Sultan Khan-Indijski sluga koji je postao šahovski šampion Britanske imperije (19.nastavak)

Poglavlje 15

Veče sa Kapablankom

‘Većina igrača želi da unapredi svoj mozak, a ne treba veće table‘ – The Evening Standard

Kapablanka se vratio u Evropu. Na putu za Amsterdam na meč protiv Euwe-a, sletio je 12. juna 1931. u Plymouth, došao do Londona i brzo bio u akciji, dajući simultanku Šahovskom klubu Mekabejaca u nedjelju, 14. juna, tačno kao što je učinio dvije godine ranije kada je Sultan Kan napravio svoj debi u londonskom društvu.

Naravno, Khan nije učestvovao ovaj put, ali su se njih dvojica sreli na večeri koju je u čast Kapablanki organizovao uvijek društveni Sir Umar Hayat Khan 18. juna. Čak su se sreli i za šahovskom tablom. Bivši svjetski šampion je bio nagovoren da odigra partiju indijskog šaha – prvi put u životu. Iako se rezultati partija ne znaju, British Chess Magazine je primijetio da je Kapablanka „dokazao da se može sjajno prilagoditi ovoj vrsti igre, čije su suptilnosti ne manje, a u nekim pogledima i mnogo veće, od one gotovo univerzalne varijante.“

Godinama kasnije, u svojoj knjizi Šahovski predavanja, Kapablanka se prisjetio ovog susreta:

‘… Sultan Khan, bivši šampion Velike Britanije, objasnio mi je razliku između našeg šaha i indijskog oblika šaha. Sultan Khan je postao prvak Indije u indijskom šahu i pravila naše varijante šaha naučio je kasnije. Činjenica da je čak i pod takvim uslovima uspio postati šampion otkriva genijalnost za šah koja je izuzetna.’

Posjeta Kapablanke Engleskoj bila je predmet izvještaja u novinama, a glavne teme razgovora bile su (neizbježno) pregovori sa Aljehinom o mogućem revanšu; i Kapablankina promocija novog oblika šaha koji se igra sa istim brojem figura, ali sa različitim potezima. Navodno, nova pravila bi otežavala mogućnost igraču da namjerno forsira remi ako vidi da ne može da pobijedi. Kapablanka je takođe predložio da se igra na novoj šahovskoj tabli od 80 polja, na što je šahovski dopisnik Evening Standarda odgovorio – Većina igrača želi da unapredi svoj mozak, a ne treba veće table.

Bivši svjetski prvak je ranije nagovijestio da se šah u svom sadašnjem obliku iscrpljuje. Ova promocija promjene pravila bila je izraz njegove frustracije i dosade koja je proizašla iz disfunkcionalnih pregovora sa Aljehinom. Par decenija kasnije, sličnu atmosferu imao je i Bobi Fišer tokom svog samonametnutog izgnanstva, i njegov predlog da se figure poređaju nasumično na prvom redu. Međutim, ova ideja, sudeći po FIDÉ odobrenom Svjetskom prvenstvu u ‘Fišerovom nasumičnom šahu’ u novembru 2019. godine, čini se da je prihvaćena.

Kada je Kapablanka sjeo da igra protiv Euwe-a u julu, njegova igra je ponekad bila umorna kao i njegovo raspoloženje. Bilo je nekoliko neambicioznih remija, iako je na kraju Kubanac uspio da pobijedi u meču od 10 partija pobjedivši dvije partije uz preostalih osam remi partija.

Hoze Raúl Kapablanka i Max Euwe

POGLAVLJE 16

Međunarodni timski turnir u Pragu 1931

‘Imate Indijca koji igra za Englesku?’ ‘Ne, za Britansku imperiju.’

Komitet Britanske šahovske federacije sastao se u aprilu u Londonu kako bi dogovorio tim za Međunarodni timski turnir u Pragu, od 11. do 26. jula.

Odabrano je pet igrača: Sultan Khan, Fred Yates, William Winter, Sir George Thomas (kapiten) i Victor Wahltuch. Britanska prvakinja, Agnes Stevenson, pozvana je da predstavlja Britansku šahovsku federaciju na turniru Svjetskog prvenstva za žene koje se održava uporedo sa kongresom. Komitet je procijenio da će troškovi za igrače iznositi oko 150 funti, što se ne može podmiriti iz redovnog prihoda Britanske šahovske federacije. Upućen je ‘snažan apel’ da se donira u posebnom fondu za ovaj događaj ‘da se oba pehara vrate u Veliku Britaniju, zemlju njihovog porijekla!’

Britanija je bila vrlo dobra u doniranju trofeja, ali manje uspješna u njihovom ponovnom osvajanju. Hamilton-Russell kup se još uvijek igra na šahovskim olimpijadama i nikada ga nije osvojio engleski, pa čak ni tim Britanske imperije.

Apel za sredstva je podsjetnik na amaterski status šaha u to vrijeme. Kako je izvijestio British Chess Magazine, ‘Bilo je divno vidjeti sve najbolje igrače na svijetu kako igraju svoj najbolji šah samo za nacionalnu čast.’ Uzvišen pogled. Za Sir Georgea Thomasa, koji je imao privatne prihode, sve je bilo dobro, ali za Yatesa i Wintera, koji su se borili kao profesionalci, bilo je problematičnije. Oni su se oslanjali na svoje novinarstvo da subvencionišu ovakve događaje. Čak ni za Sultana Khana, kojeg je podržavao Sir Umar Hayat Khan, nije bilo izgleda za finansijsku nezavisnost.

Britanski amaterski stav otišao je dalje od puke naknade. Illustrated Sporting and Dramatic News, u dnevničkom članku iz Praga, napominje da se ‘pojedinačni mečevi često prekidaju zbog ručka, kada se većina kontinentalnih timova savjetuje o poziciji, dobroj ili lošoj, svojih igrača. To je praksa koju je običaj poštovao, iako se u početku rijetko držao.”

Kako nesportski! Ti ‘kontinentalci’ zajedno analiziraju pozicije prekinutih partija! Očigledno loša praksa u koju se tim Britanske imperije, napravljen nije upuštao.

Devetnaest zemalja se takmičilo za trofej Hamilton-Russell – jedna više nego godinu ranije. Britanski šahovski magazin pohvalio je domaćine, Čehoslovački šahovski savez:

„Svi mi povezujemo ime Bohemije sa dobrim zajedništvom, gostoprimstvom i slobodnim i lakim običajima; ali svi nisu shvatali da će to biti kombinovano sa preciznošću i pažnjom za detalje, velike i male, što je izazvalo divljenje kako igrača, tako i posmatrača.“ Dopisnik je otišao dalje: „Količina međunarodnog dobrog osjećaja je bila divna, i treba se nadati da ovo sjajno takmičenje – Liga nacija koja zaista funkcioniše – i da nikada neće nestati.’

Dobra volja, međutim, nije spriječila manji diplomatski incident. Times je objavio da „…izgleda da je među igračima bilo diskusije o poziciji Sultana Khana. Bogoljubov je pokrenuo tu temu pitanjem: „Imate Indijca koji igra za Englesku?“ “Ne”, bio je odgovor – “za Britansku imperiju”; a Bogoljubov je veselo prihvatio korekciju’.

Bogoljubov nije jedini kome je Khanova situacija bila čudna. Mnogi u Indiji bi voljeli da vide nezavisni indijski tim. Čak je i u Engleskoj jedan novinski šahovski kolumnista iznenađeno uzviknuo „Britanska imperija (jedna država!)“

Konačni plasmani na turniru pokazali su da postoji nova sila u svijetu šaha: 1. Sjedinjene Američke Države, 48 bodova, 2. Poljska, 47 (prošlogodišnji pobjednici), 3. Čehoslovačka, 46½.

Reprezentaciju SAD-a činila su četiri mlada igrača: Kashdan, Dake, Steiner, Horwitz i veteran Frank Marshall – koji je postigao 10/16 na drugoj tabli. Na sjajnom završnom banketu, William Winter se prisjeća ‘Marshall odgovara na zdravicu pobjedničkog američkog tima, podižući se nesigurno na noge, mašući zastavom i vičući „Hip, Hip, Hurrah!“ a zatim se srušio u svoju stolicu.’

Tim Britanske imperije počeo je odlično, pobijedivši u prvih šest mečeva– ali je tada izgubio u 7 od 11. Naprezanje od nekoliko dvodnevnih kola, a da ne pominjemo i prekide pored toga, moralo je imati efekta. Oporavak u drugom poluvremenu doveo ih je do 9. mjesta na kraju, slično kao u Hamburgu, ali su bili samo 4 boda iza SAD-a koja je bila na prvom mjestu, što je, s obzirom na dug događaj, praktično foto-finiš.

Yates je bio donekle razočarao na drugoj tabli sa 9½/18; Sir George Thomas je dobro prošao na trećoj tabli sa 12½/18, Winter na četvrtoj tabli imao prihvatljiv rezultat sa 10/17. Rezervni igrač, Victor Wahltuch, (veteran od 56 godina) bio je znatno slabiji od ostalih i korišten je samo dva puta, postigavši remi i poraz. To je ostatku tima ostavilo skoro neumoljiv raspored, i bez sumnje je doprinijelo umoru.

Sultan Khan je postigao 11½/17 na tabli 1: osam pobjeda, dva poraza i sedam remija. S obzirom na njegove protivnike, ovo je bio dobar rezultat. British Chess Magazine je primijetio da je „Mir Sultan Khan zadržao svoju reputaciju jednog od vodećih svjetskih igrača.“ Ako uporedimo rezultate svih igrača na tabli, teško je ne složiti se.

1 Aljehin 13½/18 = 75%
2 Bogoljubow 12½/17 = 73,5%
3 Kašdan 12/17  = 70%
4 Sultan Khan 11½/17 = 67,6%
5 Stahlberg 11½/18 = 63,9%
6 Flohr 11/18 = 61,1%
7 Grünfeld 9/15 = 60%
8 Rubinstein 9½/16 = 59,4%
9 Mikenas 10/18 = 55,5%
10 Vidmar 8½/16 = 53,1%
11 Matisons 7/14 = 50%
12 Steiner 6½/15 = 43,3%
13 Golmayo 6½/15 = 43,3%
14 Johner 6/15 = 40%
15 Andersen 6/16 = 37,5%
16 Rosselli 6/18 = 33,3%
17 Erdelyi 5/16 = 31,2%
18 Weenink 5/17 = 29,4%
19 Christoffersen 1½/14 = 10,7%

Aljehin je bio u odličnoj formi i vjerovatno na vrhuncu svoje karijere. Bogoljubov je igrao meč na Svjetskom prvenstvu protiv Aljehina 1929; Kashdan, Stahlberg i Flohr bili su najbolji iz mlađe generacije – ali u njihovim pojedinačnim partijama Sultan Khan je izdržao sa svima, a ove poslednje porazio. Sve u svemu, njegov rezultat je bio odličan, ali ne bismo trebali dozvoliti da prikrije neke ozbiljne nedostatke u njegovoj igri. Khan je počeo sa četiri pobjede od četiri – prije nego što je poražen u petoj partiji. Poznat obrazac. Prvo kolo je bilo lako. Igrao je Nimzo-Indijsku protiv Stefana Erdelyija iz Rumunije, brzo osvojio pješaka, a zatim pobjedio u završnici. Njegova igra u naredna tri kola bila je zanimljiva po tome što je koristio sličnu strategiju u svim partijama. Ovo je bio razvoj sistema Colle i Stonewall koje je isprobao, bez uspjeha, u meču protiv Tartakowera.

(Nastaviće se)