Tajna šaha se sastoji u tome da nikad ne povlačite potez dok ne shvatite poziciju!
Bobi Fišer
Koliko je šah sličan životu i koliko je život sličan šahu ostaje nejasno i nakon partija koje su potpuno satkane od zbilje, jer niko nikad nije dokučio koji je to trenutak u kojem prestaje njeno veličanstvo igra.
Pogotovo kada je sve preslikano, kada je preslikana prošlost, kada je preslikana budućnost, kada su preslikani odsanjani snovi koji su jednu stvarnu istorijsku bitku pretvorili u virtuelnu, što mogu samo oni koji su zlatnim slovima upisani u knjigu opstanka.
Napoleon za šahovskom pločom
Napoleon je te 1812. godine vjerovao da će zimovati u Moskvi koju je upravo bio osvojio sa svojim pješacima.
O daljnjoj sudbini francuskih trupa trebala je da odluči šahovska tabla, i dvije vojske na njoj, od kojih je ona njegova, crna, imala inicijativu. Ali đavo je kao i obično pritajen čekao da umiješa prste.
Ruski car Aleksandar Prvi Pavlovič Romanov je takođe vjerovao da će te godine zimovati u Moskvi, koju je doduše bio izgubio.
I on je ispred sebe imao šahovsku tablu koja je trebala da mu kaže sve ono što se nije tek tako i uludo kazivalo.
I jednog i drugog je čekala istorija i čuveni problem Petrova, “Bjekstvo Napoleona iz Moskve u Pariz”, crno-bijelog kompozitora nad kompozitorima.
Peterburški general naših korijena grof Mihail Andrejevič Miloradovič (Srbin iz Hercegovine) je, kao veliki obožavalac drevne igre, bio blago rečeno šokiran.
Kako i ne bi?
Njegov veliki prijatelj i šahovski rival Aleksandar Dmitrijevič Petrov (1799-1867) mu je upravo pokazao svoj najnoviji problem koji je nazvao “Bjekstvo Napoleona…” i u kojem je vidljivo kako se mali veliki imperator povlačio iz Moskve.
Aleksandar Dmitrijevič Petrov
Ma kakav “Rat i mir”. Sve je bilo tu.
I Napoleon (crni kralj na polju b1) i Aleksandar Prvi (bijeli kralj na h2) i Moskva (polje a1) i Pariz (h8) i zaleđena Berezina (dijagonala a8-h1) i konjica kozačkog atamana Matveja Ivanoviča Platova (bijeli konji na e2 i f1) i…
i, i taj put kojim će se od pola miliona francuskih piona vratiti tek njih nekoliko hiljada, jer je takva staza gubitnika.
Da, da, sve je bilo tu i njegovo rusko veličanstvo je moralo sve to da vidi.
Mat u 14 poteza
„Bjekstvo Napoleona iz Moskve u Pariz“
A.D.Petrov
A Napoleon?
Napoleon je već jednom u snu vidio tu kozačku konjicu koja mu nije dala mira. Moskvu je uzeo spaljenu, spaljenu će je i ostaviti, i krenuti ivicom ponora u Grad svjetlosti.
Neki to zovu strateškim povlačenjem, a on je u dnu duše znao da je to klasična bježanija i da je partija izgubljena matom koji ga čeka tamo negdje u Parizu. Sve, sve je bilo gotovo u četrnaest koraka.
Ataman Platov je krenuo u lov sa svojim konjanicima
1.Sd2+ Ka2 2. Sc3+ Ka3 3. Sdb1+ Kb4 4. Sa2+ Kb5 5. Sbc3+ Ka6
Ataman Platov
Ovdje na zaleđenoj rijeci Berezini je postojao mat (Da8) ali bi onda po mišljenju kompozitora Petrova, koji je namjerno ubacio tu zamku, bila iznevjerena istorija tako da je bijela konjica nastavljala svoju hajku na teško poraženog cara Francuske.
Kroz snijeg je dalje jurila dvojka.
6.Sb4+ Ka7 7. Sb5+ Kb8 8. Sa6+ Kc8 9. Sa7+ Kd7 10. Sb8+ Ke7 11. Sc8+ Kf8 12. Sd7+ Kg8 13. Se7+ Kh8.
Vrijeme je, konačno je bilo vrijeme, kada je kozačka konjica stala, da se i car Aleksandar Pavlovič Romanov umiješa u već dobijenu bitku i objavi iz dalekog Peterburga (h1) kraj priče, jer carska je je uvijek bila posljednja.
14.Kg2#. Mat.
I. A. Ivanov: Bjekstvo Napoleona.
(Čitava seansa ima simboličnih 14 poteza jer je nakon sloma u Rusiji Napoleon četrnaeste godine XIX vijeka morao na Elbu gdje mu je ostalo samo da igra šah daleko od velikih ruskih “majstora”.)
Preneseno iz knjige Miladina Berića „Vatreni gambit III“
-Nastaviće se-