Urednik: Vladimir Vuković
Komentari štampe o turniru u New-Yorku
U »New-York Timesu« pisao je Capablanca prije tumira, a i za vrijeme turnira opširne članke, pa je tako uzeo na se isti handicap, kao i ostali mu takmaci, koji su svi bili mnogo zaposleni sa dopisivanjem. U glavnom ie Capa pisao svoje članke po novinarskoj šabloni, razvlačeći ih bez potrebe. To mu se mora oprostiti, jer za šampionat u feljtonistici sigurno ne pretendira. Capa hvali Aljehinovu fantaziju i kombinacionu snagu, ističe Niemcovičevu originalnost, a nada se, da će Vidmarova promišljenost i temeljitost produbljivanjem i vježbom sazreti kod narednih turnira tako, da će on biti najopasniji takmac. U Spielmanna je Capa zapazio žilavost; što je svakako neočekivani sud za one, koji poznaju Spielmannovu nestrpljivost u igri.
Spielmann piše »Magyar Sakkvilagu« iz New-Yorka 8. III: »Uzrujanost na turniru ne raste samo zato, jer se veliki majstori bore, nego i zato, jer se igra dan za danom bez odmora. Nastupa iznemoglost, kako se to vidi kod Niemcoviča.
Manhattan Square Hotel je vrlo luksuzan, a komitet je prema nama vrlo susretljiv, ali na moje slabe živce djeluje buka neugodno. Sobe su preugrijane.
Posjet turnira je živahan. Na nekoje dane diže se cijena ulaznini na 2—3 dolara. Publika je disciplinirana i hoda po debelim perzijskim sagovima. Ipak se buka od velikog broja gledalaca ne da obići. Niemcovič i Vidmar su po prvi put u New-Yorku, koji je na njih učinio jak dojam. »Morning Post« vidi u Capablanci »supermastera«, koji natkriljuje Morphyja i Steinitza. Aljehin i Niemcovič nisu mu bili dosta opasni. Jedini pokojni Breyer, taj »long-distance« strategik, mosao bi se, da je poživio, boriti sa uspjehom sa Capablancom!
Maroczy u »Pesti Naplo« ponavlja svoje prigovore Laskeru. On kaže, da Lasker ne uzima obzir na to, da je igranje na turniru javna stvar, pa je neumjesno, kad izlazi pred publiku »nepočešljan, površno umiven i u otrcanom ruhu«! Najviše ga smeta Laskerova cigara, pa kliče, da ni Otelo nije davio Dezdemonu sa cigarom u ustima! Geza tvrdi, da je 1924. izgubio drugu partiju sa Laskerom samo radi cigare. Mogao je dobiti figuru. ali kad je pomislio, da će tađa još 4 sata morati igrati konačnicu i gutati dim, zaigrao je na mat i uslijed toga izgubio!
Naš komentar: Bijedni Geza…
Iz New-Yorka se Maroczy sprema na Kubu, a u junu dolazi sa Spielmannom i Niemcovičem na turnir u Kečkemet, Berlinski »Der Tag« izražava se drastično o new-yorškom turniru: »Samo Capa je odnio slavu, a ostali su se većim dijelom blamirali, Niemcovič je izgubio 5 partija, a Vidmar je dobio samo tri. Ali njega ispričava zvanje, koje mu veže mnogo energije. Aljehin je prošao dostojno, ali Spielmann i Marshall, koji su iz 20 partija dobili samo jednu, postigli su rezultat, koji je za nosioce velemajstorskog naslova porazan.«
Reti piše u »Magdeburgische Zeitung«: »Ubrzani tempo turnira pogodovao je u prvom redu Capablanci, a donekle i Niemcoviču. Za Aljehina, čija snaga leži u dubini strategijske ideje, bio je to handicap, pa njegov stil nije pravo mogao da sazre. Aljehin je uz iste uvjete igrao match s Euweom i on relativni slabi uspjeh u tom matchu isto pripisuje toj okolnosti,« »Glavni razlog za uspjeh Capablance je u sastavu učesnika turnira. On je na turnir zvao svoje »konte«, kako se to u šahovskom žargonu kaže. Laskera, Rubinsteina i mene je obišao, dok je pozivao Vidmara i Niemcoviča, s kojima on lako igra, dok njegov glavni takmac Aljehin ima baš s tom dvojicom majvećeg okapanja! Grinfelda i Rubinsteina, proti kojima se Aljehin mnogo madmoćnije bori, Capablanca naravno ne zove. Zato je za golemu energiju Aljehinovu sjajan uspjeh, kad handicapu tom u prkos stizava drugu nagradu!«
Dr. Tartakower piše u »Magyar Sakkvillagu« po običaju poluironički: »Socialni momenat izlazi na javu u šahu i šahovsko amaterstvo ispoljava se sve više medju velemajstorima. Ne smijemo zaboraviti, da je Senor Capablanca osijedio u diplomatskoj službi, da će Aljehin kao novopečeni dr. jur. uskoro otvoriti advokatsku kancelariju u Parizu, da je dr. Vidmar višestruki direktor, profesor, naučenjak i izumiteli, da je Niemcovič zapravo uvaženi socijalni politik i predavač, da je Spielmann postao bankar, a Marshall zakupnik i posjednik licencije od “Marshall Chess Cluba« u New-Yorku_..<
Žrijebanje u New-Yorku opisuje sva štampa sa čuđenjem, jer su brojevi bili prosto podijeljeni alfabetskim redom! U buduće će si svi majstori dakle uzimati imena, koja počinju sa dva do tri a! Jer je ipak ugodnije imati, barem na startu, više puta bijele! Natječaj za »proroke« bio je od našeg urednika raspisan u »Šahovskoj Smotri«, ali rezultat turnira nije nitko pogodio. Pače ni redoslijed triju nagradnika nije nitko predskazivao. Zanimljivo je, da se nije našao mi približni pogadjač. Krah Marshallov predskazala su dvojica, dok Niemcoviča na 3. mjestu nije nitko očekivao. Stavljali su ga ma 1, 2, 4 i 5. mjesto, ali samo na 3. ne!
ŠAHOVSKI GLASNIK
ORGAN JUGOSLAVENSKOGA ŠAHOVSKOGA SAVEZA
BROJ 6. ZAGREB, 15. APRILA 1927. GODINA III.
(Kraj)