Svengali
Na kraju prošlog i početkom ovog vijeka u provincijskim pozorištima, pa čak i u Moskvi, sa uspehom je izvođena melodrama „Trilbi“ (usput, njen autor, dramaturg Grigorij Ge, bio je prijatelj Čigorina i ostavio je o njemu sjećanja).
Radnja drame je zasnovana na tome da djevojka po imenu Trilbi, koja ima čudesan glas, ne može da pjeva na sceni jer nema muzički sluh. Moćni hipnotizer sa istočnim imenom Svengali je prisiljava da pjeva tako što uroni u trans tokom nastupa, pa uskoro stiče svjetsku slavu. Ali onda djevojka se zaljubljuje u mladića, daleko od Svengalija, koji dugo traži njenu ljubav. Ključni trenutak predstave: Trilbi izlazi na scenu i odjednom – strašna osveta! – Svengali prekida hipnozu. Ona zbunjeno stoji pred publikom, ne shvatajući gdje se nalazi i šta od nje očekuje publika. Ljudi iz publike viču, zvižde glasno, zahtjevajući povrat novca, u ovu igru nevoljno se uključuju i ostali posjetioci. Bar ja sam se uključio, kada sam 1919. godine gledao ovu predstavu u Dmitrovskom pozorištu, koje se nalazilo na današnjoj ulici Puškinskoj. Ulogu Svengalija je sjajno odigrao B. S. Borisov, koji je kasnije, u vrijeme NEPa, postao poznat kao „kralj estradne kulture“. Bio je sjajan čovjek od pedeset godina. Dobro je pjevao, imao je veoma širok dijapazon i sjajno je vladao intonacijom. U predstavi, imao je gustu, tvrdu crnu bradu. Vjerovatno je Svengali bio prvi vidovnjak u sali.
Početkom osamdesetih godina, na jugu, gostovao je vidovnjak T., njegov program je bio daleko izvan repertoara Volfa Messinga. Pozivao je publiku na scenu, nekima, najosjetljivijima, sugerisao je da su umjetnici. Jednoj djevojci je sugerisao da je ona Alla Pugačeva, i ona je pjevala tako dobro da, da je promijenila frizuru, zaista bi bilo teško razlikovati je od prave. Međutim, naša neumorna medicina, puna brige za zdravlje građana, zabranila je te kolektivne igre. Tačnije, nije ih sasvim zabranila, već… uputila je T.-a u Moskvu na ekspertizu, kojom je rukovodio poznati psiholog, doktor medicinskih nauka V. B. Malkin. Šahisti ga znaju kao profesora na katedri za šah na Institutu za fizičku kulturu, publicistu, jakog šahistu i djelimično – trenera. Viktor Borisovič je uključio i mene u komisiju. Po kom motivu? Ispostavilo se da sam prvi put objavio u knjizi pouzdani opis uticaja trećeg lica (Messinga) na ishod šahovske partije, i to je bila sugestija bez direktnog komuniciranja, dakle bez riječi i poteza.
Dakle, organizovana je javna kontrolna predstava vidovnjaka T. Prije nego što je počelo, prišao sam Malkinu koji je stajao u foajeu, i jedva smo se pozdravili, kada je on oštro pokazao na svog sagovornika i iznenada rekao:
— Brzo! Ko je ovaj?
Nisam ni trenutka oklevao:
— Svengali!
Ispred mene stajao je krupan čovek, oko pedesetih godina, sa tvrdom crnom bradom; na licu – ni najmanjeg pokreta. Pogledao me je ravnodušno, prigušenim pogledom, kao da gleda kroz žaluzine.
Ali Malkinu moj odgovor nije bio po volji. — Pa to je profesor Zuhar.
— Šta sam rekao?
— Rekli ste — neki Svengali…
— Pa to je isto!
Moji sagovornici, kako se ispostavilo, nisu znali ko je Svengali i ko je Trilbi – nisu išli u pozorište 1919. Objasnio sam, i obojica su bila zadovoljna. Međutim, profesor Vladimir Petrovič Zuhar nije slučajno podsjetio na Svengalija. Ispostavilo se da je tokom Svjetskog prvenstva u Bagiju on bio psiholog u timu A. Karpova, tokom čitavog meča nalazio se u publici.
Sjedeći u četvrtom redu partera (prva tri su bila rezervisana za počasne goste), sugeriše svojem štićeniku mir, pomaže mu da održi emotivnu stabilnost, što je u borbi sa jakim protivnikom, složićete se, veoma važno. Međutim, V. Korčnoj je imao drugačiji pogled na ulogu profesora Zuhara: tvrdio je da mu on ometa igru, muti mu misli, navodi ga na loše, pa čak i strašne, nezamislive poteze. Takvo nešto zaista se vidjelo u meču, ali naša štampa objašnjavala je da Korčnoj jednostavno nije u stanju da se bori – pa izmišlja razne razloge da bi opravdao svoje poraze.
Međutim, Korčnoj je skoro od početka meča insistirao na tome da Zuhar seli dalje od scene. Ali sovjetska delegacija pristala je na to tek nakon 17. partije, kada je rezultat bio već 4:1 u korist Karpova (treba napomenuti da se meč igrao na šest pobjeda jedne od strana).
Međutim, tada naš domaći vidovnjak nije bio u središtu pažnje. Tim Korčnoja našao je dva-tri prekookeanska…i… rezultat meča počeo je postepeno da se mijenja: 4:2, 5:2, 5:3, 5:4.
-Nastaviće se-