Miladin Berić: O VOLOĐI MAJAKOVSKOM


Drži ženu u šahu i dobro pazi da ne završiš u matu.
Onore de Blazak

Pjesnici su odvajkada igrali šah, sa manje ili više uspjeha, pogotovo oni koji su svoju životnu partiju izgubili, a da nisu ni stigli do završnice.
Bez obzira na grandioznost djela, koje još uvijek u ovoj vremenskoj daljini jednako svijetli, svaka priča o njima počinje onog trenutka kada su sami sebe matirali ili kada su iz ko zna kog razloga bili matirani. To je valjda ta tačka gdje se najlakše ukrštajući spajaju životne i šahovske dijagonale.
Možda je to razlog što ova sjena počinje u Moskvi, 14. aprila 1930. godine, odnosno onog dana kada je veliki ruski pjesnik Vladimir Vladimirovič Majakovski odigrao svoj posljednji potez.

Vladimir Vladimirovič Majakovski

Razočaran u ljubav, vjerovatno se osjećajući kao bijeli kralj koji voli crnu kraljicu, razočaran u revoluciju, razočaran u partiju, sve udaljeniji od onoga što se dešavalo na životnoj tabli, uskraćen za vizu i nekakav put u inostranstvo povukao je taj sudbonosni potez, potez kojim je umjesto neke od figura žrtvovao sebe.
To je, izgleda, bio jedini način da zauvijek ima trideset sedam godina.
Rođen je 19. jula 1893. godine u Gruziji u mjestu koje se zove Bagdada. Zbog svoje preslobodne misli više puta je zatvaran i kako kažu jedno takvo utamničenje je imalo presudan uticaj da počne sa poezijom.
Kada je pušten postao je zagovornik futurizma u Rusiji i njegova poezija je postala upadljivo prkosna i samouvjerena. Ubrzo je postao vodeći pjesnik oktobarske revolucije stvarajući deklamatorska djela nabijena političkim stavovima i usmjerena ka širokim narodnim masama.
Njegov čuveni “Oblak u pantalonama” oduševljavao je generacije intelektualaca na svim meridijanima. Imao je mnogo javnih ljubavi i jednu “tajnu”.
Šah.
O njegovoj poeziji se zna gotovo sve, tako se i znaju i njegovi posljednji stihovi…
„Dva sata. Mora da si legla.
U noći mliječna staza ko rijeka potitrava.
Ne žurim.
I ne treba munja-telegram da te budi i uznemirava.
…
Pogledaj samo ovaj mir nad svijetom.
Noć zvjezdanim sjajem nebesa skoro osu
U ovaj čas odustajem da protumačim sve to
istoriji, vijekovima, kosmosu…“

Ilustracija Eugen Schönebeck, “Mayakovsky”

A o šahu se zna tek toliko da su pojedini njegovi biografi navodili podatak da je bio neobično naklonjen kraljevskoj igri koja je možda na najbolji način odslikavala njegov kratkotrajni, ali izuzetno plodan i duhom bogat život.
Volođa Majakovski je kao šahista obično loše igrao otvaranje da bi se zatim čudesno vadio iz beznadežnosti da bi na kraju dozvoljavao neobuzdanoj futurističkoj fantaziji da ga zavede i najčešće dovede, u lako dobijenoj poziciji do…
… do poraza.
Na kraju, tako je i živio i u dobijenoj poziciji se odlučio na samomat.
Svega toga ima u ovoj njegovoj, vjerovatno jedinoj sačuvanoj, partiji protiv Karajana igranoj dvije godine prije tragične smrti.
Pjesnik koji je čitav ovozemaljski život u pojedinim svojim djelima pretvorio u svojevrsnu grotesku i čiji se stihovi još uvijek sa jednakim žarom govore ostao je na kraju u onoj kobnoj noći jedina figura na životnoj ploči koja bez obzira kako je obojili na kraju ostaje crno bijela.

KARAJAN – MAJAKOVSKI

1.e4 e5 2. Sf3 Sc6 3. Lc4 Lc5 4. c3 d6 5. d4 exd4 6. cxd4 Lb6 7. h3 Sf6 8. Lg5 0–0 9. Sc3 Sa5 10. Lb3 Sxb3 11. axb3 c6 12. Dd3 Te8 13. 0–0 Lc7 14. Tfe1 Dd7 15. Lxf6 gxf6 16. d5 Kh8 17. Dd4 De7 18. Txa7 Txa7 19. Dxa7 Tg8 20. Kf1 Df8 21. dxc6 Dg7 22. g4 Dh6 23. Sg1 Dd2 24. cxb7 Le6 25. Da1 Lxb3 26. Dc1 Dd3+ 27. Sce2 Lb6 28. Dc8 La7 29. Ta1 Le6 30. Dc3 Dxc3 31. bxc3 Lb8 32. Sd4 d5 33. Sc6 Kg7 34. Ta8 (1:0)

Iz knjige Miladina Berića „Vatreni gambit III“

-Nastaviće se-