Piše: GM Anton Demchenko
O šampionima i šampionskom ciklusu
***
Za početak, dva citata.
Carlsen: „Ne nedostaje titula svjetskog šampiona. Sviđa mi se moj sadašnji život. Mogu da igram od kuće i putujem da učestvujem na turnirima. Samo ne moram da budem šampion.“
Carlsenov otac, Henrik: „Mislim da je Magnus ponovo zainteresovan, potrebno je promijeniti format. Ali on to neće forsirati, jer razumije da je to već tradicija.“
Pa šta sad imamo?
Prvo, zapravo, najjači igrač koji ne želi da učestvuje u ciklusu za svjetskog šampiona.
Drugo, svjetski šampion. Koji, međutim, nije odigrao nijednu klasičnu partiju nakon osvojene titule.
Ova dvojica se za sada mogu eliminisati iz ciklusa. Jedan od njih može da igra, ali ne želi. Onaj drugi ne može, a u principu i ne želi.
Treće, imamo potencijalne kandidate. Svi oni žele da učestvuju u ciklusu, ali samo neki od njih to zaista mogu. Odlučujući faktor je stepen domišljatosti u potrazi za nekoliko rejting poena ili kvalifikacionih bodova.
Četvrto, na kraju, ali ne i najmanje važno, 90% od ukupnog broja jakih igrača koji su van ciklusa titule. Među njima jednostavno ima igrača 2600+ i 2700+ koji su ostali bez posla. Ima i mladih koji igraju uglavnom na open turnirima. Na nekim turnirima mogu pokazati performans od 2700+ sa vlastitim rejtingom ponekad 200+ poena nižim. U jednoj partiji čak su u stanju pobijediti bilo koga – ne morate daleko tražiti primjere. Međutim, proći će dosta vremena prije nego bilo koji od njih dobije čak i teoretsku šansu da se takmiči za titulu.
Ovo je opšta situacija. Primjetno je da se pomjera ka sve većem apsurdu – posebno posljednjih mjeseci.
Šta sa svim ovim? Očigledno, vrijedi razmisliti o promjeni formata igranja za titulu svjetskog šampiona. Pored toga, poželjno je to uraditi na način da igrači navedeni u te četiri grupe mogu učestvovati u borbi za titulu. Tradicija duge više-etapne selekcije i šampionskog meča je, naravno, dobar. Ali danas je takav sistem sve manje u stanju da prati promjene u hijerarhiji u svijetu šaha. A najjači igrač sabotira ciklus i izjavljuje da se ne želi pripremati za meč šest mjeseci.
Mislim da bi najbolje rješenje bilo sljedeće. Svjetski šampion se mora odrediti svake godine kroz seriju Grand Prix turnira sa završnim turnirom ili nokautom na kraju godine. Recimo da bi to mogao biti nokaut od 16 igrača, ili veliki finalni kružni turnir sličan turniru kandidata.
Možete uzeti već postojeći FIDE ciklus kao osnovu za grupnu fazu, nakon što ste prethodno proširili listu otvorenih turnira koji su tu uključeni.
Isto tako, N prvoplasiranih na turnirima će zaraditi kvalifikacione bodove na osnovu jačine turnira. Možda će biti potrebno modernizovati formulu za dodjelu ovih bodova kako bi se omogućilo kvalifikacije u finale samo kroz otvorene turnire. Ova metoda će biti relevantna za većinu igrača. Broj najboljih nastupa uključenih u takmičenje može biti ograničen na 10.
Tako ćemo navedenih 90% igrača iz tačke 4 uključiti u borbu za titulu.
Igrači iz tačaka 1-3 imaće privilegiju da za selekciju koriste i kružne turnire, gdje su samo oni pozvani. Međutim, sakupljanje potrebnog broja kvalifikacionih bodova samo na zatvorenim turnirima, čak i u roku od godinu dana, neće biti tako lako. Zato će ‘tigrovi’ iz kružnih turnira morati da htjeli-ne htjeli ponekad nastupaju na otvorenim turnirima. Inače, švajcarski ‘vukovi’ sa open turnira moći će ih ‘zaobići na skretanju’. Broj onih koji se kvalifikuju za finalni turnir iz ažuriranog sistema Fide ciklusa takođe može biti ograničen na deset.
Kriterijumi za odabiranje na osnovu rejtinga, sa Svjetskog kupa i iz Grand Swiss-a mogu se ostaviti. Mogući primjer rasporeda za finalni nokaut: 10 igrača iz sistema Fide ciklusa, 2 po prosječnom rejtingu za tu godinu, 2 sa Svjetskog kupa i 1 iz Grand Swiss-a. Plus aktuelni svjetski šampion.
Na ovaj način možemo dobiti najdemokratskiji i najdinamičniji sistem za osvajanje titule šampiona svijeta, u kojem će svaki rejtingovani igrač imati priliku da konkuriše za titulu.
Odakle novac za sve ovo? Vjerovatno od mjesta gdje je i bio prije -‘sa noćnog ormarića’. U svakom slučaju, slični i funkcionalni ovakvi sistemi postoje i u drugim sportovima. Nešto mi pada na pamet snooker ili tenis.
Dodatne prednosti ideje: biće nemoguće zadržati titulu bez igranja dugo vremena. Carlsen se može sigurno vratiti u šampionski ciklus. A tigar iz kružnog turnira će sjediti pored jagnjeta sa open turnira. Pa, sanjate li? Dobro došli nazad u stvarnost. Karavan nastavlja kretanje.
-Preneseno sa fejsbuka-