Sultan Khan-Indijski sluga koji je postao šahovski šampion Britanske imperije (21.nastavak)

Yates i Sultan Khan su se sreli u posljednjem kolu. Šteta što nemamo zapis partije – još jedan slučaj kada je vjerovatno partija bila preduga da bi je bilo ko od dopisnika uključio u svoje izvještaje. Osim toga, prvenstvo je već bilo odlučeno. Ipak, igra zvuči kao epska:

‘Sultan je imao Yatesa za svog protivnika u jednoj od najtežih partija na turniru. Završnica je bila prilično povoljna za Sultana Khana, Yates je imao malu slobodu akcije, ali pobjeda, ako je bila u poziciji, nije pronađena do podnevne pauze.’ (The Scotsman)

Dopisnik Timesa nije baš cijenio ovu vrstu šaha:
„Sultan Khan ima dva lovca protiv lovca i skakača Yatesa, sa jednakim brojem pješaka. Čini se kao da Sultan Khan namjerava igrati s Yatesom u svojoj igri „čvrsto sjediti“ u nadi da bi njegov protivnik mogao pogriješiti zbog čistog umora.’

Na kraju, partija je trajala skoro 12 sati i davno je prošla ponoć u petak uveče kada je Khan iznudio Yatesovu predaju.

Yates zaslužuje pobjedu jer je njegova igra bila najkonstantnija od svih igrača. Što se tiče Khana, posljednja partija mu je pružila neku utjehu za njegov lošiji nastup ranije na turniru, iako je bilo možda neizbježno da će biti kritikovan.
Louis Van Vliet, šahovski dopisnik The Sunday Timesa, nije suptilno kritikovao Khana:

„[Yatesova] pobjeda je zaslužena, jer je igrao šah prvoklasno, u Worcesteru, bez neodrživih, spektakularnih trikova. Takođe je zapaženo da su, kada je prije dvije godine na Ramsgateu titulu osvojio mladi indijski ekspert, Mir Sultan Khan, gospodin Yates i Sir George Thomas su bili učesnici turnira na kontinentu.“

Drugi su bili podrška:

„Sultan Khan se činilo da je umoran nakon tri ili četiri kola i pravio je očigledne greške, ali on ima neosporni genij i mnogo se očekuje od njega u budućnosti.“ (The Lancashire Daily Post)

Do ovog prvenstva, bila je to odlična godina – ali sada je bilo vrijeme za odmor.

POGLAVLJE 18

Gandi, Menčik i Aljehin

„Sultan Khan je igrao sa finim, ali brzim rasuđivanjem, ali je u mnogim partijama namjerno poticao komplikacije i zamke.“ – London Evening News

U Engleskoj na jesen nije bilo šahovskih turnira visokog profila i, kao i prethodne godine, Khanova aktivnost bila je ograničena na nekoliko timskih mečeva i simultanki.

Britanske novine su objavile da je bio pozvan na veliki Bledski turnir koji se održao od 23. avgusta do 28. septembra 1931. godine, ali je Britansko prvenstvo završeno tek 21. avgusta (ili u Khanovom slučaju, rano ujutro 22. avgusta) tako da njegovo učešće nije dolazilo u obzir. Osim toga, njegova neujednačena igra sugerisala je da je iscrpljen. Khan je dobio i poziv za turnir ‘mladih majstora’ u Tartrahanu u Čehoslovačkoj koji bi krajem septembra uslijedio posle Bleda, ali je i on to očigledno odbio – ili je neko odbio u njegovo ime. Igranje na ovakvim turnirima za njega bi bio veliki poduhvat s obzirom na kulturne i jezičke barijere, a takođe bi mu bila potrebna podrška i finansiranje njegovog pokrovitelja, Sir Umara, koji je ponovo bio u potpunosti angažovan u politici.

Druga Indijska kružna konferencija počela je 7. septembra 1931. i trajala je do decembra. Pored njegove formalne uloge u Vijeću Indije u savjetovanju državnog sekretara, Sir Umarove dužnosti su bile vrlo slične kao i prethodne godine, premošćujući jaz između indijskih delegata i njegovih britanskih kolega – što je značilo ponovno puno druženja:

„… blistavi dragulji i svjetlucave haljine… Sari boje breskve Lady Shafi, izvezen perlama, bio je izvanredan, a turban Sir Umara Hayat Khana je lako bio najimpresivniji pokrivač za glavu koji se može vidjeti…“… rekao je jedan posmatrač.

….

14. oktobra, Kan je održao simultaku u Empajer Sosijal Šah Klubu u prodavnici Vitli u Londonskom naselju, postigavši 20 pobjeda, remiziravši jednu partiju (protiv gospođe Edith Holloway – bivše britanske šampionke za dame), i izgubivši dve partije, protiv H.St. John Brooks-a i 20-godišnjeg Harry-ja Golombeka, budućeg britanskog šampiona i šahovskog dopisnika Timesa od 1945. do 1989.

Simultanka Sultana Khana u Whiteley’su, 14. oktobra 1931. Golombek sjedi s desne strane sa tamnom kosom i zamagljenom rukom.

U poređenju sa nesigurnom prvom simultankom koju je Khan igrao u septembru 1929., njegova tehnika se znatno poboljšala, a to je potvrdila i njegova sledeća simultanka 3. novembra u šahovskom klubu Hampstead – jednom od najjačih u Londonu – gdje je postigao 23 pobede, dva remija i samo jedan poraz.
Dopisnik London Evening News-a je primijetio da je igrao ‘… sa finim, ali brzim procjenama, ali je u mnogim partijama namjerno poticao komplikacije i zamke.’
Njegov jedini poraz doživio je od najmlađeg igrača, 17-godišnjaka sa University College School-a, A.H. Goulda koji je ‘u potpunosti iskoristio svoje šanse i, kako je sam Sultan Khan rekao, igrao jako dobro.’

Nedjelju dana kasnije, Kan je odigrao svoj prvi meč okruga, predstavljajući Middlesex protiv Sussexa u Institutu St. Bride, koji je decenijama bio domaćin šahovskih događaja.
Institut je osnovan 1891. godine kako bi služio rastućoj štamparskoj i izdavačkoj industriji u obližnjem Fleet Street-u. Bio je mjesto održavanja London League mečeva, mečeva i partija okruga i turnira sve do 1980-ih. Imam žive uspomene na skučenu gornju sobu sa tamnim drvenim panelima ispunjenim tijesnim redovima stolova opremljenih šahovskim kompletima – pravim Staunton šahovskim figurama koje su vjerovatno vrijedile bogatstvo – i staromodnim šahovskim satovima koji su izgledali kao da su napravljeni u viktorijansko doba. Plafon je bio zamrljan prljavo žutom bojom od godina cigaretnog dima koji je ispunjavao neventilisanu sobu.
Kanova protivnica, Vera Menčik, nedavno je odbranila svoju titulu svjetske šampionke za žene u Pragu i osvojila je Major Open turnir na kongresu u Vusteru. Bila je veoma aktivna na engleskoj šahovskoj sceni i nedavno je preuzela ulogu stalnog profesionalca u Empajer Sosijal Šah Klubu. Ova partija je odigrana na drugoj tabli, kako je to bio običaj da okružni prvak (u ovom slučaju J.H. Morison) predvodi tim. Sultan Khan, uvijek raspoložen za saradnju, rekao je da potpuno podržava ovaj princip, sve dok dobija dobru partiju. Njegova želja je ispunjena.

Ovo je bila Kanova treća pobeda nad Verom Menčik. Trebali su se ponovo sresti na Hastings turniru koji je počeo nakon Božića.

Šampion svijeta, Aleksandar Aljehin, došao je u London u decembru 1931. godine nakon što je održao simultanku na Islandu. Vratio se preko Danske gdje mu je danski kralj uručio Viteški krst Soko Islanda. Aljehinova reputacija ponovo je porasla nakon njegove ubjedljive pobjede na turniru u Bledu u avgustu/septembru, tako da je sada priznat ne samo kao dostojan svjetskog šampiona već možda i najveći šahovski igrač koji je ikada živio.
Aljehin je stigao na Viktorija stanicu u subotu 12. decembra, a organizovan je svečani doček koji je uključivao i Sultana Khana. Khan je trebalo da igra za Middlesex u finalu okružnog prvenstva tog dana, ali se izvinio u poslednjem trenutku. Sumnjam da mu je Sir Umar, koji je verovatno organizovao doček dao puno izbora.
Šampion svijeta je trebao da ostane u Londonu nekoliko dana i dao je do znanja da je dostupan za simultanke, ali pregovori s vodećim klubovima nisu urodili plodom. „Vrijeme je, priznajem, teško“, žalio se šahovski dopisnik London Evening News-a. Međutim, Sir Umar Hayat Khan je intervenisao i velikodušno ugostio Aljehina, održavajući nekoliko prijema u njegovu čast; na jednom od tih prijema Alehin je održao privatnu simultanku naslijepo. Britanski šahovski magazin objavio je ovu lijepu fotografiju sa jedne od večeri, prikazujući velikane londonske šahovske scene.

Zadnji red: C.D.Locock (književnik, urednik i prevodilac i šahista); R.H.S. Stevenson (poznati šahovski organizator; urednik domaćih vijesti za BCM); P.W.Sergeant (šahovski autor); Charles Wreford-Brown (poznati fudbaler i kriketaš i strastveni šahista); Sir Ernest Graham-Little (član parlamenta, predsjednik šahovskog kluba Empire Social); Sir Umar Hayat Khan; R.C.Griffith (urednik BCM-a); F.D.Yates; Julius Du Mont (šahovski autor); J.B.Whieldon (?).
Srednji red: gospođica Frances Joseph (član sir Umarovog domaćinstva, moguće dadilja/tutor za ‘Aziza’); gđa Latham (?); gđa Arthur Rawson (predsjednica Carskog šahovskog kluba); Vera Menchik; Aleksandar Aljehin; gđa Stevenson (četvorostruka prvakinja Britanije za žene, supruga R.H.S.); Dr Seitz (njemački igrač i novinar koji je često posjećivao London).
Na podu: Dr S.Basalvi (kućni ljekar); Aziz (možda ćerka Abdula Aziza, jednog od osoblja); Sultan Khan.

Sultan Khan leži na podu s jednostavnom neformalnošću. Čovjek ne može a da ne osjeti da se ovdje osjećao ugodnije nego pozadi sa gostima u odijelu za večerom.

(Nastaviće se)