Umoran od šahovske terminologije, glupih promotivnih videa, atmosfere obmane, čitavog tog apsurdnog šahovskog svijeta.
Činjenica je jednostavna: doslovno sam se tjerao da igram, više ne uživam u igri kakva je danas.
Mislim da tek nekolicina drugih (i mislim na velemajstore) tek sada počinje da osjeća ono što ja osjećam već 8–10 godina (barem). Njihov rastući nedostatak motivacije danas je moj stalni nedostatak motivacije još od tada.
Istina je jednostavna: u šahu ne postoji nivo ljudi. Ko razumije, razumije.
Već odavno sam imao osjećaj kao da se davim u okeanu idiota.
S godinama je postajalo još gore. Odlučio sam da tome stanem na kraj.
Moja je odluka da više ne komuniciram sa šahovskim ljudima. Shvatio sam da ne mrzim šah, nego sve ljude koji ga okružuju, uz nekoliko izuzetaka.
Igraću šah samo za sebe, više me ne zanima da budem dio raspadajućeg šahovskog društva.
Fischer je bio u pravu. Ljudi u šahu nisu dobri. Oni su ljubomorni, etnocentrični, škrti, gubitnici.
Od sada ću Facebook koristiti samo za poruke. Napuštao sam ga 8–10 puta ranije jer nisam mogao da podnesem gluposti šahista, ali ću sada ostati tu neaktivan. Beskorisno je komunicirati s ljudima koje ne mogu da razumijem. Ali je i kukavički i glupo napustiti mjesto zbog njih.
(Preneseno sa fejsbuka)