Piše: GM Rashit Ziatdinov
Život i sudbina Regine (majke Bobija) Fišera podsjećaju na misterioznu šahovsku partiju, kao da neka nevidljiva ruka pomjera Kraljicu po šahovskoj tabli. Regina Vender Fišer rođena je u Švajcarskoj, ali kada je djevojčici bilo dvije godine, porodica se preselila u Ameriku. Sa osamnaest godina, nakon završetka koledža, djevojka odlazi u Njemačku da posjeti brata, ali u Berlinu susreće američkog genetičara Germanna Müllera, budućeg Nobelovca, koji joj nudi posao sekretarice i dadilje svojoj ćerki.
Regina, očarana njegovom toplinom i sjajem intelekta, pristaje. On je visoko cijeni: profesionalna stenografkinja, daktilografkinja, govori njemački. Ali Müller je uvjerava da se posveti medicini i putuje s njim u Rusiju, gdje postaje studentkinja Prvog moskovskog medicinskog instituta (1933-1938).
Izuzetnog genetičara pratio je u Moskvu još jedan asistent – Hans Gerhard Fišer, mladi biofizičar. U stvari, zovu ga Leiba. Morao je promijeniti ime zbog jačanja antisemitizma u Njemačkoj. Kao sjajnom „stručnjaku“, ponuđeno mu je mjesto na Moskovskom institutu za mozak. Hans i Regina zaljubili su se i vjenčali 1933. Uskoro im se rodila kćerka Joan.
Buntovna studentkinja iznenada napušta šesti kurs medicinskog instituta, ne stigavši do diplome, i bježi sa ćerkom u Pariz. Hans odlazi u Čile. Prije odlaska, nekako su se rastali, ostavši formalno muž i žena.
Zatim je uslijedilo mnogo toga. Radila je kao učiteljica engleskog u Parizu. Ali prije „invazije“, kao građanka SAD-a, bježi u Ameriku.
I opet tajanstveno Neko, dodirnuvši Kraljicu (Reginu), pravi neočekivane poteze, kao da predviđa stil igre burnog šahovskog genija kojeg će ona roditi.
Ranih četrdesetih majka i kći – beskućnice – bez stalnog boravišta. I ipak, Regina zatrudni po drugi put. Šalje petogodišnju Joan svom starijem ocu u St. Louis kako bi devetog marta 1943. godine u čikaškoj bolnici rodila Roberta Jamesa Fišera. Kao oca upisali su Hansa Gerharda Fišera, iako nikada, kao neamerički državljanin, nije ušao u zemlju.
Posle provedene nedjelje u bolnici, majka s novorođenčetom preselila se u sklonište za beskućnike, gdje je zatražila da sa njom bude i ćerka. Ali nije dozvoljeno da žive u skloništu zajedno tri osobe. Kada je burno protestovala, policajac je uhapsio zbog narušavanja javnog reda. Ženu s dvoje djece izbacili su na ulicu, prethodno je podvrgnuti psihijatrijskom pregledu. Dijagnoza je bila: – izuzetna (paranoična) ličnost, svadljiva, ali ne i psihički bolesna.
S dvoje djece u naručju, borila se za preživljavanje. Tražila je pomoć od jevrejskih filantropa, od agencija za socijalnu pomoć, od starog oca. Novac je dolazio. Ali premalo. Srećom, dobila je posao sekretarice u uglednoj kompaniji i uselila se u jednosoban stan na jugu Čikaga. Nastojeći da pobjegne iz velikog siromaštva, Regina je isprobala mnogo zanimanja. Bila je zavarivač, učiteljica, kovač, radnica na farmi, asistentkinja toksikologa, stenograf. Sredinom četrdesetih preselila se u New York.
Ličnost Bobija Fišera, čitav njegov životni put, sa odstupanjem od uobičajenog ponašanja, kopija su genetske matrice njegove majke. Ali, kao što je rekao ruski psihijatar Behterev: „Naše shvatanje mentalnog zdravlja – stvar je vrlo relativna“.
Majka mu je bila njegova Kaissa (Caissa), deseta Muza šaha.
-Preneseno sa fejsbuka-