Sultan Khan-Indijski sluga koji je postao šahovski šampion Britanske imperije (17.nastavak)

POGLAVLJE 12

Tartakower protiv Khana

„Ako Indijac nastavi da se usavršava, možda ćemo ga jednog dana vidjeti kako se takmiči za svjetski šampionat.“ – The Hastings i St. Leonards Observer

Sultan Khan je otputovao u Austriju skoro odmah nakon završetka turnira u Hastingsu kako bi odigrao meč od 12 partija protiv dr Saviellyja Tartakowera.

Meč se odigrao u Semmeringu, šik ljetovalištu oko 60 milja južno od Beča, u Grand Hotelu Panhans. Vlasnik je bio Wilhelm Zimdin, biznismen koji se bavi hotelima i kockarnicama u nekoliko zemalja, koji je vjerovatno sponzorisao meč. Pretpostavljam da su dogovori napravljeni, ili barem pokrenuti, nakon što su Tartakower i Khan zauzeli prva dva mjesta na turniru u Liježu prošlog avgusta. Tartakower je bio okorjeli kockar, što bi moglo objasniti dobre odnose sa Grand Hotelom (i njegovim kazinom).

Čak i u boemskom i nomadskom šahovskom svijetu, Savielly Tartakower je bio jedna od najživopisnijih ličnosti. Rođen 1887. u južnom ruskom gradu Rostovu na Donu od jevrejskih austrijsko-poljskih roditelja, studirao je pravo u Beču i Ženevi, preselio se u Pariz, ali je predstavljao Poljsku na šahovskim olimpijadama. Nakon Prvog svjetskog rata postao je šahovski profesionalac, uživajući značajan uspjeh; procjenjuje se da je tokom 1920-ih bio među 10 najboljih igrača svijeta. Vjerovatno je dostigao vrhunac svoje snage u vrijeme ovog meča.

Tartakower je bio poznat po svojim vrlo originalnim sistemima otvaranja – i nazivima koje im je davao. Inspiriran velikim majmunom prilikom posjete njujorškom zoološkom vrtu, igrao je 1.b4, nazvavši ga ‘Orangutan’ otvaranje – što se prihvatilo. Mnoge njegove ideje su od tada postale apsolutno standardne u modernoj turnirskoj igri. Treba samo spomenuti Katalonku (1.d4 d5 2.c4 e6 3.g3); i Tartakowerov sistem odbijenog daminog  gambita (…h7-h6 i …b7-b6) da se ocijeni vrijednost njegovih koncepcija. On je skovao termin „hipermoderno” za opisivanje neortodoksnih ideja koje zastupa nova generacija srednjoevropskih igrača kao što su Nimzowitsch, Breyer, Grünfeld, Réti i on sam. Hipermoderna škola je imala dubok uticaj na razvoj moderne šahovske strategije.

Tartakower je takođe stekao reputaciju plodnog autora i novinara, poznatog po svojim aforizmima. Jedan od njegovih najpoznatijih, ‘Pobjednik partije je igrač koji pretposlednji napravi grešku’, mogao bi se primijeniti na ovaj meč.

Wiener Schach-Zeitung napominje da postoje dva važna uslova da bi meč bio uspješan: prvi, sportski – da ishod meča bude široko otvoren; i sa šahovske tačke gledišta, da oba takmičara treba da budu borci, da se ne plaše da rizikuju. Oba preduslova su u potpunosti ispunjena.

Pišući kasnije, Tartakower je bio velikodušan prema Khanu: „… trijumf za mog protivnika koji je pokazao da posjeduje neusporedivu upornost i maštu. Rezultat ovog meča (+3 -4 =5) uvjerio me u staru istinu da je optimizam, dragocjen kvalitet na turnirima, ali zao savjetnik u takvim takmičenjima.’

Britanski šahovski magazin je govorio o Khanovom ‘sjajnom dostignuću’ i nakon njegovog jakog nastupa u Hastingsu, smatrao je da je to ‘preludij, čini se da će biti, za još veće trijumfe’. Šahovski dopisnik The Hastingsa i St. Leonards Observera je još više optimista: ‘Sultan Khan, svojom pobjedom nad dr Tartakowerom, ulazi u rang najboljih šahovskih majstora […] Ako Indijac nastavi da se usavršava, možda ćemo ga jednog dana vidjeti kako se takmiči za svjetsko prvenstvo.’

Wiener Schach-Zeitung je dao trezveniju ocjenu meča:

„S obzirom na njegov dosadašnji nastup, pobjeda Indijca nije nimalo iznenađujuća i predstavlja novi uspjeh za mlađu generaciju. Međutim, ne može se govoriti o superiornosti Sultana Khana nad Tartakowerom. To je vidljivo iz odlučujuće posljednje partije u kojoj je dr Tartakower bio previše spreman da rizikuje sve. Pored svega, u toku meča bio je hendikepiran zbog fizičke slabosti.’

Britanski šahovski magazin objavio je da, „Pobjednik se vratio u London u subotu, 7. februara, a sutradan je primio mnogo toplih čestitki u kući Sir Umar Hayat Khana u Regent’s Parku. Neće igrati na turniru u Nici od 11. do 20. marta; ali, ako bude sve u redu, on će predvoditi londonski tim u kablovskom meču sa Washingtonom.’

POGLAVLJE 13

Otišao kod pasa

Sir Umar Hayat Khan je bio predsjednik Sve–Indijskog Coursing Cluba (sport koji uključuje trke pasa, obično hrtova, koji se takmiče u lovu na zeca) posljednjih jedanaest godina, posjedujući preko 100 hrtova u Indiji. Svojoj strasti prema sportu prepustio se i u Engleskoj, posjedujući neke pse i redovno posjećujući trke na stazi, kao i brutalniju potjeru za zečevima. Ovo uglavnom  uključuje dva hrta koji se takmiče jedan protiv drugog kako bi uhvatili zeca. Bodovi se dodjeljuju za brzinu i ‘okretanje’ zeca – ne samo za ubijanje. Ovaj sport je zabranjen u Velikoj Britaniji 2005.

Prvi ‘coursing’ događaj u Engleskoj bio je Waterloo kup, koji se održava svake godine na otvorenom u Altcaru, sjeverno od Liverpoola na sjeverozapadu Engleske. Ovo je bilo izuzetno popularno u široj javnosti, a prisustvovalo je na hiljade ljudi. Bilo je sasvim prirodno da je Sir Umar poželio posjetiti, a i Sultan Khan i Fred Yates su mu se pridružili – vjerovatno ne zbog njihove naklonosti prema krvavim sportovima. Oni će tu posjetiti Liverpool City šahovski klub.

Da li je Khan zaista želio da ponovo otputuje samo nekoliko dana nakon povratka iz Austrije, otvoreno je za diskusiju, posebno u zimskom mjesecu, u februaru. Bar je Yates bio tu da mu pravi društvo i mora da je preko njega osiguran poziv u Liverpool. Yates je takođe bio član Imperijalnog šahovskog kluba i redovno se sastajao s Khanom na timskim mečevima, tako da je ovo bila prirodna veza. To takođe pokazuje da je Khan još uvijek primao neformalne savjete, u najmanju ruku, od drugih engleskih igrača, a možda i direktne trenerske upute.

Sultan Khan je dao simultanku, a od 25 partija  dobio je 19, remizirao 4 i izgubio 2 – jedan od ovih poraza je bio od Geralda Abrahamsa, kojeg znamo iz njihove trening partije prethodne godine, kao i britanskog prvenstva 1929. godine. Sljedećeg dana Khan i Yates su igrali konsultacionu partiju protiv Abrahamsa i Edmunda Spensera (veterana nekoliko britanskih prvenstava 1920-ih). Zanimljiva partija koja pokazuje šta bi se moglo desiti ako bi Khan pripremio pravo otvaranje.

(Nastaviće se)