Istorija turnira kandidata: od Budimpešte (1950) do Toronta (2024) – 3.nastavak

Curacao 1962 – Karipski izazov

I opet, svjetski šampion je bio Mihail Botvinik. Kao i Smislov, Talj je zadržao titulu samo godinu dana prije nego što ju je vratio ‘patrijarhu’, koji je pobjedio revanš meč 13-8. Sledeći izazivač za otpornog i uvijek sposobnog, ali starijeg 50-godišnjeg Botvinika, trebao je biti određen u Karipskom regionu. Osmoro igrača odigralo je četvorokružni turnir – Petrosjan, Geler, Keres, Fišer, Korčnoj, Benko, Talj i Filip bili su na tropskom ostrvu dva mjeseca.

Taljevo narušeno zdravlje nije mu dozvolilo da završi turnir, i povukao se posle 21 partije. U doba Hladnog rata, svi su bili usmjereni ka nastupima 19-godišnjeg Bobija Fišera, ali on još uvijek nije bio spreman da se suprotstavi Sovjetskoj šahovskoj mašini, posebno kada su igrači imali korist od kratkih remija između sebe. Tigran Petrosjan je osvojio turnir bez izgubljene partije i postao je kasnije deveti svjetski šahovski šampion.

1965-1968 – Era mečeva

Kandidatski mečevi iz 1965. i 1968. godine bile su zlatna era Borisa Spaskog, koji je pobjedio oba događaja. U prvom meču, Tigran Petrosjan je zadržao svoju titulu sa jednim poenom razlike, 12½–11½, ali u drugom susretu tri godine kasnije, poražen je od mlađeg protivnika (Spaski je bio osam godina mlađi) 12½–10½.

1971 – Dominacija Fišera

Naredni ciklus ušao je u istoriju šaha kao kulminacija dominantnih pobjeda Roberta (Bobbyja) Fišera, što je kulminiralo čuvenim duelom 1972. godine između Fišera i Spaskog, nazvanim „Meč stoljeća“. Fišerove izuzetne pobjede u kandidatskim mečevima, pobjedivši Tajmanova 6–0, Larsena 6–0 i Petrosjana 6½–2½, otvorile su mu put da se suoči sa Spaskim. U meču za svjetskog šampiona, svrgnuo je Spaskog rezultatom 12½–8½ i postao jedanaesti svjetski šahovski šampion.

https://www.fide.com/news/2854

(Uskoro nastavak)