Nikola Đukić – Vassily Ivanchuk
Istanbul 2012.
1.e4 e6
Sve je to isto cijelog vijeka.
2.d4 d5 3.Sc3 de4 4. Se4 Sd7 5.Sf3 Sgf6 6. Lg5 h6 7.Sf6+ Sf6 8.Le3 Ld6 9.Lc4
Sjećanje me lakom tugom ovi:
9…a6 10.Se5 b5 11.Df3 Tb8 12.Ld3 Lb7 13.Dg3
Kakvo li tražiše blago u tebi, najmilija,
s vojskama silnim i flotama ratnih lađa,
kad je sloboda bila jedino što kam tvoj rađa
a junaštvo tvoja jedina industrija?
13…Kf8 14.f4 De8 15.O-O
Daljini svakoj dio sam srca dao,
na rodnom kršu ostao prepolovljen,
ko suhi čapur u kamen urastao,
koprivom ljutom i dračom zakorovljen.
15…Le4 16. Ld2 g6 17.Tae1
Da ga vidiš spazio bi mu u grču lice,
Stisnuto bolno od uboda i rana.
17…Ld3 18.Dd3 h5 19.Te2 Kg7 20.b3 b4 21.Da6
Pa, dobro, nek mi je sa srećno.
21…Db5 22.Db5 Tb5 23.c4 bc3
Da l’ ošinu to mene vitkim prutom
te plamen sunu i liznu mene?
24.Lc3 Sd5 25.Le1 Ta8 26.g3 Tb7 27.Sc4 Le7 28.Tf3 Lf6 29.Lf2
Je li to odraz, kao u oknima,
jeseni ove u ljudskim očima?
Il’ kroz nju mutnu prolazeć zanesen
to svako nosi sobom svoju jesen?
29…Le7 30.Le1
I ređam mjesta: jedno, drugo, pa treće…
Pa, opet – nespokojan i pokisao –
Zanesen idem kuda me vuče misao:
Neznanom kutu mira i tihe sreće.
30…La3
Ima ćutljivih patnika na svijetu
što se samo umorno i gorko nasmiješe
na ljude kad se o njih teško ogriješe
i suminu ih nevini, nalik cvijetu.
31.Sa3
31…Ta3 32.Kg2 Tba7 33.Tff2 f5 34.Kf3
Slomi te neka tuga prastara
što je i predak ćutke tugova
uz mukli zveket starih lastara
u davna neka jutra jugova.
34…Kf7 35.Tb2 Ke7 36.Tfc2 T7a4 37.Lf2 Ta7 38.Le1 T8a4 39.Lf2 T8a4 40.Le1 ½–½
Rijeka teče, o teče i ostaje,
a ljudi stoje, o stoje i odlaze.
(Aleksandar Leso Ivanović “Pjesme”)