Šahovska besmrtnost

Nakon smrti Bogoljuba, E.J. Diemer je objavio omaž na stranici 221 avgustovskog broja časopisa CHESS 1952.

Evo jednog odlomka:

„Poslednji put sam ga vidio u Frajburgu, deset dana prije njegove smrti. 6. juna osvojio je brzopotezni turnir koji je organizovan među članovima Frajburškog tima, za koji je igrao na prvoj tabli od 1950. godine. Sledećeg dana, pomogao je Frajburgu da pobijedi još jedan lokalni tim rezultatom 8:0, a iste večeri pobjedio je poznatog berlinskog majstora Mrossa (u poslednjoj partiji njegovog života) kako bi Frajburg zabilježio pobjedu od 4½-3½ protiv tima (Berlin-Eckbauer) koji je uspio da pobjedi Luksemburg, Keln, Bazel i Luzern.

Tada sam imao razgovor s njim neobično ozbiljnog karaktera. Kao da je bio svjestan svog kraja, govorio je, ovom poslednjom prilikom, o – Šahovskoj besmrtnosti. Otkrio sam je, u tim poslednjim časovima  njegovog života, i prenosim kao njegovu završnu misao, da je Bogoljubov želio da se njegov šah posmatra kao umjetnost, a sebe kao umjetnika. Bojao se, rekao je, da nijedna njegova partija, čak ni sa velikog turnira u Moskvi 1925. godine, vrhunac njegove karijere, neće biti smatrana vrijednom upisa u zapise šahovske besmrtnosti. Tako visoko je postavio svoje ideale. I tako skeptično je pogledao unazad na svojih 40 godina majstorskog žrtvovanja. Srećom, šahovski svijet neće dijeliti njegov pesimizam. Bezbroj remek-djela njegovih partija koje su ostale  obezbjedile su mu besmrtnost koju je tražio.“

Preneseno sa fejsbuk stranice -Serge Plante