
POGLAVLJE 3
Sve-Indijski šampionat 1928
„Kada sam stigao, pored prilaza bili su poredani radžini polo poniji, njegovi hrtovi i sokolari sa sokolovima na zapešćima. Sjajna scena. Ali unutar kuće je bio u toku šahovski turnir, jedan od takmičara je bio Mir Sultan Khan… i misli radže (bilo je jasno vidljivo) su bile na tom turniru.’ – Sir John Simon
Ulazak u domaćinstvo pukovnika Nawaba Sir Umar Hayat Khana 1926. doveo je Sultana Khana u sasvim drugačiji društveni svijet od Mithe Tiwane. Sa svojim članstvom u Državnom vijeću (indijski Gornji dom), političke aktivnosti Sir Umara odvele su ga u New Delhi, glavni grad Britanske Indije; i Simla, u podnožju Himalaja, ljetnoj prijestolnici Raj u koju su se Britanci povlačili tokom jako vrućih ljetnih mjeseci.
Sir Umar je imao veliku rezidenciju u Delhiju i posjedovao je tri imanja u Simli, da ne pominjemo kuće u Lahoreu i naravno njegovu rezidenciju na imanju Kalra.
Sultan Khanov prvi zabilježeni rezultat na turniru je na YMCA prvenstvu u Simli 1926. godine, gdje je bio prvi, iako nemamo drugih detalja o njegovom nastupu.
Sljedeće ga vidimo u glavnom gradu. Dana 15. aprila 1927. The Times of India je obavijestio o Hardinge Library Knockout turniru u Delhiju, sponzorisan od Sir Umara, koji je privukao rekordnu prijavu od 32 igrača. Sve partije su odigrane u Sir Umarovoj rezidenciji u New Delhiju, osim finala koje je održano u samoj prestižnoj Biblioteci.
Priča o biblioteci pruža sliku kolonijalnog svijeta u koji je Sultan Khan bio uvučen, tešku političku situaciju tog vremena i promjene u istorijskom bogatstvu koje su uticale na Indiju tokom 20. vijeka.
Osnovana 1862. godine, Biblioteka se preselila u novu zgradu 1912. godine. Na ploči na zidu piše:
‘Ova zgrada je podignuta privatnom pretplatom u znak zahvalnosti priznanje za bijeg njihovih ekselencija Lorda i Lady Hardinge povodom bombaškog napada na njihovom ulasku u Delhi 23. decembra 1912.’
Potkralj i njegova supruga jahali su na slonovima kao dio velike povorke kada je grupa revolucionara bacila bombu na njih. Oboje su bili povrijeđeni, ali su preživjeli; mahut (jahač slona) je umro. Počinioci su uhapšeni i pogubljeni. Nakon nezavisnosti 1947., došlo je do prigodne promjene: ime biblioteke je promijenjeno iz Hardinge u biblioteku Hardayal po Lali Hardayal, indijskom nacionalističkom revolucionaru koji je bio jedan od agitatora iza protesta i koji je javno hvalio bombaški napad.
Sultan Khan i Gurubaksh Rai su se sastali u finalu koje je ‘Sultan dobio u dvije uzastopne partije; i odlikovan je srebrnim vitezom koje je uručila Biblioteka.
Gurubaks je takođe dobio nagradu.’ (The Times of India)
Za Sultana Khana pobijeda nad jednim od svojih trenera morala je biti slatka. Ne zna se da li je njegova pobjeda stvorila napetost između njega i njegovih sparing partnera, iako je Khan uvijek bio jako poštovan od svojih vršnjaka i starijih.
Sir Umar je sigurno osjećao da je njegov štićenik spreman za sljedeći veliki izazov, a isključivo na njegovu inicijativu početkom 1928. godine održan je Sve-Indijski šampionat, prvi od čuvenog Chail turnira 1925. godine.
Još jednom je bio domaćin i turnir je održan u njegovoj rezidenciji u New Delhiju. Ovo bi bio ključni trenutak u Khanovoj karijeri, ne samo zbog njegovog rezultata na šahovskoj tabli, već i zbog sastanka koji je Sir Umar osmislio s vrlo uticajnim članom britanske vlade.
Sir Umar je bio dio odbora za prijem koji je predstavljao indijsko zakonodavno tijelo koje je pozdravilo britansku parlamentarnu komisiju u vladinim odajama.
Suočeni s rastućim nemirima i pozivima na nezavisnost, formirana je komisija od članova britanskog doma parlamenta koja je dobila zadatak da preispita strukture vlasti u Indiji. Komisija je od samog početka izazvala kontroverzu jer među sedam članova nije bilo ni jednog Indijca. Gdje god su putovali u Indiju, susretali su se s demonstrantima i umjesto da ublaži indijsko mišljenje, komisija je zapravo podstakla nacionalistički pokret.

Demonstranti traže da Komisija Sir Johna Simona napusti Indiju.
Vođa komisije bio je Sir John Simon, liberalni poslanik i, igrom slučaja, strastveni šahista. Sir Omar nije bio od onih koji se kriju u pozadini i, kroz ovaj prvi susret, moralo se pokazati da dijele zajednički interes. Sir Johnu je upućen poziv da posjeti nacionalno prvenstvo koje je trebalo da počne nekoliko dana kasnije.
U prva dva kola Sultan Khan se suočio sa svojim sparing partnerima, prvo Gurubaksh Rai, a zatim Ramsukh Kaka. Sumnjam da je ovo bila slučajnost: međusobne partije u ranim kolima bi spriječile moguće optužbe za dogovor da su igrali pred kraj turnira. Ovo su prve zabilježene partije Sultana Khana koje još uvijek postoje. One su neujednačene po kvalitetu, ali dobijamo uvid u vrstu šaha koji su on i njegovi treneri učili i uvid u igrača koji će postati.
-Nastaviće se-