Danielsen Henrik – Đukić Nikola
Porto Karas 2011.
1.e4
Šta ćemo za početak?
1…c5
Sve je to navika, ništa drugo.
2. Sc3
Pre svega, nek što više radnje bude!
2…Sc6
Gde mnogo ima, svak nešto dobija
3. f4
Ono, igra je igra.
g6 4. Sf3 Lg7 5. Lb5
Kako da damo nešto što čar novine ima,
i da značajno bude, da se svidi svima?
5…Sd4 6. 0-0 a6 7. Lc4 d6 8. d3 Sf6 9. Sd4
Što propusti se danas, to sutradan već nesta.
9…cd4 10. Sd5 Sd5 11. Ld5 0-0 12. Ld2 e6 13. Lb3 Ld7 14. De1 a5
Da l’ čovek može nadati se čemu ?
15. a4 Kh8 16. Kh1 Dc7 17. Dh4
Šta stekoh, luda, od nauke te?
Znam samo ono što znao sam i pre.
17…f5
Što mora biti, nek se odmah sluči!
18. Tf3 Lf6
Ko će mi reći šta da kušam?
I čega treba da se klonim
19. Dh6 Lg7 20. Dh4 Lf6 21. De1
Zabavu dajte svetu, kad je želi.
Pa kad je tu zabavljač valjan koji,
to se, ja mislim, u dobit uvek broji.
21…b6 22. Tc1 Dc5 23. c3
Ko stalno mozga, znaš, taj liči meni
na bravče što se, gonjeno zlim duhom,
vrti u krug po pustopolju suhom,
a okolo se sočna paša svud zeleni.
23…dc3 24.Tc3
Kuražno zato! Sve uzorno dajte,
pa maštu s njenim horovima svima,
strast, razum, osećanja razigrajte,
al’ svuda neka i ludosti ima!

24…Lc3
Ne, nema od tog pokušaja nade.
25. Lc3+ Kg8 26. d4
Narodnoj umem da podiđem volji,
al’ nikad ne beh zbunjen ovoliko;
26…Dc8 27. d5 e5
Baštovan zna, kad drvce zazeleni,
da će buduća leta doneti cvet i plod.
28. de5 fe4
Moj prijatelju, sve će to biti kako treba;
čim se pouzda u se i čim se ne koleba,
čovek se ume i u životu snaći.
29. Tf8+
A vidim da ništa ne možemo znati!
To će mi srce skoro razderati!
29…Df8 30. e6 Le8
No, čekaj samo, nasadiću ga ja!
31. Lc2
Snaga je slaba, al’ želja nam je jaka.
31…e3
Što god sam kadar, učiniću ja.
32. Kg1 Df4
Vreme valjano upotrebite!
Dok dlanom o dlan, već ga nema
33. De2 La4 34. La4 Da4 35. De3 Dd1+
Što sja, za tren se rodilo; što vredi,
ni pred dalekim potomstvom ne bledi
36. Kf2
Al’ sreću neko ugrozi ti tad,
za ushićenjem dođu bol i jad,
36…Dd5

37. Kg3
Od svega toga mi glava buči
kao da žrvanj po njoj huči.
37…Te8 38. e7 Kf7
To drvo što ga cepate je meko.
39. Dh6
Tako je to kad dižeš nos do neba!
39…Ke7
Udaljimo se odavde što brže!
40. Dh7+ Df7 41. Dh4+ Kd7 42. Dd4
I već sam svake nade lišen.
Zar priroda i neki duh uzvišen
još melem nisu smislili za to?
42…Kc7 43. La5 Db3+ 44. Lc3 De6
Ko zna navaljivati i nagrađen je taj!
45. h4 De5+
Ah, kako li mi od prizora tog
milina nagla svako čulo opi!
46. Df4 Df4+
Kladim se, sad si mi dolijo!
47. Kf4 d5 48. Kg5
Kakvo je ovo samo mučilište!
48…Te4
O, kakav prizor! Kakva slika sjajna!
49. Kg6 Th4
Inače gorite kao slama,
a sad ste pokisli! Šta je s vama?
50. Kf5 d4 51. Le1
O, kad bi gledao, meseče žut,
na moju muku poslednji put.
51… d3 52. g4 Th2 53. Lg3+ Kd7 54. Lh2 d2 0:1

Kad mudrost uzme vas na grudi,
i u vama će svakog dana
sve veća želja da se budi,
sve će vam slaña biti hrana
(Johan Volfang Gete “Faust”)
(Sutra nastavak)