Vraćanje figura iz juriša je najbolji signal da je incijativa prešla na protivničku stranu.
David Bronštajn
Uvijek kada se množina izgubi u jednini vjeruje se da se negdje nešto ozbiljno pobrkalo ili…
Ili…
Jedan čovjek, jedna revolucija, jedna partija, a kad je sve to jedno onda je i on jedan, jedinstven i neuništiv. Za jedne mesija, za druge vođa, za treće komandant, za četvrte kralj. Za pete sve navedeno i još mnogo više za što ne postoje riječi…

Petrosjan i Kastro
Njegove rijetke partije koje su se komentarisale šapatom prenosila je nacionalna televizija (u vrijeme o kojem pričamo i nije bilo druge čak i u nazovi demokratskijim odbljescima).
A narod…
A narod, koji je rođen za gledanje, je iste sa ushićenjem gledao, i što je još zanimljivije još uvijek sa čežnjom gleda.
S druge strane ploče te 1966. godine u predvečerje olimpijade na Kubi, nije bio bilo ko, nego je bio tadašnji svjetski šampion Tigran Vartanovič Petrosjan, a partija je završena, prema očekivanju, remijem. A ni on nije bio bilo ko.

Fidel Kastro
autor Kate Salley Palmer
Ta TV partija je bila impuls mnogim mladim Kubancima da zavole tu magičnu igru, pogotovo kada im je, u vječito sankcionisanoj Kubi, jedna radio stanica podijelila na hiljade kartonskih garnitura. Mnogi će tada pokušavati da oponošaju Fidela, ali Kastro je bio samo jedan.
Kada je svoje žive figure 1956. godine poveo u neizvjesnost, na neprijateljski dio ploče, preživjelo je samo njih dvanaest.
Dvanaest veličanstvenih, među njima on, kralj, i jedan koji je postao mladalačka ikona, nije priznalo poraz nego je nastavilo partiju po šumama i gorama zemlje šećerne trske i ruma, popravljajući među kibicerima svoju poziciju i uvodeći iste u igru, sve dok crni kralj nije pobjegao sa ploče. Tako se na osnovu tog poteza, dugo osmišljanog u Meksiku, došlo do jednog čovjeka, jedne revolucije i jedne partije.

Fišer i Kastro
Veliki ljubitelj drevne igre, ali i ostalih igara, Kastro Ruz Fidel rođen je 1926. na Kubi. Kao sin uspješnog plantažera postao je advokat vičan i željan da zastupa sirotinju.
Godine 1953. organizovao je pobunu protiv generala Fulhensia Batiste nakon koje je završio tamo gdje se ima najviše vremena za šah, u zatvoru. Zatim će doći Meksiko i još jedan briljantni majstor, koga su zvali jednostavno Če.
Pa Kuba na kojoj će postati komunistički kralj i na kojoj će zabraniti sve partije sem jedne, partije koja će postati trn u oku lažnoj zapadnoj demokratiji koja će nešto kasnije pokušati da odigra Maršalov napad u Zalivu svinja u svrhu promjene onoga što je i danas nepromijenjivo.
“Obećavam da ću biti sa vama, ako tako želite, sve dok osjećam da mogu da budem od koristi, ni minut manje, ni sekund više, ako prije toga o tome ne odluči priroda”, rekao je uoči svog šestog mandata kubanskog kralja bojeći se više prirode nego glasača.
Ipak, kad su ga godine i sve ono što dolazi s njima pokušale da poraze napravio je malu rokadu postavljajući mlađeg Kastra u poziciju glavnog igrača. Mnogi vjeruju da kralj i smrtno bolestan vukao poteze što opet govori da se radi o jednom od najvećih igrača koji je dao prošli vijek.

Dok je još bio pri snazi koristio je svaku priliku da odigra poneku partiju, ponekad u snovima sa svojim najčuvenijim gerilcem Ernestom Gevarom, koji sada igra nebeske partije, a ponekad i na javi, kao 2002. godine na uspješnom pokušaju obaranja ginisovog rekorda broja učesnika simultanke.
I tada je remizirao sa velemajstorom, Silvinom Garsijom, tako da ispade da je El Komandante jedan od rijetkih igrača koji nikad nije izgubio od velemajstora što mogu samo najveći igrači.

Autor
Goran Ćeličanin
Tako je bilo nekad, a danas..
Donedavno je nesalomljivi veliki Fidel bio jedna od posljednjih linija odbrane na svim nivoima igre, a danas isključivo igra zvjezdane partije navjerovatnije sa Ernesto Če Gevarom, jer ga on svakako najbolje razumije.
Miladin Berić
(iz knjige ‘Vatreni gambit III‘)
Nastaviće se