Biografije šahista: Braslav Rabar

Piše: Pero Sentić

https://www.chessgames.com/perl/chessgame?gid=1048754

Velikan hrvatskog šaha danas pomalo zaboravljen. Ponikao je u zagrebačkom AŠK-u najuređenijem i najmoćnijem klubu Kraljevine. Okružen je bio velikanima Vladimirom Vukovićem i Ljudevitom Astalošem…

Godine 1938. zbog muljaže ostaje bez majstorskog naslova, ali 1940. osvaja titulu na Prvenstvu Banovine u Borovu. Za vrijeme rata igra na velikim turnirima u Njemačkoj i Slovačkoj no 1943. prestaje sa šahom. Vjerojatno ga je spasio Mirko Magdić koji je te godine ubijen. Godine 1945. po treći put osvaja titulu majstora jer mu nova vlast nije priznala ranija osvajanja. Za uzvrat dobiva najveća priznanja i odlikovanja!Osvaja prvenstva Jugoslavije 1951. i 1953. Na Olimpijadi 1950. u Dubrovniku najzaslužniji je što se Jugoslavija okitila zlatnom medaljom. Pobjeđivao je mnoge šahovske velikane, donosim veliku pobjedu protiv Gellera koji je tada bio vjerojatno najkompletniji igrač svijeta. Niže je članak Vlatka Kovačevića koji ga je bolje poznavao.Braslav je bio veliki erudit, sjajan igrač, briljantan radijski i televizijski komentator, izvrstan trener i pedagog, bio je najveći promicatelj drevne igre u povijesti hrvatskoga šaha.Iako nije bio šahovski profesionalac, kao igrač rano je na sebe privukao pozornost. Šahovski majstor postao je u 21.-oj, a međunarodni majstor u 31.-oj godini. Bio je višestruki prvak Hrvatske, a 1951. prvak bivše države. Braslav je jedini hrvatski šahist s osvojenom zlatnom olimpijskom medaljom. Na Olimpijadi u Dubrovniku 1950. ostvario je najbolji rezultat s nevjerojatnih 9 bodova iz 10 partija. Vlasnik je još dvije brončane olimpijske i jedne srebrne medalje s europskoga prvenstva. Šahisti i ljubitelji šaha najviše ga pamte kao izvanrednog radijskog i televizijskog komentatora, koji je sjajnim komentarima i magnetskom snagom svojega izraza svima otkrivao neslućene ljepote i dubinu šahovske igre. Time je dao nemjerljiv doprinos popularizaciji i razvoju šahovske igre na ovim prostorima. Posebno smo mu zahvalni što je sa šahom osvojio i radijski medijski prostor i tako na najbrži način omogućio praćenje dvoboja stoljeća 1972. godine između Roberta Fischera i Borisa Spaskog. Uz sve to, Braslav je bio i šahovski mislilac i pisac. Zadužio nas je svojim istraživanjima o odgojnoj ulozi šaha, a na njegovoj knjizi „Teorija otvaranja“ (napisanoj zajedno s Dubravkom Timetom) odgojile su se generacije hrvatskih šahista. Malo je poznato da je Braslav Rabar ostavio duboke tragove na još tri područja. Prvi je na ovim prostorima shvatio važnost i nužnost specifičnih šahovskih treninga za usavršavanje igrača. Osnovao je u Zagrebu Centar za unapređivanje šaha s bogatom kartotekom partija. Osmislio je i realizirao klasifikaciju šahovskih otvaranja, koja je i danas temelj šahovskog informacijskog sustava. Postavio je i osnovna načela vrednovanja šahovskih rezultata, ali je FIDE prihvatila verziju Amerikanca Arpada Eloa. Braslav Rabar bio je iznimna ličnost širokih šahovskih znanja, koji je svojim djelom zadužio hrvatski šah. Dva šahovska kluba na HTV-u i u Hercegovcu nose njegovo ime. Ljudi ga s razlogom pamte. Tko navijek živi, imao se zašto i roditi!

(Preneseno sa fejsbuka)