
POGLAVLJE 23
Cambridge Easter Congress 1932
„… nema od njega skromnijeg ili omiljenijeg igrača.“ – The Hastings & St Leonards Observer
Sultan Khan je bio pozvan na majstorski turnir u Antverpenu od 14. do 19. marta, ali je odlučio da odbije jer je već bio zauzet u prva dva mjeseca te godine. Trebalo mu je više odmora prije sledećeg događaja u Kembridžu.
Međutim, Khan je igrao okružni meč 12. marta, i ponovo mu je protivnik bio R.P. Michell. Surrey i Middlesex su se sastali na nevjerovatnih 100 tabli kako bi se borili za Amboyna štit (dodjeljen pobjedničkom timu na prvih 50 tabli) i Ebony štit (dodjeljen pobjedničkom timu na svih 100 tabli). Takvi ogromni mečevi nisu bili neobični. U to vrijeme je postojao veći interes za te velike okružne mečeve, a prilika za ozbiljnu partiju šaha bilo je manje.
Khan je igrao hrabro i preduzimljivo, sa dobrim razumjevanjem otvaranja, razvijenim kroz njegova praktična iskustva tokom poslednjih nekoliko godina.
Prvi Kembridž šahovski kongres ikada održan održan je tokom Uskrsa 1932. godine – „zahvaljujući divnoj inicijativi pokazanoj od strane mladog i vitalnog Kembridž okružnog šahovskog udruženja.“ Na Premier kružnom turniru („svi protiv svih“) učestvovalo je osam učesnika: sedam „domaćih“ igrača i Holanđanin, Johannes van den Bosch, koji je došao sa dobrom reputacijom.
Politički patron Sultana Khan-a, Sir John Simon, pristao je da otvori kongres, što je bio znak koliko je šahovska zajednica bila dobro povezana sa vladajućim slojevima zemlje. Nakon svog rada u indijskoj ustavnoj komisiji, Simon je bio imenovan za ministra spoljnih poslova 1931. godine i upravo se vratio sa konferencije o razoružanju u Ženevi. Njegov govor u Kembridžu bio je duhovit, aktuelan i dobro prihvaćen.
„Kongres koji će se voditi na principu da niko ne govori i koji će sigurno do kraja sledeće nedjelje postići neki definisani rezultat koji niko neće osporiti ili opovrgnuti, predstavlja kuriozitet među međunarodnim kongresima. Uzeću Kembridž kao veoma prijatan model onoga što bi kongresi trebalo da budu za mjesta poput Ženeve ili Lozane.“
– što je pozdravljeno smijehom i ovacijama prisutnih. Sir John je rekao da je godinama pokazivao interesovanje za šah i da je uživao u praćenju velikih igrača. Prisjetio se kako se slučajno našao u Buenos Airesu tokom Svjetskog prvenstva u šahu između Aljehina i Kapablanke:
„Gledao sam igrače kroz stakleni prozor, na isti način kao što biste gledali tijela u mrtvačnici. Posmatrao sam ih tri četvrtin sata, tokom kojeg Aljehin nije odigrao nijedan potez. Svaki čovjek je imao iste figure – kralja, topa i četiri pješaka – i tačno u ponoć, Dr. Aljehin je odigrao potez koji bih ja odigrao za trideset sekundi. Sutradan je partija završena remijem uz obostrani dogovor.”
Nastavio je tvrdnjom da je učinio nešto za međunarodni šah uvodeći Sultana Khana u šahovske krugove u Engleskoj:
‘Dvoumim se da li postoji bilo koji sport u kojem je važnije pokazati dvije osnovne osobine – skromnost kada mislite da ćete pobijediti, i odlučnost kada mislite da ćete izgubiti.’
Odlučnost u izgubljenoj poziciji svakako je pokazao Sultan Khan u svojoj prvoj partiji.
U trećoj partiji, morao je jako da se bori da bi remizirao u 57 poteza protiv Thomasa. Khan je igrao Holandsku odbranu – prvi i jedini put u svojoj šahovskoj karijeri – protiv Menchik u četvrtom kolu, i rizik se isplatio. Menchik, šampionka svijeta među ženama, bila je izbačena iz ravnoteže, potrošila je sat vremena na prvih sedam poteza, a onda je potpuno nadigrana. Khanova pobjeda potvrdila je da je njegov poraz od nje u Hastingsu bio samo slučajnost.
U petom i šestom kolu remizirao je sa Tylorom, a zatim sa Yatesom. Nakon šest kola, Khan i Van den Bosch dijelili su prvo mjesto sa četiri i po poena i, u poslednjem kolu, trebalo je da igraju jedan protiv drugog. Veliki završetak bio je zagarantovan.

Ova pobjeda potvrdila je povratak Khana u formu, kao i njegovu dominaciju nad domaćim igračima, nešto što je bilo pod znakom pitanja nakon njegovog neubjedljivog nastupa u Hastingsu nekoliko mjeseci ranije, da ne pominjemo Britansko prvenstvo prethodnog ljeta. Ipak, dopisnik British Chess Magazina nije bio previše oduševljen Khanovom pobjedom:
‘Igrajući sa svojom uobičajenom smirenošću i preciznošću, Sultan Khan je prošao kroz turnir bez poraza. Ipak, njegova pobjeda, možda je bila očekivana.’
Ali, imali su očiglednog favorita:
‘Pravi heroj turnira bio je, nesumnjivo, mladi igrač iz Kembridža, C.H.O’D. Alexander, koji je igrao najnapredniji i najinteresantniji šah, i potpuno zaslužio visoko mjesto koje je zauzeo na ovom turniru.’
Stil iznad rezultata!
Na drugim mjestima, Khanova pobeda naišla je na toplinu i entuzijazam: ‘Trijumf Mir Sultana Khana na Kembridž Uskršnjem turniru veoma je ohrabrujući. To je podvig koji, uzevši u obzir njegove djelimične uspjehe u Hastingsu i na turniru Referee, stavlja Indijca prilično lagano kao prvog među igračima Britanske imperije. Mlad, entuzijastičan i inventivan, po mom mišljenju, malo je granica njegovim mogućnostima. Njegova izuzetna istrajnost je velika prednost, često mu omogućava da naizgled izgubljenu partiju pretvori u pobjedu ili remi, i nema od njega skromnijeg ili omiljenijeg igrača.’
Pitanje, kao i ranije, bilo je da li može konzistentno pokazivati tu formu protiv kontinentalnih igrača.
(Nastaviće se)