Miladin Berić: SUJETA ZVANA STONTON

Poraženi nikad nije u pravu.
Vasil Panov

Lako je igrati protiv drugih, mnogo je teže igrati protiv sebe.
“Život je dosadan kad nema borbe”, rekao je jednom prilikom veliki ruski pjesnik, Mihail Jurjevič Ljermontov, vjerovatno i ne sluteći da pogađa u samu suštinu filozofije onog kome je drvena vojska jednostavno sve. Jer…
Jer sve je “ništa” ako u tom “ništa” nema bar malo “svega”, odnosno, najkraće, šta bi na kraju šahista, bez šaha?
U toj vječitoj težnji za borbom, ograničenom na 64 crno-bijela polja, sve se može da desi sem činjenice da pobijedite potpuno spremnog i zdravog protivnika, pošto su pobijeđeni uglavnom vječito “bolesni”.
Zato će se uvijek, ma kako to ponekad bilo prozaično, pronaći kakav razlog koji će vašu briljantnu kreaciju pretvoriti u gomilu nabodenih poteza koji su jednostavno proizvod vanšahovskih slabosti onog preko puta.
Sujeta?
To je ono što bi se svakako moglo nazvati sujeta, od čega boluju svi, a ponajviše šahisti. Neki opet manje, a neki opet više. Usput, najzanimljiviji su upravo oni kod kojih je sve to preraslo u istinsku bolest, a takvih je bilo i biće. Jer takvi uvijek imaju nekakav izgovor, bez obzira da li su ovjenčani lovorovim vijencem ili florom gubitnika.

Hauard Stonton (1810-1874)

Jedan od prvih i po tom pitanju i najvećih, koji je na sve imao odgovor i o kome se, u polimičnom tonu, pisalo u londonskom časopisu “Šahovski turnir” davne 1852. godine, bio je engleski majstor Hauard Stonton.
Zašto?
Zato jer se svima popeo na glavu svojim hvalisanjem.
Njegove šahovske “Hronike”, iz 1841. godine, su klasičan primjer dosad neprevaziđene narcisoidnosti koja jednostavno “bode” sve one koji u njih slučajno ulutaju.
Pomenuti Stonton vječito je opravdavao svoje poraze, nikada ne pripisujući gubitak partije vještini i znanju svoga protivnika, nego samo svom sopstvenom “nedostatku opreza i pažnje, teškoj indispoziciji ili pak nepodnošljivoj dosadi koja je izbijala iz svake pore njegovog protivnika”.
Pojedini biseri zaslužuju da uđu i u antologiju najvećih isprika: “On je, naravno, bio izgubljen”, “Ova partija je izgubljena zbog potpuno nerazumljive opuštenosti”, “Gubitak je uslijedio nakon postizanja prednosti dovoljne da odluči partiju u bilo koje vrijeme” itd…”
Primjetno je takođe da za njega u porazu protivnik ne postoji, čak, ni u trećem licu jednine. On jednostavno nije ni „On“.

Kada bi Stonton odigrao loš potez koji protivniku daju odlučujuću prednost opisao bi to ovako: “Ta greška se može pripisati samo mojoj nepažnji, koja je nastala zbog pretjeranog samopouzdanja ili nedostatka interesa za borbu.”
Kad ništa ne bi upalilo, stari engleski majstor, je kao posljednji i najjači argument izvlačio svoju “očiglednu iscrpljenost”, što ga je po nepoznatom londonskom polemičaru uvrstilo među najveće genijalce u porazu.
Kad je tako vezao o svojim porazima kako li je tek vezao o pobjedama?
Naravno Hauard Stonton je mnogo ljepše znao da veze o svojim pobjedama.
Tada su i njegovi protivnici, kao gubitnici, dobijali svakojake blagodarne epitete koje malo kome ne bi imponovali. “Drago mi je da sam šahovskom svijetu pokazao jednog takvog velikog majstora čija će promišljanja da nas nadžive”, ili “Partija je igrana sa izrazitim oprezom i mudrim rasuđivanjem na obe strane”, odnosno “Pozicija koja je nastala izuzetno je korisna za dalje izučavanje i mogla bi predstavljati pravi pravcati dijagram”.
Posebne hvalospjeve je uputio na račun svoja dva lako poražena meč-rivala, Danijela Harvica i Bernanda Horvica, želeći tim pohvalama … ko zna šta, te na taj način iskreno nasmijavši do suza tadašnju šahovsku javnost.
Sujeta, ili nešto drugo, tajno i nedokučivo?
Možda, možda bi sve bilo drugačije da je nesretni Hauard znao onu rečenicu s početka ove sjene. Lako je igrati protiv drugih, mnogo je teže igrati protiv sebe, jer je za takvu igru potrebno mnogo više od igre.

STONTON – HARVIC
London (1), 1846.

1.e4 e5 2. Sf3 Sc6 3. d4 ed4 4. Lc4 Lc5 5. c3 d3 6. b4 Lb6 7. b5 De7 8. 0–0 Sd8 9. e5 Se6 10. a4 Lc5 11. Sbd2 Sh6 12. Se4 Sf5 13. Dd3 d6 14. Te1 0–0 15. ed6 Ld6 16. Sd6 Sd6 17. Sg5 g6 18. Le6 Le6 19. De3 Tfe8 20. La3 Df6 21. Ld6 cd6 22. Se4 De7 23. Dd4 Ted8 24. Sf6+ Kf8 25. Sd5 1–0

Miladin Berić

(iz knjige ‘Vatreni gambit III‘)

Nastaviće se