HIPNOZA U ŠAHOVSKOM SPORTU
U L.D.Gisseba i A.V.Alekseeva leži velika zasluga u uvođenju psihofizičkog treninga u sport. Za 28 vrsta sporta su sastavljeni varijante autogenog treninga (AT). (A.T. Filatov. Poglavlje „Psihogijena, psihoprevencija i psihoterapija u sportu“ u „Vodiču za psihoterapiju“ pod uredništvom prof. V.E. Rožnova, 1979.) Ali tek 1997. godine je odbranjena prva doktorska disertacija iz pedagogije koja se odnosi na sportsku psihoterapiju u šahovskom sportu. (Tony Naidoski. „Psihoregulacija kao metoda povećanja efikasnosti treniranja mladih šahista.“)
U šezdesetim godinama prošlog vijeka, psihoterapeut-hipnotizer V.L. Rajkov je pokazao kako, pod uticajem hipnotičkog dejstva, šah poboljšava i razvija kreativne sposobnosti studenata umjetnosti, slikara i muzičara. Zanimljiv eksperiment je sproveden zajedno sa M. Taljem. V. Rajkov je hipnotisao ljubitelja šaha, sugerišući mu da je svjetski šampion Paul Morphy. Novoproglašeni šampion se složio da igra protiv M. Talja samo za 100.000 dolara. Ljekar mu je predao prazan papir kao honorar. Igrali su tri partije, koje je dobio M. Talj. Kada je igrao sa istim protivnikom van hipnotičkog stanja, M. Talj je konstatovao da je igrao protiv znatno slabijeg protivnika. (Sally Landau. Ljubav i šah. M. 2003). Dakle, dokazano je da hipnotička sugestija poboljšava rad mozga. Još jedan zanimljiv eksperiment s djecom.
Početnici u šahu su postavljeni da igraju meč na 6 tabli sa mladim prvokategornicima. Možete pretpostaviti da je rezultat bio 6:0 u korist prvokategornika. Zatim su početnicima sugerisali hipnozom da su majstori sporta, računaju deset poteza unapred i moraju pobjediti slabe igrače (iste te prvokategornike). I upravo tako se desilo, s istim rezultatom 6:0 pobjedili su početnici koji su razmišljali dalje od svojih protivnika, nisu previđali i pravili su manje grešaka. (P. Lobach. Metodika podučavanja šaha. Saratov. 2011)
Osamdesetih godina prošlog vijeka primjenjivao sam hipnotičke sugestije kod djece sa razvojnim i zdravstvenim problemima, pretežno kod intelektualno zaostalih. Kao rezultat rada, formirana je prva posebna sekcija za psihoterapiju u defektologiji na X naučnom skupu o defektologiji održanom u Moskvi od 18. do 20. aprila 1990. godine, na kojem je nastupilo 19 predavača.
1992. godine izdan je zbornik sa izvještajima (Psihoterapija u defektologiji. Urednik N.P. Vajzman. Prosvetlenie, 1992.). Istih godina počeo sam primenjivati hipnotičke sugestije u radu sa tinejdžerima-šahistima u Moskovskom dvorcu pionira i u sportskom internatu u Izmajlovu.
Preselivši se u Izrael, već 2001. godine održao sam nekoliko seansi psihoterapeutske sugestije s velemajstorima I. Smirinom i E. Sutovskim prije njihovog odlaska na međunarodna takmičenja. E. Sutovski je primjetio povećanu radnu sposobnost. Nakon treninga, vježbao je 2 sata s trenerom, a zatim kod kuće još 6 sati, igrajući šah bez osjećaja umora.
Preneseno iz knjige : N.P. Vajzman– ŠAH: OD SAMOKONTROLE DO POBJEDE– Šah očima ljekara i psihologa
(Nastaviće se uskoro)