Ko je na fotografiji?

Ako ste prepoznali ko je na fotografiji (američki šahista, velemajstor, rođen 1914) pošaljite mi odgovor na fejsbuk ili email

Odgovor na pitanje od 4.11.2023: Geza Maroczy

Tačne odgovore poslali su: Muris Šabić, IM Srđan Šale…

********************
IM Srđan Šale piše:

Poštovani uredniče ,

Odgovor na foto kviz od 4.11. je VM Geza Maroczy .(1870 -1951 ) 

U vezi njega postoji najfantazmagoričniji kuriozitet za kojeg sam čuo u šahovskom svijetu .

Nazovimo ga Vm koji je odlučio pomoći čovječanstvu i uvjeriti ga da smrt nije kraj.

Radi se o tome da je Maroczy  1985 .“iz neke druge dimenzije “odigrao partiju sa Korčnojem preko medijuma tj spiritualiste.

Znam, zvuči šašavo, ali poslušajte priču koja je čak dokumentirana i objavljena u engleskom časopisu parapsihologije . https://en.wikipedia.org/wiki/Society_for_Psychical_Research

Ideja za igranje ove  partije između živog i mrtvog  pripada švicarskom doktoru ekonomije Wolfgangu Eisenbeissu. Pozvao je Korčnja  (koji se u to vrijeme preselio u Švicarsku) da pomoću medija igra šah s nekim s drugog svijeta. Korčnoj je sam mogao izabrati protivnika. Korčnoj  se nasmijao na ovu nesvakidašnju ideju, ali se složio, navodeći činjenicu da su svi šahisti pomalo ludi (velemajstori najviše !)  i da se samo razlikuju u intenzitetu svoje ludosti) te  bi ovo mogao biti zanimljiv eksperiment.

Eisenbeiss je kao medij pozvao Roberta Rollansa, glazbenika i, ujedno, medija koji je posjedovao tehniku automatskog pisanja u stanju transa. Eisenbeiss je izabrao Rollansa ne samo zato što ga je dobro poznavao. Važno je bilo da  medij apsolutno ništa nije razumio u šahu; stoga se nije mogao pretvarati da je mrtvi VM . Drugo, Rollans je pristao besplatno sudjelovati u eksperimentu. Inače, ni Korčnoj za sudjelovanje u meču  s Maroczyjem nije dobio ni franak.
Korčnoj je rekao da bi se volio sresti za šahovskom pločom sa Capablancom, ili sa Paulom Keresom ili mađarskim velemajstorom Gezom Maroczyjem. Medijum je počeo tražiti protivnika i tjedan dana kasnije rekao da ne može pronaći Capablancu i Keresa na onom svijetu, ali Geza Maroczy je pronađen i dao je pristanak za igru. Sve je to zvučalo fantastično, a Viktor Korčnoj je bio ironičan na sve što se događalo, ali nije odbio igrati.

Meč  je započeo u lipnju 1985. Organizator turnira Eisenbeiss je pitao zašto je Maroczy pristao na igru. Rollans je zapisao odgovor:

 “Pristao sam iz dva razloga. Prvo, želim uvjeriti čovječanstvo da smrt nije kraj. Došao sam pomoći ljudima da ovo razumiju. Nakon smrti, um se odvaja od tijela i živi u drugom svijetu, u drugim dimenzijama. Drugo, želim proslaviti svoju rodnu Mađarsku. ” 

Tada je Mađar napravio prvi potez. Istina, ranije je izrazio zabrinutost za svoje vještine: na kraju krajeva, nije igrao mnogo godina.
I tako je  počela dosada neviđena partija šaha. Svakim drugim potezom Viktor Korčnoj je sve ozbiljnije ulazio u igru. Komentirao je partiju nakon 27. poteza: 

“U uvodnoj fazi Maroczy je pokazao slabosti. Njegova igra je staromodna. Ali moram priznati da moji posljednji potezi nisu bili previše uvjerljivi. Nisam siguran da ću pobijediti.

Pogreške u otvaranju Maroci je kompenzirao  snažnom završnicom. U završnici se pokazuje sposobnost igrača i moj protivnik igra vrlo dobro.”
Kao neovisnog stručnjaka za praćenje igre, Eisenbeiss je doveo šahista Vernona Neppea s Pacific Neuropsychiatric Institute, Seattle. Pažljivo promatrajući partiju , Neppe je rekao: “navodni Maroczy je na početku igrao sporo, na majstorskoj razini. Njegov pogrešan debi vjerojatno je bio rezultat Korčnojeve primjene novih teorijskih ideja razvijenih nakon Maroczyjeve smrti. No ulaskom u središnjicu  ritam se promijenio i na kraju je bilo bez sumnje da protiv Korčnoja igra velemajstor. Nemoguće je da medij kroz koji komunicira duh Maroczyja može pokazati takvu razinu igre.”

Eisenbeiss nije bio zadovoljan mišljenjem stručnjaka, te je zamolio pokojnog velemajstora da podijeli detalje iz svog života.
Maroczy je prenio autobiografiju na četrdesetak stranica. Tu su počela prava čuda: duh mađarskog velemajstora dao je detalje za koje nitko osim Geze Maroczyja nije mogao znati. 

Tako je, primjerice, pričao o partiji  koju je 1930. igrao u San Remu s izvjesnim Romijem. Taj se čovjek nije pojavio ni u jednom zapisniku šahovskih natjecanja, iako je protiv Maroczyja igrao briljantno.
“Prije svega,” kasnije se prisjetio Eisenbeiss, “Maroczy je primijetio da je ime osobe s kojom je igrao u San Remu napisano sa slovom h na kraju. Nadalje je rekao: “U školskim godinama imao sam prijatelja Romiha koji me jednom pobijedio u šahu. Odnosio sam se prema njemu s velikim poštovanjem, ali sam ga godinama izgubio iz vida. I desetljećima kasnije, neočekivano smo se sreli na turniru u San Remu i odigrali jednu od najzanimljivijih partija  u mom životu.
Tijekom partije  dolazilo je trenutaka kada su ne samo pratitelji igre bili spremni priznati moj poraz, nego i ja sam, po prirodi rođeni optimist. Ali u jednom trenutku pala mi je na pamet prava odluka i pobijedio sam. Stoga sam se osvetio za tu školsku partiju . Prema rezultatima turnira Aljehine je postao pobjednik, ja sam zauzeo deveto mjesto, a moj prijatelj šesnaesto.”

https://www.chessgames.com/perl/chessgame?gid=1007921
Robert Rollans komentirao je kako je komunicirao s duhom pokojnog velemajstora:

Nalazio bih se  u dva različita stanja. Prvo je bilo moje uobičajeno stanje transa kada je Maroczy pisao mojom rukom. Drugi je za mene bio potpuno nov. Maroczy je razmatrao svoje moguće poteze. Obratio mi se i pokazao razne mogućnosti razvoja partije. Sjedio sam ispred šahovske ploče, a Maroczy je mom unutarnjem oku pokazao kako može pomicati figure. Pritom sam razumio sve argumente velemajstora, iako nikad u životu nisam igrao šah. ”
Meč između Maroczyja i Korchnoja završio je 11. veljače 1993. Mađarski velemajstor je priznao poraz u 48. potezu.  Ukupno se igralo sedam godina i osam mjeseci !!


Novinari i povjesničari šaha s nestrpljenjem su iščekivali od protagonista ove priče – medija Roberta Rollansa – doznati detalje komunikacije s Gezom Maroczyjem. Nažalost, tim nadama nije bilo suđeno da se obistine:

 2. ožujka 1993. Rollans je umro. Možda je uzrok njegove smrti bila duga komunikacija sa svijetom duhova.

Wolfgang Eisenbeiss objavio je rezultate svog eksperimenta u britanskom časopisu Društva za psihička istraživanja. Znanstveni svijet negativno je reagirao na ovaj eksperiment. Eisenbeiss je optužen za prijevaru. Međutim, argumenti  priznatih autoriteta na području šaha i psihijatrije, koji su sudjelovali u eksperimentu, naveli su mnoge stručnjake na razmišljanje o mogućnosti očuvanja svijesti i nakon smrti tijela !

Evo Korčnojeve pobjede nad Marocijem .

https://www.chessgames.com/perl/chessgame?gid=1486372

#####

Molio bih čitatelje da odgovore što misle o niže navedenoj fantastičnoj ali dobro dokumentiranoj priči.

Pitanje je igraju li sada Korčnoj i Maroci  bez posrednika ??

Koga biste vi odabrali kao suparnika iz svijeta mrtvih?

##

 Ovu partiju organizirao je Wolfgang Eisenbeiss, šahovski entuzijast i predsjednik švicarske udruge za parapsihologiju.

Korchnoi i Rollans su se prvi put osobno sreli tijekom njemačkog televizijskog programa nedugo nakon kraja partije , koja je završila 11. veljače 1993. kada je Maróczy predao. Tri tjedna kasnije Rollans je umro (2. ožujka 1993.).

 Više informacija ovdje gdje imate fotografije “Marocijevog diktata “ tj  “automatskog pisanja“ i fotku medija Rollansa.

Ovaj odličan link je za one koji žele više istraživati ovaj nesvakidašnji slučaj  tj partiju Maroczy – Korčnoj 

IM Srđan Šale

***********************
Zahvaljujem na vrlo zanimljivom tekstu i linkovima i pozivam i druge šahiste da daju svoj komentar.
Goran Tomić, urednik Šah-mat liste