GM Rashit Ziatdinov
Piše: Anatolij Gantvarg četvorostruki svjetski prvak u internacionalnim šaškama (igra „dame“)


Počeo sam provoditi mnogo vremena zajedno sa Korčnojem. Šetali smo, pričali jedno drugom razne priče, i brzo sam zaključio da on nije sličan nijednom šahisti visokog nivoa koje sam poznavao.
Izgledalo je da Viktora Ljvoviča nije briga šta će drugi misliti o njemu. Davao je prilično oštre ocjene o kolegama, suštinski kršeći sve uobičajene norme šahovske pristojnosti, i činilo se da uživa u tome.
U to vrijeme, Korčnoj je bio izuzetno popularan u zemlji, jer je šah u SSSR-u bio prilično dobro praćen. Svi turniri, mečevi kandidata trajali su dugo, pa su šahisti bili mnogo poznatiji od predstavnika mnogih drugih sportova, koji su učestvovali samo u kratkotrajnim svjetskim ili evropskim prvenstvima. Ako je šahista pobjedio u meču za titulu svjetskog šampiona, automatski bi bio priznat i kao najbolji sportista SSSR-a.
Korčnoja, koji u to vrijeme nije bio puštan u inostranstvo, svi su „jeli“ očima. Smatrali su ga skoro disidentom. A on je uživao u tome. Usput, tada sam ga pitao da li je spreman da emigrira ako mu se pruži prilika. Odgovorio je, praktično ne razmišljajući: „Ne!“
To je bilo u januaru 1976. godine, a u avgustu me čekao meč u Holandiji.
U Moskvi je bio tradicionalni prijem kod zamjenika ministra sporta. A Korčnoja su baš pustili na međunarodni turnir – tamo, u zemlju lala. I nije se vratio.
Hitno su postavili novog vođu delegacije, postavili pukovnika KGB-a. Zamjenik ministra je uspio da obavjesti sve da, prema njihovom mišljenju, Gena Sosonko ima veze s tim – šahista koji je emigrirao iz Sovjetskog Saveza četiri godine ranije. A ja sam bio prijatelj sa Genom. I svi su znali za to, jer smo se javno družili.
I evo, kada sam već igrao meč u Holandiji, Gena me nazvao u hotel i rekao da Korčnoj želi da se sastane sa mnom. Pristao sam. I u nedelju ujutro uputio se k njemu.
Sve što se dešavalo podsjećalo je na film „Mrtva sezona“, kada špijun ide na tajni sastanak. Amsterdam je u to vrijeme bio pust. Ali činilo mi se da će me, najvjerovatnije, pratiti. Taj isti pukovnik ili neko drugi.
Jer ovdje je stvar u tome: hotel je bio veoma mali, i postojala je vjerovatnoća da će, tokom njegovog poziva na recepciju sa molbom da me spoje sa mojim brojem, upravo rukovodilac delegacije slučajno biti pored. I onda bi sve bilo gotovo…
U Holandiji se Korčnoj pojavio nekako iscrpljen, izmučen i jadan, uopšte nije ličio na sebe. Oni su svaki dan mijenjali stan, bili su uplašeni. Ipak, KGB je ozbiljna organizacija.
Odmah sam mu postavio pitanje: „Kako je to moguće, Viktor Ljvoviču? Rekli ste mi na početku godine da ne namjeravate da emigrirate.“
Odgovorio je da je dao intervju Dimitriji Belici – vrlo poznatom jugoslovenskom novinaru. A kada su emocije malo splasnule, upozorio ga je da neke stvari iz intervjua treba ukloniti. Jugoslovenski novinar je sve objavio, i Korčno je shvatio da ako se vrati, gotov je.
A mene je pozvao da mu prenesem pismo za ženu. Jer, kako sam shvatio, nije imao drugih opcija.
Ponudio mi je da pročitam pismo, i to je bilo iskreno. Iako, možda i neprijatno. Sve se odnosilo na svakodnevne stvari, gdje mogu da se uzmu novac i nakit. Postalo je jasno da se nije spremao za bjekstvo.
Inače, film „Šampion svijeta“ o sukobu između Karpova i Korčnoja nisam gledao. Ne mogu gledati filmove kada je glavni junak još živ ili kada previše znaš o svim likovima.
Ali onda sam pročitao komentare. Kod mnogih je izazivalo interes pitanje zašto je Korčnoj otišao. Postojali su ljudi koji su potvrđivali da se pažljivo pripremao za bjekstvo. Htio sam čak napisati da to nije istina. Ali nisam ranije. Evo, sada vam to mogu da ispričam.
-Preneseno sa fejsbuka-
Dodatak:
Pitao sam poznatog novinara Dimitrija Bjelicu šta misli o navedenom tekstu:
Poštovani Dimitrije,
Svjetski šampion u šaškama opisuje kako je Korčnoj emigrirao na Zapad I da je tu ključnu ulogu imalo objavljivanje intervjua koji ste napravili sa Korčnojem. Da li možda možete da prokomentarišete ovaj tekst, dolje ispod.
Objavio bih Vaš komentar na Šah-mat listi.
Srdačan pozdrav,
Goran Tomić
Uskoro sam dobio odgovor Dimitrija Bjelice:
Korcnoj je zasluzio da bude prvak sveta. Tačno je sve sto mi je rekao.
Dimitrije Bjelica