Paul Keres, „vječiti drugi“, ovaj put najstariji učesnik turnira, pokazao je mnogo upornosti i još jednom demonstrirao svoju izuzetnu snagu. U članku objavljenom u nedeljnom listu „NIN“, Gligorić je pisao: „Nesrećni Keres! Turnir u Jugoslaviji bio je događaj njegovog života. Sa 18 poena od 28 mogućih, bio bi prvi na svim takmičenjima ovog tipa, koja su se do sada održavala u Budimpešti (1950. godine), Cirihu (1953. godine) i Amsterdamu (1956. godine), ali ni ovog puta, u 43. godini života, neće učestvovati u tako željenom meču sa Botvinikom. Kakav bijedan ishod bio je drugo mjesto koje je zauzeo Keres prije tri godine u Amsterdamu: jedan poraz i tri pobjede. A u Jugoslaviji – šest poraza, ali zato petnaest pobjeda! Ali koja je vrijednost toga, ako je Talj osvojio 20 poena!“
U članku objavljenom nakon završetka turnira u novinama „Vjesnik“, Keres govori o sebi: „Još jednom sam zauzeo drugo mjesto na turniru kandidata. Možda neko može pomisliti da sam duboko nesrećan i nezadovoljan. Međutim, to nije tako. Ne znam zašto bih bio tužan? Nisam doživio nikakav slom. To je bila moja stara želja – pobjediti na turniru kandidata i igrati meč sa Botvinikom. Međutim, to ne znači da bih trebao biti rastužen ako mi to nije uspelo. Naprotiv, veoma sam zadovoljan svojom igrom. Još uvijek imam priliku da učestvujem na sledećem turniru kandidata i možda će rezultat tada biti bolji. Šahovska igra ima dvije strane. Potrebno je boriti se i uvijek pokušavati iznova. Turnir je bio izuzetno napet i uzbudljiv. Zahtjevao je maksimalnu energiju od učesnika. Meni, kao najstarijem učesniku, bilo je najteže. Posebno teška su bila prvi tri kola u Zagrebu, tokom kojih sam osvojio samo pola poena. Tada sam prolazio kroz privremenu krizu. Čini mi se da su baš ove tri partije u Zagrebu bile ključne za konačni rezultat koji sam postigao. Naravno, treba istaći da su za mene bili kobni i dva meča četvrtog kruga u Beogradu: partija sa Smislovom protiv Talja i moj poraz u partiji protiv Smislova“.
Sovjetski šampion Tigran Petrosjan, čiji stil igre, prema mišljenju velemajstora Boleslavskog, podsjeća na igru Rubinštajna, bio je među favoritima. Mnogi su se sjećali njegovih sjajnih partija na prethodna dva turnira kandidata i posebno propuštenih prilika da zauzme prvo mjesto na Trećem turniru kandidata u Holandiji 1956. godine. Na turnir u Jugoslaviji došao je s velikim nadama, osjećajući se u dobroj formi nakon pobjede na prvenstvu Sovjetskog Saveza u Tbilisiju, gdje nije izgubio nijednu partiju.
Pitanje zašto Petrosjan nije bio u konkurenciji za prvo mjesto veoma je složeno. Ovdje, psihološki faktori imaju primarni značaj. Moguće je da Petrosjanu nisu odgovarali oštrina i tempo borbe na turniru.
Bivši svjetski šampion Vasilij Smislov i dalje prolazi kroz krizu koja se tako jasno ispoljila u njegovom revanš meču sa Botvinikom. Poraz od Keresa u drugom kolu poremetio je njegov emocionalni balans. Počeo je pokazivati nesigurnost kada je pokušavao da ostvari bolju poziciju i nedovoljnu upornost tokom odbrambene igre. Kao rezultat toga, doživio je neuspjeh u prvom dijelu turnira, kada je, na opšte iznenađenje, Smislov bio u donjem dijelu tabele i nije se borio za prvo mjesto.
(Nastaviće se)