Piše: GM Rashit Ziatdinov
Nakon završetka meča sa Štajnicem, Čigorin je otputovao u Njujork gdje je učestvovao na međunarodnom turniru. Bez obzira na jak sastav i prirodan umor izazvan mečom sa Štajnicem, Čigorin je nakon skoro dva mjeseca uporne borbe podijelio prvo i drugo mjesto sa bečkim šahistom Maksom Vajsom. Meč između prvoplasiranih završen je nerješeno u četiri partije. Dan prije četvrte partije, Čigorin je poslao pismo iz Njujorka u Sankt Peterburg svom bliskom poznaniku P.I. Khomutovu, u kojem pokazuje karakteristično raspoloženje ruskog šampiona. Ovo pismo objavljujemo prvi put. Datirano je 12/24. maja 1889. godine.
„Dragi Petre Ivanoviču. Evo, turnir je završen, i to ne baš uspješno. Mnogo si želio, reći ćeš: zadovolji se diobom prve i druge nagrade sa Vajsom. I sam nisam želio ništa više, jer žurim (kao i Vajs) da što prije remiziram poslednju partiju (4.-tu) i uputim se svojim putem. Idem u srijedu, 17/29. maja, za Bremen.
Na turniru sam se prilično mučio, čak sam jednom neozbiljno igrao i… izgubio dobijenu poziciju. Da sam remizirao sa Mezenom (koju nisam želio da tako završim iz vama već poznatih razloga) osvojio bih prvu nagradu.
Remi poziciju sa Günsbergom (poslednja partija) takođe sam izgubio. Zašto? Zbog različitih priča i spletki. Evo, narod se okupio. Čisto lutajući „muzičari“ (razumijete kakvi) – šahisti.
Kako sam uspio da izjednačim sa Vajsom. Moram vam još nešto ispričati kasnije. Sada nemam vremena. Prve dvije partije meča za prvu i drugu nagradu igrao sam kako treba, na pobjedu. Ipak, one su završile remijem (slučajno), a treću partiju sam igrao direktno na remi, i ja i Vajs.
Zašto pitaćete? Uslovi ovog meča su bili beskrajno glupi. Reći ću kratko. Pobjednik je onaj ko pobjedi 2 partije; prva 4 remija se ne računaju; ali, dalje kaže pravilo, ako jedan igrač ima 1 dobijenu partiju, može tražiti završetak meča, ako su bile 4 nerješene. Tada one, tj. remi partije, nisu se računale, a onda se računaju. Sada izvolite rizikovati otvaranjem (gambitom). Izgubiti i meč, i prvu nagradu, i izgubiti slavu. Koji igrač će, pitam vas, rizikovati?
Reći ću još: previše smo se umorili. Nismo imali ni želje ni strasti da igramo. Razliku od 250 rubalja (1/2 razlike između prve i druge nagrade) ne možeš naći na podu. Štajnic je ranije insistirao da je neophodno pobjediti dvije partije. Mudraca nisu poslušali. Mnogo gluposti je napravljeno na ovom turniru.“
-Preneseno sa fejsbuka-