Igrati šah znači u pozi mudraca izmišljati budalaštine.
Vlado Kozomara
Svaki pješak koji uprkos raznoraznim smicalicama uspije da doživi promociju pređe trnovit put od ružnog pačeta do labuda.
U tom trenutku, vrlo bitnom u životu jednog pješaka, čitava ploča odjednom počinje da liči na labudovo jezero, a kad nešto počne da liči na labudovo jezero to je već balet.
I onda se onom šahovskom ružnom pačetu, koje je postalo šahovski labud, u trenu učini da su svi njegovi smisleni potezi, u vidu koraka, bili paučina koja je tek ponekad, po potrebi, dodirivala tlo svjesna da tek na samom kraju, kad ponestane i zalutalih metaka i urokljivih pogleda, postaje umjetnost.
Naravno…
Naravno, partija sa raštimovanim koracima obično završava bez muzike, jer muzika jedino zna da podrži igru, koja opet umije da zavede i one najotpornije na ljepotu.
Balet i šah, ili još bolje, šah i balet, se tu negdje dodiruju svjesni da je taj dodir počeo već sa samim postankom baleta, koji je počesto svojim stilizovanim plesokoracima oponašao igru bogova, koju su, ko zna zašto, prisvojili oni najgrešniji među stvorovima na ovom kosmičkom čudu zvanom Zemlja.
Ipak stvarni zagrljaj šaha i baleta desio se kasnije.
Bilo je to vrijeme kada su ljudske figure zamjenjivale figure i kada se slavni Luj XIV borio sa emocijama ne znajući da li posmatra balet ili šah, dok su mu balerine i baletani upadali u kadar plešući po pozornici u obliku šahovske table, obučeni u bijelo i crno. Tako je šah upadao među baletane, ali su i baletani, ili bar jedan od njih, upadali u šah.

Luj XIV u ulozi Apolona u Kraljevskom noćnom baletu
Iako je i sam bio baletan Kralj Sunce nije bio profesionalni šahista. Za taj zaista čudnovati spoj, šaha i baleta, trebalo se još da čeka.
Maks Harmonist.
Taj jedinstveni majstor baleta i drevne igre i velemajstor harmonije zvao se Maks Harmonist (1864-1907) i zabilježen je kao jedini profesionalni baletni plesač u analima šaha.
Kao i svi baletani uglavnom je hodao na prstima i vjerovatno bi kao takav ostao nečujan u hronikama igre da nije dobio nagradu za fantaziju u partiji protiv Isidora Gunsberga igranoj u Frankfurtu daleke 1887. godine.

Mark Harmonist
Za njega je to bilo sasvim normalno jer je i šah fantazija, jer je i balet fantazija, ali za druge nije.
Za druge pogotovo nije bilo normalno da oni koji hodaju na prstima uđu u bilo kakvu istoriju, pa bila to i istorija igre.
Maks Harmonist je bio njemački igrač tako da su mu i šahovski uspjesi uglavnom vezani za njemačko tlo. Tada ni oni koji su se ozbiljnije bavili igrom od njega nisu baš često gostovali po daljoj okolini, jer su se u to vrijeme razdaljine uglavnom savladavale polagano pješački i bez promocija.
Ipak i na takvom skučenom prostoru Harmonist je skladno povezujući balet i šah, u ovom drugome, u periodu od 1883. do 1890. znao da zablista, naročito u trouglu Berlin, Frankfurt, Hamburg.
A imao je i taktiku.
Kad pobijedi bio je bijeli labud – šahista, a kad izgubi crni labud – baletan.
A od pobjeda se raste i van godina rasta.
Pokušavajući 1891. godine da bude veći no što jeste šahobaletan je izazvao na šahovski dvoboj i slavnog Taraša koji je te godine lutao Njemačkom provjeravajući neke samo njemu znane šahovske jednačine.
Ono što je Zigbertu bila jednačina Maksu je bila nejednačina i to sa dvije nepoznate.
Zato je i rezultat njihovog mini meča bio tek 2:0, naravno, za onog koji ne hoda na prstima i ne igra balet.
Ili . . .
Ili ga ipak igra, i to na onoj istoj pozornici u koju još uvijek zabezeknuto zuri Luj XIV i ne znajući u šta gleda.
GUNSBERG – HARMONIST
Frankfurt (9), 1887.
1.e4 e5 2. Sf3 Sc6 3. Lc4 Lc5 4. d3 d6 5. Le3 Lb6 6. Sbd2 Sf6 7. Sf1 d5 8. ed5 Sd5 9. Dd2 h6 10. 0–0–0 Le6 11. Lb5 Dd6 12. Sg3 f5 13. Lb6 ab6 14. Se5 De5 15. Tde1 Ta2 16. c4 0–0 17. Lc6 Dd4 18. Ld5 Ld5 19. cd5 Ta1+ 20. Kc2 Da4+ 21. Kc3 Da5+ 22. b4 Ta3+ 23. Kd4 c5+ 24. Ke5 Da8 25. Kf4 Dd8 26. Db2 Td3

0 : 1
Tekst iz knjige Miladina Berića: „Vatreni gambit III“