
Dana 13. decembra Khan je odigrao simultanku u Imperial Chess Clubu i pobijedio na svih 20 tabli. To je bar bio znak poboljšanja u njegovoj igri u poređenju s prethodnom godinom. Ipak, njegovi mješoviti rezultati iz nekoliko partija koje je odigrao u jesen jedva su obećavali dobro za Hastings Chess Congress koji je počeo posle Božića.
S obzirom na loše znanje engleskog jezika Sultana Khana i, možda još važnije, njegovog nedostatka društvenog statusa, njegova šahovska aktivnost bila je donekle ograničena na to koliko vremena je Sir Umar mogao provesti organizujući događaje za njega. Problem je bio što je Nawab u jesen bio duboko uključen u političke događaje.
……….
POGLAVLJE 11
Kongres u Hastingsu 1930/1931
„Dan lava je bolji od hiljadu dana šakala.“ – Tipu Sultan, vladar Kraljevine Mysore
Ugled šahovskog kongresa u Hastingsu rastao je od čuvenog međunarodnog turnira 1895. godine i Pobjedničkog kongresa 1919. godine. Ovo je bila 11. godina zaredom da se u ovom primorskom ljetovalištu održava zimski kongres. Kao i Ramsgate, grad je uživao u zlatnom periodu kasnih 1920-ih. Sa lakim pristupom vozom iz Londona, metropolitansko stanovništvo moglo je uživati u jednodnevnom izletu na more, a bilo je mnogo toga za zabavu posjetiocima. Uz obalu je izgrađeno šetalište dugo tri milje s mnoštvom hotela; bilo je pozorišta, koncertnih dvorana i naravno molova sa prodavnicama, restoranima, kako bi se zadovoljila žeđ turista za zabavom.
Užici Hastingsa nisu bili toliko očigledni usred zime, ali Kongres je iz godine u godinu privlačio sve veći broj. Ovog puta sto igrača se takmičilo na novom mjestu, u hotelu Waverley u centru grada. Britanski šahovski magazin snobovski je gunđao da mu nedostaje ‘dostojanstvena atmosfera Vijećnice’, koja je bila često mjesto održavanja prethodnih godina, ali su napravljeni ‘odgovarajući aranžmani za igru’.
Masters turnir se s nestrpljenjem očekivao. „Domaći“ kontingent je bio jak koliko je mogao biti: Sultan Khan, Sir George Thomas, F.D.Yates, W.Winter – jasno četiri najbolja u zemlji; R.P.Michell, uvijek solidnog nastupa, mladi advokat T.H.Tylor i Vera Menchik, svjetska prvakinja za žene, koja je boravila u Hastingsu.
Pozvana su tri strana igrača: Edgar Colle, Max Euwe i José Raúl Kapablanka.
Colle je osvojio Hastings premier 1928/29, zauzeo prvo mjesto u Scarboroughu u julu 1930. i to je pratio sa pristojnim rezultatima u Liègeu i Frankfurtu. Imao je agresivan stil koji je bio cijenjen u Engleskoj.
Maks Euve, 29-godišnji šampion Holandije, takođe je bio prethodni pobjednik u Hastingsu – nešto ranije 1923/24. Od tada je stalno i mnogo napredovao, iako je kao profesor u srednjoj školi mogao igrati samo na raspustu. Igrao je na jakom turniru u Karlsbadu 1929. i, usprkos mješovitom nastupu, u knjizi turnira stajalo je:
„Dr Euwe je jedan od rijetkih igrača koji su predodređeni da u nekoj fazi dosegnu titulu svjetskog prvaka.“
Na početku turnira, u razgovoru sa šahovskim dopisnikom Timesa, Kapablanka je ocjenio da je Euwe jednak sa njim kao favorit za osvajanje turnira.
Kapablanka nije igrao ozbiljan turnir od Hastingsa prošle godine. Kao i za njegov rad za Kubansku ambasadu, njegova energija je bila uložena u pokušaje da osigura revanš za svjetsku titulu. Podnio je peticiju članovima FIDÉ na Kongresu u Hamburgu; kontaktirao je organizatore širom svijeta u potrazi za mjestom za domaćina meča; tražio finansijske sponzore koji su spremni da ulože traženu novčanu nagradu; i upustio se u legalnu, oštru i na kraju besplodnu prepisku sa Aljehinom kako bi ga ubijedio da dogovori lokaciju, datume i uslove.
Kako je turnir u Hastingsu počeo, u novinama se pojavio alarmantan izvještaj o Aljehinu. Svjetski prvak uživao je na banketu u njegovu čast u gradu Osijeku u Hrvatskoj.
Aljehin se vratio u svoju hotelsku sobu u 5 ujutro, legao u krevet i zapalio cigaretu, ali je zaspao – i njegova posteljina, a zatim i mnogo toga u sobi, zapalile su se. Aljehin je u nesvesti spašen iz požara i očekivalo se da će se potpuno oporaviti, ali očigledno da je tositacija bila opasna.
Kontrast između Aljehina koji je pušio i pio i uglađenog, ali suzdržanog Kapablanke bio je ogroman, a takve incidentne epizode, koliko god bile nesrećne, samo su povećale interes javnosti za revanš meč.
Usprkos njegovom nedostatku ozbiljne igre tokom čitave godine, reputacija Kubanca na šahovskoj tabli je bila samo malo umanjena. Zaista, postojalo je gotovo slijepo vjerovanje u njegove sposobnosti.
Šahovski dopisnik Birmingham Gazette predvidio je da: ‘Kapablankina prevlast vjerovatno neće biti ozbiljno ugrožena, ali reprezentacija je dobra i izgleda da postoji velika borba za druga mjesta.’
Dopisnik Timesa ga je takođe nazvao favoritom u Hastingsu, ali je bio oprezniji:
“Svi smo stekli naviku da očekujemo da će Kapablanka osvojiti prvu nagradu na bilo kojem turniru na kojem je takmičar, a to je učinio i na dva prethodna turnira na kojima je nastupio u Hastingsu. Dodavanje ovom rekordu trebalo bi biti u njegovoj moći, ali dr. Euwe i Sultan Khan su protivnici kojima ne može priuštiti da ustupi ni pola poena, jer pola poena znači dobar posao na kratkom turniru ove vrste.’
U raspravi o izgledima Sultana Khana, dopisnik je iznio svoje predviđanje:
„Koliko će daleko ići, ostaje da se vidi, ali mu treba vrlo malo podučavanja kako da se nosi s najkomplikovanijim pozicijama, iako uopšte ne voli pozicije koju može samo da remizira.’
…….

Prve četiri nagrade su bile: £15, £12, £8, £5, a nenagrađeni učesnici su dobili 10 šilinga za svaku dobijenu partiju.
Euwe je do tada igrao četiri turnira u Engleskoj, prvi 1919., i sve ih osvojio. Prilikom dodjele nagrada zahvalno je govorio o organizatorima, dodajući da će ponijeti vrlo lijepa sjećanja na ovo šarmantno primorsko mjesto.
Kapablanka se takođe zahvalio klupskim funkcionerima i napomenuo da je „Održavanjem ovih godišnjih kongresa Hastings ostao na nivou vodećih gradova u zemlji u kojima se šah podržava. Grad je privukao neke od najboljih talenata sa kontinenta, a ovim druženjem engleski igrači su postepeno dolazili do jakih stranaca. Ako se ovo poboljšanje nastavi, neće proći mnogo vremena prije nego što engleski igrač odnese prvu nagradu” – što je propraćeno smijehom i aplauzom. Uglađeno laskanje diplomate.
Gledajući unazad, možemo vidjeti ovaj turnir kao smjenu generacija. Kapablanku je zasjenio mlađi Euwe, koji je, osim jednog preokreta protiv Menchik, igrao vješto i preduzimljivo.
Britanski šahovski magazin predviđa da ‘popularni holandski šampion još uvijek mlađi od trideset godina, tako da bi uskoro trebao biti jak kandidat za svjetskog šampiona’.
Sa manje mogućnosti za igranje na vrhunskim turnirima, igračima je u to vrijeme trebalo više vremena da sazriju.
Kapablankina tehnika je i dalje bila vrhunska, što se pokazalo u njegovim pobedama protiv Yatesa, Tylora i Menčik. Njegovo otvaranje, međutim, bilo je previše predvidljivo. To je dovelo do loše pozicije protiv Wintera i remija protiv Thomasa i Michella – igrača koje je trebao s lakoćom pobjediti.
Prema pisanju British Chess Magazina, Kapablanka je „priznao da više nije tako dobar igrač kao što je bio, a na pitanje zašto je rekao da je „čovjek postaje ludak kad posveti čitav život samo jednoj igri“.
Da li je to bila kritika upućena prema šahom opsjednutom Aljehinu?
BCM je nastavio: ‘Bivši šampion je možda pomalo umoran od šaha, ali njegova hrabrost je i dalje tu. Samo motiv je ono što se čini da mu nedostaje.’
Šta je sa njegovom igrom protiv Sultana Khana? Moramo odati priznanje Khanu za njegovu originalnu igru u otvaranju i poduzetnu igru. Vješto je iskoristio Kapablankinu nepreciznost u otvaranju, a zatim je kontrolisao igru na uzoran način. Uglavnom, Khanov prelazak na 1.d4 bio je uspješan: nije doživio nikakve poteškoće u svojim partijama s tim potezom ovdje. Nažalost, sa crnim figurama njegova otvaranja su bila daleko manje pouzdana, što ga je dovelo u nevolje.
Osvojiti jedan poen iz posljednje tri partije bila je tragedija. Napor da održi remi u partiji od 95 poteza protiv Yatesa mora da je uticao na njegovu igru u osmom i devetom kolu.
Ipak, postojao je značajan optimizam u pogledu Khanovog rezultata. Tokom svoje posjete Hastingsu, Sir Umar je predložio šemu u kojoj bi četiri najbolja igrača svijeta mogla formirati turnir između sebe, a pobjednik bi osvojio titulu svjetskog prvaka. Pitam se da li je imao na umu Sultana Khana kao jednog od tih igrača?
U međuvremenu, Kan je bio prijavljen za Imperiju:
„Mora se, međutim, osjećati zadovoljstvo što je Britanska imperija konačno uspjela proizvesti igrača koji se može afirmisati među najboljim stranim majstorima.“ (Birmingham Gazette)
Nekoliko dana nakon završetka Hastingsa, Khan je imao priliku da testira ovu tvrdnju dok je putovao u Austriju na meč sa jednim od najiskusnijih takmičara u Evropskom ciklusu.
-Nastaviće se-