Moskva 2022
Glava 4
Srećan
Talin/Parnu 1998
Godine 1996. pozvan sam na Memorijal Keresa koji se održavao u estonskom gradu Parnuu. Turnir sa šest učesnika održavao se navodno pored mora. Međutim, pošto se temperatura nije podizala iznad minus dvadeset stepeni, i pošto se svuda vidio samo snijeg i led, morao sam vjerovati organizatorima na riječ. Takmičenje je bilo interesantno, i na kraju sam uspio da ga osvojim – čak iako sam napravio istu psihološku grešku kao i u Rejkjaviku (vidi glavu 2): pristao sam na remi bez igre protiv velemajstora, iako sam bio u odličnoj formi. Možda ću ovu priču ispričati drugi put – ona zaista zaslužuje da se nađe i u ovoj knjizi. Za dvije godine, format se promijenio: na jednokružni turnir sa 10 učesnika. Prvu polovinu smo igrali u prestonici zemlje, Talinu.
Srećom, takmičenje se održavalo ne u najmračnijim zimskim danima, pa sam mogao da se oslobodim termoodjeće, teškog kaputa i vunene kape, bez kojih nisam izlazio prošli put. Na turniru su igrali šahisti iz Čilea, SAD-a i Indonezije – divan geografski raspon za takmičenje u maloj baltičkoj zemlji. Svi učesnici, osim jednog, bili su u prilično uskom rasponu rejtinga. Nažalost, turniri ovakvog formata ne podstiču uvijek prave borbe na šahovskoj tabli. Visok rejting je za šahistu propusnica za elitne (čitajte: „dobre“) turnire. Ako možete održati svoj ugled, igrajući nerješeno većinu partija sa protivnicima koji su otprilike isto raspoloženi, onda jednostavno nema motivacije za igranje hrabrih šahovskih poteza. Nemojte ni na trenutak pretpostavljati da većinu organizatora zapravo zanima šahovska kreativnost. Naravno, postoje neki značajni izuzeci (svaka im čast), ali većina će vas sasvim sigurno odbaciti ako vaš nestabilni nastup postane prijetnja za njihov dragocjeni visok rejting kategorije turnira.
U suštini, turnir bi se sasvim lijepo mogao nominovati za Nobelovu nagradu za mir. Ne bi bilo pretjerivanje reći da sam bio blizu stopostotnom rezultatu. Tabelau turnira pokazuje da sam pobjedio pet partija – posebno sam bio nezahvalan prema domaćinima, pobjedivši sve lokalne šahiste. Ali u još tri partije propustio sam očigledne pobjede. Jedino izuzetak bio je meč sa Ermolinskim: tamo nisam bio ništa bolji, i, kao što ćete vidjeti, bio sam čak opasno blizu poraza.
Zaključak
Prednost od dva boda na kružnom turniru od devet kola je vrlo ubjedljiv rezultat. Ne osjećam se previše loše zbog propuštenih prilika. Budimo iskreni – moglo je biti i gore! Najvažniji dio moje pobjede je to što sam se potpuno angažovao u svim partijama. Ponekad možete pobijediti samo tako što se više trudite.
(Nastaviće se)