„U šahu nema dominantnih juniora, Carlsen je i dalje nedostižan.“ Intervju sa Radžabovom (1.dio)

Radžabov je naveo favorite Turnira kandidata 2024

Piše: Timur Ganeev, zamjenik načelnika Odjeljenja za sport “Sport-Expressa”

Magnus Carlsen i Teimur Radžabov.
Fotografija: Fedor Uspensky, SE, Global Look Press

Pobjednik Svjetskog kupa Tejmur Radžabov govori o Turniru kandidata 2024., borbi protiv varalica i svom trenerskom statusu.

Jedan od šahista našeg vremena sa najviše titula, Tejmur Radžabov, jedini je javno nazvao Ding Lirena favoritom u meču sa Ianom Nepomnjačijem u Astani. Azerbejdžanski velemajstor učestvovao je i na Turniru kandidata 2022. godine, zauzevši treće mjesto u Madridu (poslije Iana i Dinga). Zato je posebno relevantno mišljenje Radžabova pred početak nove selekcije izazivača za svjetskog šampiona. Dopisnik SE sastao se sa Tejmurom na najnovijem turniru Chess Stars 3.0, nakon što je pobjednik Svjetskog kupa  2019. održao simultanku za mlade učesnike moskovskog turnira.

Korčnoj, otac, Buenos Aires

— Možete li se prisjetiti najupečatljivije simultanke u svojoj karijeri?

Tejmur Radžabov— Moja najupečatljivija simultanka se dogodila u Argentini 2001. godine. Došao sam na Memorijalni super turnir Miguel Najdorf. U sastavu su bili Karpov (tada je još nastupao na vrhunskom nivou, bio je u prvih 10), Viktor Korčnoj, Judit Polgar, Najdžel Šort… A ja sam tada imao 14 godina. U ovom uzrastu, teško je igrati protiv takvih velikana (iako je Radžabov zauzeo drugo mjesto, izgubivši samo od Karpova. – Napomena “SE”). I prije turnira, zamolili su me da održim simultanku, pošto Karpov iz nekog razloga nije mogao. Pristao sam, ali nisam očekivao da će organizatori staviti  vrhunske juniore. Pobjednike Svjetskog šampionata do 16, do 18 godina, pobjednike argentinskog prvenstva. Dobio sam osam partija i dvije remizirao, ali bio je to veoma težak test. Tako sam bio umoran, kao da sam već odigrao čitav  turnir. Nakon toga, dugo sam odbijao da držim simultanke. Kasnije sam saznao da velemajstori traže od organizatora da osiguraju da učesnici u simultanci budu ispod određenog nivoa rejtinga. U suprotnom, počinje ozbiljna borba, a to je donekle nekorektno. Iako smo, naravno, vidjeli simultanke velemajstora protiv reprezentacija, ali ovo je bio poseban test.

Ne mogu sebe nazvati profesionalnim igračem simultanki, ali ako to zatraže organizatori turnira, često se složim. Posebno ako se radi o djeci (kao na turniru Chess Stars), za koju je jako važno da odigraju partiju sa velemajstorom, komuniciraju, analiziraju i zapišu. Sjećam se da kao dijete nikada nisam propuštao takve prilike i to mi je dalo motivaciju za dalji rad.

– Dosta su vas pitali o vašim partijama sa Garijem Kasparovim i Karpovom. Recite nam po čemu se sjećate Viktora Korčnoja?

Tejmur Radžabov— Viktor Ljvovič je bio sjajna osoba. Sjećam se da je održan trening kamp sa njim kada sam imao 10-11 godina. Stalno smo igrali blic, pričao je o svojim mečevima za svjetskog šampiona, dijelio svoja razmišljanja o modernom šahu. Tada je bio među prvih 20, i bilo je nevjerovatno. Kroz dugi niz godina stalnih turnira i treninga, Korčnoj je zadržao nevjerovatnu ljubav prema šahu. Viktor Ljvovič je igrao do svoje 80. godine, uključujući klasične partije, igrajući ih po šest sati. Sjećam se jedne takve na ekipnom prvenstvu Rusije. Borio se do kraja, izbjegavajući remije. Beskompromisan u životu i na šahovskoj tabli. Da, u istoriji šaha velemajstori su nastupali na ozbiljnom nivou sa 60 godina, ali sa 70-80 ne mogu da se sjetim nikoga drugog. Tako da se sjećam Korčnoja kao sjajnog, nevjerovatno vrijednog i šahistu koji mrzi gubitak. Jasno je da se ovo nikome ne sviđa, ali za njega je svaki poraz bio mala smrt.

– Možete li dati primjer?

Tejmur Radžabov – Ponekad je jednostavno prestao da razgovara sa mnom tokom trening kampa, nakon što bi izgubio nekoliko blitz partija. Mogao bi da zakasni i pola sata na večernji trening, iako mu ovo nimalo nije bila navika. Kasnije sam to objasnio zaključivši da sam ga svojim ponašanjem nekako uvrijedio. Po mom mišljenju, Korčnoj je jedinstvena pojava u svijetu šaha. Jedan od najjačih velemajstora koji nije postao svjetski prvak.

— Da li su Vam ti zajednički treninzi dali mnogo?

Tejmur Radžabov -Veoma mi je drago što sam mogao tako blisko komunicirati sa takvim majstorom. Ovo mi je kao djetetu bila velika pomoć. Dobio sam puno vrijednih informacija od Viktora Ljvovicha. O otvaranju, praksi. Naravno, ovo znanje mi je bilo korisno.

— Sa 12 godina ste osvojili U18 Svjetsko prvenstvo? Da li je to bio  rezultat tog rada?

Tejmur Radžabov — Objektivno gledano, prije svega, moramo odati počast mom ocu, koji me  učio šah jako mnogo  (Teimurov otac Boris Šejnjin je početkom 70-ih otišao sa malim Garijem Kasparovom u Bakuanski Dvorac pionira i bio je jak sovjetski prvokategornik, kasnije postao prvi trener svog sina. – Napomena „SE“). Stalno smo se usavršavali u raznim aspektima. Mnogo sati dnevno.

— Možemo li reći da niste imali djetinjstvo u uobičajenom smislu?

Tejmur Radžabov – Bez sumnje. Bilo je trenutaka kada sam htio ići u šetnju, igrati neke timske  partije, ali me tata ograničavao. Zahvalan sam mu na tome

U trenutku kada ste mladi  to ne razumjete, želite slobodu izbora. Ali kada počnete da postižete uspjeh i to utiče na čitav vaš život, jasno shvatate da je vaš otac sve uradio kako treba.

Da, i prijatelji koje sam kasnije sreo rekli su da bi bilo bolje da se bavim samo jednim. Ipak, već kao mlad stekao sam status superzvijezde u zemlji, a dugi niz godina sam među svjetskom elitom. Zahvaljujući tome, desili su se brojni zanimljivi događaji, susreti i poznanstva. Srećan sam što živim od šaha.

(Nastaviće se)