Vaš jedini zadatak u otvaranju je da vam omogući središnjicu koja se može igrati.
Lajoš Portiš
Knjiga?
“Knjiga je vrijednija od svih spomenika ukrašenih slikama, reljefom i duborezom, jer ona sama gradi spomenike u srcu onog koji je čita”, staroegipatska je mudrost koju danas cijene samo oni rijetki koji su još sposobni da se upuste u bilo kakvo čitanje.
Tu vještinu, vještinu čitanja, koja se uči u godinama koje su najbolje za učenje, mnogi zaboravljaju u godinama koje su najbolje za pamćenje, što opet znači da se može idući unaprijed ići unazad.
Šah?
Koliko se samo partija dobilo krećući se unazad po poljima ili po šablonima koji su zapisani u ono “mračno” doba, koje još “igra” kod crnobijelih generala. U ono doba kad su se rađale šahovske knjige i kad su iste, ali i neke ozbiljnije, završavale na lomači.
Šahovske knjige se čitaju lakše jer imaju manje teksta, a više slika, što je većini čitača najbitniji detalj da bi se uopšte upustili u avanturu čitanja. Kad smo već kod tog blaga pomenimo i neke savjete iz prve šahovske knjige štampane još u vrijeme renesanse u Salamanci (Španija).
“Igraš li noću sjedni tako da ti svjetlo dolazi sa lijeve strane da ti ruka ne pravi sjenku, jer u protivnom mogao bi sam da postaneš sjenka.
Danju pak pusti da svjetlo udara u lice tvog protivnika.
Dozvoli istom, ono što sebi uskraćuješ, a to je da se prejede ili da prepije uoči partije, jer i jedno i drugo ti mogu u kritičnom trenutku biti saveznik.
Pješake ispred kralja ne pomjeraj bez potrebe jer zalud ti željezna vrata, ako su otvorena”.
Pouke za juče, za danas i za sutra. A tako je pisao…?

Luis Ramirez de Lucena
Tako je pisao, ne Zaratrustra, nego Luis Ramirez de Lucena (oko 1465 – oko 1530) u knjizi “Repeticion de amores at Arte del Axedres con CL juegos de partido” posvećenoj “Uzvišenom princu Španije Don Huanu Trećem” koja je izašla 1497. godine na radost svih onih u koje je ušla đavolova pošast. Mora da se knjiga dopala kralju sve Španije, jer da nije vjerovatno bi njen autor završio na lomači, odnosno na najpopularnijem mjestu za neshvaćene autore tog vremena.
Taj Luis Ramirez de Lucena bio je jedan od onih vitezova koji su umjesto mača nosili šahovsku tablu pod miškom dokazujući da je rat prolazan, a igra vječna.
Pravi, pravcati Don Kihot drevne igre, crno bijeli vitez koji je špartao Francuskom, Italijom i rodnom Španijom boreći se sa shvatanjima gorim od vjetrenjača.
A knjiga…?
Sama knjiga je podijeljena u dva dijela. Oba na nekakav način govore o ljubavi. Prvi o lažnoj, a drugi o pravoj, koju Lucena zove baš onako kako i treba da se zove, šah.
Ova druga ljubav sadrži, za ono vrijeme, iscrpunu analizu svih do tada poznatih otvaranja, što u preteči igre poznatoj kao „Šatran”, što u stvarnom šahu, koji se tada zvao “dama”, po figuri koja je nekako baš u toj vremenskoj maglini dobila proširenje svojih ovlašćenja.

Bilo je tu još i 150 problema i studija, među njima i temeljna završnica topa i pješaka protiv topa, poznata i kao “Lucenina pozicija”.
I ne samo to, Luceni se pripisuje i takozvani „Getingenški rukopis”, traktat na latinskom jeziku, po većini izvora sastavljen na samom početku XVI vijeka, koji na tridesetak stranica nudi sličnu mješavinu teoretske analize otvaranja i problema.
I…
I ko zna šta se sve još pripisuje tom vitezu igre, Luisu Ramirezu de…
… poznatijem kao Lucena.
NN – LUCENA
1.e3 e5 2. d4 ed4 3. Dd4 d5 4. Dd1 Ld6 5. Sc3 Sf6 6. Sf3 Le6 7. Ld3 Sc6 8. b3 h6 9. Lb2 Dd7 10. De2 Td8 11. Tf1 Kc8 12. Kg1 g5 13. Se1 h5 14. f3 g4 15. f4 h4 16. f5 h3 17. fe6…

17….Lh2+ 18. Kh2 hg2+ 19. Kg2 Dd6 20. Th1 Th1 21. Kh1 Th8+ 22. Kg1 Dg3+ 23. Sg2 Se5 24. Df2 Dh2+ 25. Kf1 g3! 26. Df6 Dh1+ 27. Ke2 Dg2+ (0-1).
Preneseno iz knjige Miladina Berića-„Vatreni gambit III“
-Nastaviće se-