Tekstovi iz starih Šahovskih glasnika-Turnir za prvenstvo Beogradskog šahovskog kluba

ŠAHOVSKI GLASNIK
ORGAN JUGOSLAVENSKOGA ŠAHOVSKOGA SAVEZA
BROJ 7—10. ZAGREB, 24. MAJA 1927. GODINA III.

Turnir za prvenstvo Beogradskog šahovskog kluba

Beogradski šahovski klub organizovan pre dve godine zalaganjem g. N. Konjovića, pokazao je ove godine, da ima čvrste temelje i da će se ubrzo razviti do vodećeg društva u kraljevini. Pre nekog vremena izgubio je klub svoga pot predsednika g. Konjovića, koji se je preselio u Sombor, ali je zato u g. Branku Dimiću dobio vrlo iskusnog i marnog sekretara.
On je bio pre u Švajcarskoj u konzularnoj službi, a sada je sekretar u ministarstvu inostranih dela u Beogradu. Poduhvatio se je nezahvalnoga posla da bude vođa turnira za ovogo dišnje prvenstvo B. Š. Ka. i uspeo je da sprovede prvi uredno odigravani turnir u klubu. Mislimo pod tim turnir, koji se od kola do kola pravilno odvija, gde se sve partije beleže, gde se talentovani, ali pretemperamentni klupski podmladak priučava turnirskoj disciplini i gde se vođa turnira sme da odvaži i da kontumacira igrača, koji izostane…

Na turniru za ovogodišnje prvenstvo. B. Š. Ka. sudelovalo je 10 prvorazrednih igrača, a 9 kola turnira svršeno je u mesec dana, jer su se pravilno od igravala po dva kola na sedmicu. Ali rezultat turnira nije posve polučio svrhu; jer je inž. Nedeljković u „mrtvoj trci“, postigao isti broj bodova s Poljakovom, tako da će tek meč među njima rešiti pitanje prvaka. Zasebno poglavlje moglo bi se posvetiti onima, koji nisu sudelovali na turniru. To je ceo niz jakih igrača, a među njima i pobednik zadnjih dviju klupskih turnira Siniša Aćimović. On je kod žrebanja odstupio,  iz formalnih razloga, jer nije hteo da pristane na sporazum svih ostalih igrača, da se od žaobine odvoji jedan deo za povećanje nagrada. Valjalo bi ispitati raspis turnira, da se vidi koliko je imao formalno pravo. Na svaki način je lepši gest jednog šampiona kluba (a naročito, ako je to mlad i nadobudan igrač), kad on prelazi preko sitnih stvari, samo da bi došlo do merenja snage. Maler je, kad naša zlatna šahovska omladina, u težnji da nasleđuje Kapu i Laskera, potrefi baš ona »kriva« svojstva…

Inž. Fajer i Nićifor, koji sad borave u Beogradu, nisu se na žalost još začlanili u B. Klubu, dok su Ovadija i Trivanović bili zaprečeni da sudeluju. Ipak je ostao lep broj jakih igrača, a k tomu je turnir po urednom vođstvu dobio mnogo na važnosti. Zato nije u redu, što su ga neki mlađi igrači u beogradskim dnevnicima omalovažili. Jednom za svagda neka mlađ igrači uvaže, da im pero kao oružje manje pristaje, nego borba na 64 polja!
Konačno pominjemo rezultate dosadašnjih turnira B. Š. Kluba, da bi se poredili sa ovogodišnjim: 1925:1. S. Aćimović 9. II P. Poljakov 8,5, III-V. Tot, Izvekov i Nedeljković 6. M. Jovanović 5,5 itd.

 Tok turnira.

Tot i Poljakov važili su na početku kao najizgledniji, ali su u prvim kolima počeli sa remisima, a i Nedeljko vić, koji je od lane napredovao, počeo s tri remisa. Nakon 2. kola vodili su tako M. Jovanović i Izvekov s 2 boda, a u 3. kolu pobedio je Izvekov Jovanovića i stao sam u vođstvo.
4. kolo gurnulo je na stranu jednoga od favorita, mladoga Tota, koji je neočekivano izgubio s Vasiljevićem. Izvekov je remisirao s Poljakovom i zadržao čelo tabele s 3,5 boda, pred Jovanovićem i Poljakovom 3, Nedeljkovi ćem 2,5, Todorovićem 2, Totom 1,5 itd.

U 5. kolu pobedio je Tot vodećeg Izvekova i na vrh je došao Poljakov sa 4 boda, dok je Nedeljković stigao Izvekova. Izvekov je bio poražen u 6. kolu po Nedeljkoviću, pa je tako Jovanović došao pred njega. Tot je izgubio s Dimićem i opao posve. Skor nakon 6. kola; Poljakov 5, Nedeljković 4,5, Jovanović 4, Izvekov 3,5, Todorović 3 itd.

U 7. kolu je Poljakov remisirao s Jovanovićem, pa ga je Nedeljković pobedom nad Dimićem dostigao. Oni su sa 5,5 podelili vođstvo, da se do kraja turnira više ne odele.

Vasiljević se u 7. a kasnijim kolima dao kontumacirati, 8 kolo donelo je pobede vodećih, oporavljanje Tota i napredovanje Dimića. Nakon 8. kola je skor: Nedeljković i Poljakov 6,5, Izvekov 5,5:, Tot i Jovanović 4,5 itd.

9, kolo nije donelo bitnih izmena, pa je rezultovao konačni skor naznačen na tabeli.

Karakteristika igrača.

Inž. Ozren Nedeljković
pokazao je već u dosadašnjim turnirima talenat i sposobnosti za napredak, ali da će ove godine doći na prvo mesto sa tako visokim procentom i sa takvom sigurnošću, to se nije moglo očekivati. Tajna njegovoga uspeha biće da je u čestom bavljenju u Sremskim Karlovcima, gde je bio stalni trening-partner majstora Ćirića. Zadnjih nam se meseci prof. Ćirić tuži, da mu je partner otišao u Beograd, pa sad nema nikakove prakse! Po načinu igre seća Nedeljković doista mnogo na svoga učitelja. Solidno otvara, jasnim mgnevrima prelazi u središnjicu, gde pokazuje odličnu taktiku i sklonost k raspletu i ulaženju i konačnicu. Taj potonji deo partije igra Nedeljković najjače. Njegove partije traju tako prosekom oko 40—60 hodova, ali ta duljina ne ide na račun kvalitete igre. Nedeljković broji već danas među najbolje amatere u našoj kraljevini, a nje gov razvoj daje najlepše nade.

Georgije Poljakov je poznat sa naših nacionalnih turnira. On je na do sadanjim turnirima u klubu bio “večiti drugi”, a ovaj puta ima tek meč da reši, hoće li da zauzme to svoje mesto, ili će da se vine na prvo! Poljakov je odličan poznavač teorije, k tome brzu računu, a još brži u izvođenju svojih planova. Ta potonja žustrina je posledica temperamenta, koji baš nije pogo dan za turnirsku igru. Ali kad se staloži, onda će se znanje Poljakovljevo još bolje ispoljiti.

Ivan Izvekov, Rus kao i Poljakov sličan mu je dosta po igri. U teorijskom znanju mu je ravan, a ako po fantaziji u središnjici nije tako snažan, on je zato mnogo žilaviji i mirniji, što se lepo vidi u čistim pozicionim partijama, koje Izvekov dobro vodi.

Miloš Jovanović, koji je u mlađim danima bio jedan od stupova u prvorazrednoj gardi Zagrebačkog 1. Kluba. ima i u Beogradskom klubu odličnu poziciju. On je igrač starog dobrog kova, tek nije dosta strpljiv i izdržljiv. Bora Tot je podbacio. Čini se, da se taj mladi i vrlo talentovani igrač ne može da otrese nervoze, koja mu je i na nacionalnom turriru i Ljubljani okrnjila pun uspeh. Sem toga mu ne pogo duju turniri, gde ima mnogo igrača koje, misli, da sme da podcenuje. Nadamo se, da će na nacionalnom turniru bolje zastupati svoj rodni grad Vršac.

Branko Dimić naprtio si je dužnost vođenja turnira, pa nije mogao da posve razvije svoje znanje. S njim je podelio mesto Pera Todorović, pa su se tako složila dva fer i disciplinovana klupska igrača. M. Đurmistrov je u nekim partijama pokazao zanimljivu igru. On ima svakako jedan od preduveta za majstora, naime — zgodno ime…
Jova Nikolić nije stigao numerički uspeh, ali je pokazao lep talenat i živu fantaziju. S. Vasiljević dao se je u 3 partije kontumacirati, pa se tako njegova snaga ne može pravo oceniti.

Urednik.