Blažo Kalezić – Golizadeh Asghar
Istanbul 2012.
1.e4
Zdravo, naraštaju
Mladi i nepoznati!
1…c5
Bonaparta pitao je:
„Crnogorci – šta je to?
Zar se zbilja sile moje
Ne boji to pleme zlo?
2.d3 Sc6 3.g3 g6 4.Lg2 Lg7 5.f4 d6 6.Sf3 Lg4 7.c3Sf6 8.h3 Lf3 9.Df3 Tb8
Bura maglom nebo krije.
10.0-0 0-0 11.Le3
I srce puno je pregnuća.
Sd7 12. Sd2 b5 13.a3 a5
Ko vetra dah, ko zvuk, il’ tajna.
Ko strašna sen, ko zvezda sjajna,
Svejedno je: što pre, što pre!
14.g4
I opet plamti nadahnuće.
14…b4 15.ab4
Cereka se neki vrag.
Iz daljine nešto kulja,
Ne znam je li dim il’ sen.
15…ab4 16.e5
Ja znam da opet biće naslađenja
Da harmonija moj će sadrug biti,
Da ću nad bajkom snova suze liti,
15…Tc8 17. d4
I kucat stade srce vruće,
nov život u njem maha uze.
17…bc3
Čudna huka, čudna buka,
Ne znam uzrok, ne znam smer.
18.bc3 cd4 19.cd4 Sb4
Konj zaspao, kajas krut.
20.Tad1
Velike hvale huka – to je trenutan šum.
Hladan je smeh gomile; glupakov sud pokvari
Smisao. Al’ ti budi – čvrst i sam ko tvoj um.
20…Tc3 21.Se4
Do predaje nama nije,
Crnogorska to je ćud;
Od konjice, pešadije,
Krš nas brani odasvud.
21…Ta3 22.De2 Sb6 23.Kh1
U tišini
na krmi naš kormilar umni
u šutnji vodi tromi čun.
23…S6d5 24.Lc1 Ta2 25.Df3 Db6 26.ed6 ed6 27.f5

O delu umetničkom umetnik strože sudi…
27…Ld4
Mutno nebo, mutna noć.
Razuzdani besi lete,
Raduju se našem zlu,
Krici njine pesme klete
Kroz srce mi prodiru.
28.fg6 hg6
I nose puno umora i žali
Budućnosti uznemireni vali.
Al ́ nije smrt to što mi srce moli.
29.Sd6
Lete konji ko pomamni,
Ko da j’ orkan odstrag.
29…Dd6 30.Td4
Ti vraćaš sve što vreme uze.
Ta1
Puk se smeo sav i dao
Kako ko zna u lud beg.
31.Tdd1 De5
Na tom putu moro bi se
Užasnuti svaki džin.
32.Lb2

Podigoh spomenik što nije rukom tvoren,
Neće mu prilaze zaboraviti puk.
32…Db2
Neskromne su želje bile,
pa se nisu ispunile.
33.Ta1 Sc7
Propašćemo, – zlo je, zlo je,
Kucnuo nam zadnji čas.
34.Db7
Najvišu zapovest o, muzo, verno sledi –
Hvala i kletva spokojno slušaj zbor,
Ne traži lovore, pred uvredom ne bledi,
I sa glupakom mani spor.
34…Dc3
Tek spremaš se da živiš, a gle, najednom, smrt!
Kormilar s pomorcima strada!
35.Tac1 1:0

Velike hvale huka – to je trenutan šum.
Hladan je smeh gomile; glupakov sud pokvari
Smisao. Al’ ti budi – čvrst i sam ko tvoj um.
(Aleksandar Sergejević Puškin -Pjesme)
(Sutra nastavak)