Sultan Khan-Indijski sluga koji je postao šahovski šampion Britanske imperije (23.nastavak)

GLAVA 20

Ispravno otvaranje, ispravna igra

„Njegova igra skakačem i ponuda žrtve učinili su završnicu posebno zanimljivim i atraktivnim.“
– London Evening News

Godina nije počela dobro za Sultana Kana. Njegovi sljedeći potezi na šahovskoj tabli nakon Hastingsa potvrdili su njegovu lošu formu: 16. januara igrao je za Imperial Chess Club protiv Univerziteta Cambridge i poražen je od mladog šahiste C.H.O’D.Alexandera. Bila je to katastrofalna partija.

Aleksandar je ponudio pješaka: 1.e4 c6 2.d4 d5 3.Sc3 dxe4 4.f3 exf3 5.Sxf3

– transponujući poziciju u ono što je postalo poznato kao Blackmar-Diemer gambit. Bio je to dobar izbor protiv Kana, koji je potcijenio inicijativu bijelog i potpao pod standardni napad  na kraljevom krilu – što je Alexanderova specijalnost.

Nedjelju kasnije predstavljao je Middlesex u partiji okruga protiv Surreya i suočio se s iskusnim R.P.Michellom. Khan je imao stopostotni rezultat protiv njega, iako pobjede nisu uvijek bile uvjerljive.

……….

POGLAVLJE 21

The Sunday Referee Tournament 1932

„Oko stola je bilo prepuno gledalaca a jedan od njih je rekao prilično ponosno: „Nema veze, vidio sam vrh jednog od Aljehinovih pješaka.“ – London Evening News.

Iako je u Londonu bilo mnogo šahovskih aktivnosti – potojale su šahovske prostorije Gambita u Cityju, novootvoreni šahovski klub Empire Social, šahovski klub City of London i brojni lokalni klubovi koji su održavali redovne sastanke i ligaške utakmice – bilo je malo međunarodnih turnira. Od Prvog svjetskog rata, broj događaja se mogao prebrojati na prstima jedne ruke: London 1922, sa Kapablankom i Aljehinom; Međunarodni timski turnir 1927; i turnir British Empire Club 1927. koji su osvojili Nimzowitsch i Tartakower.

Ideju za još jedan međunarodni turnir predložio je šahovski urednik novina Sunday Referee, W.Hatton-Ward, koji je uvjerio vlasnika Isidora Ostrera da finansira taj događaj. Ostrer je također bio vlasnik Gaumont-British Picture Corporation Limited, najveće filmske kompanije u zemlji, koja je bila prisutna na ceremoniji otvaranja kako bi snimila ovu priliku. Ovo je bila velika vijest.

„Čitavih petnaest dana šahovski Kongres se održavao kao popularan londonski spektakl, a ogroman publicitet koji je osiguran bio je jednako koristan za šah  – a možda i više –za novine.“ (Hatton-Ward u knjizi turnira)

Ključni faktor popularnosti turnira bilo je učešće svjetskog šampiona Aleksandra Aljehina.

Kongres je održan od 1. do 12. februara 1932. Prva sedmica takmičenja održana je u prestižnom Central Hallu, Westminster; drugu sedmicu domaćin je bio Whiteley’s u Bayswateru, dom Empire Social Chess Cluba. Centralna dvorana je takođe bila mjesto održavanja Internacionale 1922, a konferencijske sale su korištene za kulturne događaje i javne sastanke. Gandhi je tamo govorio samo nekoliko mjeseci prije.

Na obe lokacije bilo je dovoljno prostora, ne samo za međunarodni turnir, već i za turnir Premijer rezerve i turnir za žene, kao i brojnu publiku koju je privukao pogled na dva svjetska šampiona, Aleksandra Aljehina i Veru Menčik; pretendente na šahovski tron, Isaaca Kashdana i Salo Flohra koji su upravo tako dobro nastupili u Hastingsu; i Sultana Khana koji je, usprkos nedavnoj slabijoj formi, i dalje pobuđivao velika očekivanja.

Prije prvog kola Sunday Referee Tournament 1932, za tablama Maroczy-Menchik (lijevo) i Aljehin-Khan oko koojih su okupljeni gledalaci.

Gospodin Hatton-Ward je izjavio da u svojih četvrt vijeka organizovanja šahovskih događaja nikada nije bio svjedok takvog entuzijazma za igru. Posjetioci u prvoj sedmici brojili su se u hiljadama.

Nagrade su bile izdašne. Na međunarodnom turniru: 1. £50; 2. £30; 3. £20; 4. £10.

Osim toga, anonimni dobrotvor ponudio je 10 funti za najsjajniju odigranu partiju i još 10 funti za partiju ‘najbolji oporavak’.

Uporedite ove nagrade sa prvom nagradom od £15 u Hastingsu.

Ostrer je na svečanom otvaranju kongresa govorio o zadovoljstvu koje proizilazi iz prisustva toliko poznatih majstora:

„To dokazuje da je šahovska igra još uvijek veoma živa i da će njen jezik uvijek ostati internacionalan. To je pouka svijetu kako održati prijateljski odnos pod stresom velike konkurencije. Kada bi duh šaha mogao istinski prevladati, pitanje razoružavanja teško da bi se postavljalo. U aktivnostima poput naše, kao i u umjetnosti i muzici, nema nacionalnih granica i, po mom mišljenju, to je velika snaga za dobrobit.’

U prvom kolu Khan se suočio sa svjetskim prvakom. Aljehin je bio u sjajnoj formi, ali je Khan uspio da održi remi kada su igrali u Pragu prošlog ljeta.

Ulazak svjetskog prvaka Aljehina na turnir je opisan u novinskom izvještaju iz prvog kola.

„Kada je kročio u Centralnu dvoranu, u Westminsteru, London, poznati šahisti su skočili na noge, zaboravili na obavještenja „tišina“ i oduševljeno ga pozdravili kao da dočekuju bokserskog šampiona.

Dr. Aljehin, koji je visok, plavokos, atletski građen i mlad, nasmijao se i rumenio dok je odgovarao na pozdrave. Bio je obučen u svjetlo odjelo, mekani ovratnik i šarenu kravatu, ali najupečatljivija karakteristika na njemu bile su njegove tamne prodorne oči.

Igrao je protiv Sultana Khana, jednog od najsjajnijih mladih igrača, a dok je igrao dr Aljehin je pušio cigaretu za cigaretom. Pepeljara pored njega postajala je sve puna i punija, a lica „galerije“ koja se gužvala i gurala se sa oduševljenjem fudbalskih navijača oko njegovog stola, sve su se više približavala i približavala dok se neka nisu našla na dva inča od njegovih.

Ali dr Aljehin nikada nije skidao pogled sa table osim kada je povremeno ustajao i šetao dvoranom da pogleda druge partije.’

Velike lampe su osvjetljavale dvoranu za kamere, stvarajući ogromnu toplotu, tako da su neki od starijih gledalaca štitili svoje vratove novinama i šeširima.

„Jedini čovjek u sobi koji je uživao u svjetlosti bio je Sir Umar Hayat Khan… Stajao je kraj lampe u turbanu i dugom indijskom kaputu i rekao da mu je baš prijatno toplo.“

….

Za pobjedu protiv Sultana Khana Maroczy je dobio nagradu od 10 funti za „najbolje oporavak“.

Za Sultana Khana je ovo bio razočaravajući kraj turnira. Ipak, on je poboljšao svoj učinak u odnosu na nastup na Hastingsu i bar je igrao na istom nivou kao i Kashdan.

Aljehin nije imao nikakvih teškoća, lako se plasirajući na prvo mjesto remijima u svoje posljednje dvije partije. Bio je dovoljno opušten da održi dvije simultanke, jednu nekoliko dana prije turnira u Empire Social Chess Club-u, a drugu na dan odmora. Na drugoj simultanci bilo je 150 gledalaca. Svjetski šampion je bio na vrhuncu svoje moći i popularnosti.

(Nastaviće se)