2011– Boris Gelfand se izdvaja na vrhu
Nakon godina nereda, ciklus za svjetskog šampiona se ponovo stabilizovao. 2011. godine, mečevi kandidata održani su u Kazanu, Rusija, sa osam igrača učesnika. Levon Aronian i Teimur Radjabov su se kvalifikovali iz FIDE Grand Prix-a, Magnus Carlsen (zamijenjen od strane Alexandra Grischuka) i Vladimir Kramnik prema rejtingu, Boris Gelfand kao pobjednik Svjetskog kupa, Shakhriyar Mamedyarov je dobio specijalnu pozivnicu. Pridružili su im se Gata Kamski (drugo mjesto u Meču izazivača 2009) i Veselin Topalov (drugo mjesto u meču za svjetskog šampiona 2010). Četrdesetdvogodišnji Boris Gelfand uzastopno je pobjedio Mamedjarova 2½–1½, Kamskog u brzopoteznom doigravanju, i Grischuka u finalu 3½–2½, postavši izazivač po prvi put u svojoj karijeri. Meč sa šampionom Anandom završen je rezultatom 6–6, ali je Gelfand izgubio u doigravanju po rapidu rezultatom 2½–1½.
London 2013 – Povratak turnirskog formata
Pedeset jednu godinu nakon Kurasaoa, turnir kandidata je bio ponovo aktuelan. Osam igrača, nasljednici legendarnih generacija prije njih, okupili su se u Londonu da krenu stopama Spaskog, Talja i Fišera, iako u skraćenom formatu dvokružnog turnira – svijet koji sve više žuri jedva je mogao podnijeti gigantske četvorokružne turnire iz prošlosti.

Sastav – gotovo nimalo iznenađujuća za turnir ovog kalibra – imao je velika imena: Peter Svidler, Alexander Grischuk, Vasilij Ivanchuk, Boris Gelfand, Magnus Carlsen, Levon Aronian, Vladimir Kramnik, i Teimour Radjabov. Turnir je ušao u istoriju zbog neuobičajenog i dramatičnog završetka. Obojica lidera, Magnus Carlsen i Vladimir Kramnik, izgubili su svoje poslednje partije, i 22-godišnji Norvežanin je izašao kao pobjednik zbog većeg broja pobjeda, drugog kriterijuma za diobu mjesta. U novembru iste godine, Magnusu Carlsenu bilo je potrebno samo deset partija da pobjedi u meču Visvanathana Ananda u Čenaju i postane svjetski šampion.
https://www.fide.com/news/2854
(Nastaviće se)