GM Rashit Ziatdinov
Aljehin – „Prvi moji pokušaji igranja šaha,“ rekao je 1928. godine u intervjuu za varšavski list „Za slobodu!“, „bili su previše uspješni, i 64 polja su me previše zainteresovala; razumni roditelji su ohladili moj žar i strogo mi zabranili tu zavodljivu igru“.
Dalje, prema njegovim riječima, događaji su se odvijali ovako: „Tek pet godina kasnije, gimnazijalcu je bilo dozvoljeno da se uhvati ukoštac sa šahom. U toku nekoliko mjeseci, svi đaci, i nižih i viših razreda, pali su u borbi, a uskoro je i sudbina starijeg brata Alekseja, igrača prve kategorije, bila podložna tome.“ Jednom prilikom odgovorio je i na pitanje o svom prvom šahovskom učitelju: „Moj učitelj je bio privatni učitelj mog starijeg brata“ („Novi Zoran“, San Francisko, 5. septembar 1935.)
Međutim, Aljehin nikada nije otkrio razlog zbog kojeg su „razumni roditelji“ zabranili njemu igranje šaha. O tome se saznalo iz riječi njegove sestre Varvare. Jeseni 1927. godine ona je ispričala reporteru lenjingradske novine da je mlađi brat bio toliko zanesen igrom da su roditelji počeli da mu kriju šahovsku tablu. Ali on ju je nalazio i noću razmatrao partije odigrane prethodnog dana… „Moguće je da je Aljehin zbog toga u dJetinjstvu doživio upalu mozga“.
Aljehinova familija (1901). Za stolom desno – Aleksandar, lijevo – njegov stariji brat Aleksej. Iza njih stoji Aleksandar Ivanovič (otac), ispred njega sjede ćerka Varvara, supruga Anisija Ivanovna i guvernantkinja-Njemica Marija Fedorovna Kesler.
-Preneseno sa fejsbuka-