GM Rashit Ziatdinov
Magnus Carlsen na podkastu kod američkog naučnika i istraživača vještačke inteligencije Leksa Fridmana.

“Osjećam li usamljenost? Naravno, dešava se. Šahista je po definiciji prilično usamljen. Jer nema nikog drugog da krivi za poraze osim sebe. Ali to je dio naše profesije. Pored toga, ne mislim da usamljenost koja je karakteristična za moju profesiju utiče na moj običan život.
Ljubav prema igri? Ponekad se trudim, ponekad ne, ali jednostavno se trudim da nađem svoj put. I moja ljubav prema igri, očigledno, dolazi i odlazi malo po malo, ali uvijek je prisutna. Ona ne nestaje potpuno. U drugim sferama života, treba se baviti onim što vas čini srećnim, donosi radost. Sve to čini da budete otvoreniji prema ljubavi uopšte.
Trudim se da budem dobra verzija sebe. Uvijek biti najbolja verzija nije moguće, pa se trudim da bar ostanem dobrom verzijom.
Alkohol?
Opijanje više utiče na brze šahovske partije. Tamo je potrebno osloniti se na kratkoročno planiranje, a ako popijete malo, onda igrate bolje. Manje razmišljate, više vjerujete u sebe. Vjerovatno je stvar čak više u samopouzdanju. Znate, neki ljudi kažu da im bolje ide razgovor na stranim jezicima kad su pijani. Jer tako postavljaju manje prepreka pred sobom. U šahu je otprilike isto.
„Uzimam rusku votku, popijem koliko mogu za 15 minuta i vraćam se za tablu“. Godine 2012. igrao sam na rapid turniru u Japanu. Tada sam se otrovao i loše igrao. Tokom poslednje pauze odlučio sam da iskoristim mini-bar. I na kraju sam napravio povratak: igrao sam brzo, samouvjereno. Mislio sam da igram veoma sjajno, iako to nije bilo baš tako. Ali ipak sam pobjedio sve preostale partije, i da je bio još jedan krug, vjerovatno bih pobjedio i na turniru. Ali generalno, ne bih preporučio takav pristup. Samo ako je to poslednja nada. I u slučaju da ste sigurni da imate talenat, ali nešto vam smeta. Bez talenta, alkohol sigurno neće pomoći. Ali ako vam je potrebno opuštanje, dati umu odmor – sve je moguće, zašto ne?
-Preneseno sa fejsbuka-