
A.Aljehin- Sultan Khan
Međunarodni timski turnir u Pragu (7) 16. jula 1931
1.Sf3 Sf6 2.c4 e6 3.d4 b6 4.g3 Lb7 5.Lg2 d5

Čvrst i nepretenciozan potez– što je mnogo bolje od nekih njegovih drugih eksperimenata u otvaranju.
6.0-0 je najčešći potez, ali Aljehin se drži onoga što zna.
6.Se5 Sbd7
Aljehin-Vajda, Budimpešta 1921, nastavio je 6…Lb4+ 7.Sd2 0-0, što je pouzdan način da crni igraju – kralj brzo izlazi – iako je Aljehin na kraju izvukao pobjedu u 57 poteza.
7.Da4 c5 8.cxd5
Mjesec dana nakon odigrane ove partije, na britanskom prvenstvu, Khan je imao istu poziciju na tabli, ali je Tylor odstupio sa 8.dxc5 –
8…Sxd5
Ovo se može igrati, ali ja intuitivno preferiram 8…Lxd5, razmjenjujući uticajnog lovca na g2.
9.dxc5 Lxc5 10.0-0 a6 11.Dxd7+ Dxd7 12.Sxd7 Kxd7 13.Sd2 Thd8 14.Sb3

14…Tac8
Britanski šahovski magazin je napisao: „…Evropski igrač bi pažljivo sačuvao svog lovca…; Crni više voli da zamjeni jedinog bijelog skakača. U indijskoj igri skakač je superiorna figura od lovca u završnici.’
Pretpostavljam da je želio da aktivira daminog topa što je prije moguće, a takođe je vidio da njegov kralj ima prilično sigurno polje na e7. U svakom slučaju, potcjenjuje šanse bijelog sa lovcima i 14…Le7 je jače: 15.e4 Sf6 16.f3
Ke8 17.Le3 Sd7 sa jednakom pozicijom.
15.Sxc5+ Txc5 16.e4 Sf6 17.Le3 Tb5!? 18.Tfd1+ Ke8 19.Txd8+ Kxd8 20.Ld4 Sxe4 21.Lxg7 Sd6 22.a4 Tf5 23.Ld4 b5 24.Lf1 Kd7 25.axb5 axb5 26.Le3

26…Le4 je ovdje najsolidnije.
26…h5
Pješak je malo labav. Sa 27.Lf4 bijeli može da počne da koristi lovca i topa da zajedno ciljaju na h5, b5, konja i kralja.
27.f4
Loš potez. Aljehin želi da ograniči topa, ali blokira svog crnopoljca i ustupa kontrolu nad e4 poljem.
27…Le4 28.Ta7+ Ke8 29.Kf2 Td5 30.Le2 Ld3 31.Lf3 Le4 32.Le2 Ld3
½-½
Aljehin mora da izbegne razmjenu lovca tako da je ponavljanje i remi pravi rezultat.
Sve u svemu, dobar nastup Khana. Pošto je pobjedio Kapablanku u Hejstingsu, a sada sa relativnom lakoćom drži remi u partiji protiv svjetskog šampiona, nije ni čudo što je Khan hvaljen kao ‘čovjek koji dolazi’.
Ubrzo nakon završetka Praga, Sultan Khan će se vratiti domaćem takmičenju i izazovu odbrane titule prvaka Britanije. Sigurno je tako raznoliko takmičenje u inostranstvu poboljšalo njegov šah?
DIO IV
Pad i uspon
POGLAVLJE 17
Britansko prvenstvo, Worcester 1931
‘On je igrač tako poseban da se teško može smatrati Britancem. Ipak, on je britanski podanik, a to je „Paddy, sljedeća najbolja stvar.“ – Linlithgowshire Gazette
Samo dvije nedjelje nakon što su odigrani posljednji potezi na Međunarodnom timskom turniru u Pragu, Sultan Khan, Fred Yates, William Winter i Sir George Thomas ponovo su se takmičili, ali ne kao tim. Godišnje britansko prvenstvo održano je u College for the Blind u Worcesteru na zapadu Engleske, od 10. do 21. avgusta. Dobar rezultat tima Britanske imperije dao je osnovu za optimizam, tako da se smatralo da prvenstvo ima „…više od samog značaja za ostrvo. U šahu, Britanija je dugo zauzimala prilično nisko mjesto, ali sada se čini da ponovo dolazi na svoje.’
Očekivanja su sada bila posebno velika za Sultana Khana. Savladao je Kapablanku u Hejstingsu, savladao Tartakowera u meču, a u Pragu je remizirao sa svjetskim šampionom Aljehinom. Sir Umar je izjavio da se raduje što će Khan biti spreman i kompetentan izazivač svjetske titule za tri ili četiri godine.
Ipak, mnogi domaći igrači su se i dalje osjećali dvosmisleno o tačnom statusu Sultana Khana, što je izrazio ovaj šahovski dopisnik:
‘On je igrač tako poseban da se teško može smatrati Britancem. Ipak, on je britanski podanik, a to je „Paddy, sljedeća najbolja stvar.“ –
Ceremonija otvaranja britanskog prvenstva održana je u ponedeljak 10. avgusta popodne u šatoru na travnjaku ispred koledža – usred ljetne kiše. Uobičajene formalnosti morale su se poštovati prije nego što je 120 igrača na kongresu moglo započeti bitku, što je značilo govore lokalnih uglednika i oficira Britanske šahovske federacije. Oni su bili živo oličenje skakača i lovaca na šahovskoj tabli, kao da je britanska šahovska hijerarhija još živjela u srednjem vijeku kada su ove figure dobile svoja imena: vikont Kobam, lord poručnik od Worcestershirea; dekan Worcestera; Major Montague Jones…
Naravno, prije nego što je kolo počelo, poslužen je čaj. Čudo je da je uopšte bilo vremena za bilo kakvu igru.
Turnir je dobro počeo za Khana, savladavši njegova prva četiri protivnika, među kojima su Hugh Alexander i Stuart Milner-Barry, dvojica iz šahovskog tima Univerziteta Cambridge, koji su prvi put igrali na britanskom prvenstvu. Postali su oslonac engleskog šahovskog tima od kasnih 1930-ih do 1950-ih, ali su bili predodređeni da slijede zapažene karijere daleko od šahovske table. Obojica su bili zaposleni u Bletchley Parku, centru za kriptologiju tokom Drugog svjetskog rata koji je odigrao ključnu ulogu u razbijanju njemačkog Enigma koda. Alexander je radio direktno s Alanom Turingom na ‘Bombi’ – proto-kompjuteru koji je bio ključan u operaciji; a Milner-Barryjeve diplomatske i lingvističke vještine igrale su važnu ulogu u vođenju projekta.
Nakon rata, Alexander je postao šef kriptoanalize u Vladinom štabu za komunikacije, dok je Milner-Barry dostigao najviše činove državne službe radeći za britansku vladu.
Alexander i Milner-Barry su postali dobri prijatelji dok su bili u Kembridžu i dijelili su sličan stil na šahovskoj tabli: napad im je bio sve. Oni su bili nasljednici britanskog stava ‘smrti ili slava’ i odmah su bili popularni kod domaćih šahovskih navijača. Bili su kvalitetne osobe, igrali su pravu vrstu šaha. Alexander je bio hvaljen zbog svoje igre protiv Khana – partije u kojoj je igrač iz Kembridža poražen u 24 poteza. U drugim krugovima bi ovako kratak poraz izazvao drugačiju reakciju, ali u amaterskoj Engleskoj je važan način igre, koliko i rezultat.
Komentari urednika šahovske kolumne Staffordshire Advertiser, g. G.E.Bingley-Bibba, bili su tipični: ‘S obzirom da mu je ovo prvi nastup u majstorskim šahovskim krugovima, njegov nastup je više nego opravdao uključivanje u tako probrano društvo. Priložena partija, iako je Alexander izgubio, jasno pokazuje njegovu hrabrost u partiji. Uprkos činjenici da je njegov protivnik pravi šampion ove zemlje, mladi igrač, ipak, ima hladnokrvnost da pokuša odvažnu žrtvenu varijantu protiv njega, i prezire remi varijante.’
(Nastaviće se)