Osmogodišnja Peterburžanka Aleksandra Segodnjaeva (na slici) postala je pobjednica ruskog prvenstva među djevojčicama do devet godina u Kostromi. Naša dopisnica Aleksandra LISOVA pitala je o mladoj šampionki njenog oca, Vladimira SEGODNJAEVA.

— Sa koliko godina, Vladimire, tvoja ćerka je počela da igra šah? A zašto baš šah?
– Nije bilo konkretnog i unapred napravljenog svjesnog izbora u našem slučaju. Iako se sam ne bavim šahom, Saši sam, kada je imala četiri godine, pokazao kako se figure kreću, objasnio šta su horizontale, vertikale, dijagonale. Pokazala je interesovanje, i moja supruga i ja smo odlučili da možemo da probamo da trenira. Samo smo ukucali odgovarajući upit u internet pretraživač i tako pronašli školu šaha Marata Sulejmanova nedaleko od kuće. Tamo smo doveli ćerku i njoj se to svidelo – vjerovatno zbog trenera sa kojim je odmah stvorila dobar kontakt. I počela je da vježba. Odnosno, nije to bio nekakav svjestan cilj. Samo smo htjeli da uradimo nešto za dijete.
– Četiri godine su jedno doba, a sadašnjih osam je i dalje potpuno drugačije. Da li je vaša ćerka tokom tog vremena imala želju da napusti nastavu?
— Možda je bilo nekih padova. Nekih dana nije baš željela da ide nikuda iz kuće. Ali generalno, ovo su samo epizode. Očigledno, nastava u njihovoj školi je tako struktuirana da joj se tamo sviđa, sa zadovoljstvom ide na njih. Osim toga, pokušavamo nekako diverzifikovati njen život – nije samo igrala šah, već je išla na bazen, bavila se akrobacijama. Osim toga, počela je redovna škola u koju smo je slali od šeste godine. Jednom rječju, takvo da „ne, neću da igram šah, ne volim to“ – za sve ovo vreme nisam čuo od nje. Tako je rekla o plivanju i akrobacijama.
– Te četiri godine koliko je učila šah imala je težak period kao što je karantena covid-a. Šah je u tom pogledu u boljoj poziciji od mnogih sportova, jer se može vježbati na daljinu. Pa ipak, samo takav format za dijete vjerovatno je dodao poteškoće?
– Treneri su tada uspeli da nekako organizuju rad kako bi zadržali interesovanje. Grupe su smanjene, a online nastava je bila zanimljiva. Tada smo bili na dači, a Saša je mnogo i sa zadovoljstvom vježbala šah preko Skype-a ili u nekim drugim formatima. Dakle, tu smo imali sreće i sa šahom — u periodu karantina definitivno nije bilo moguće da se čitav tim bavi istim timskim sportovima.
— Koliko sada dnevno trenira šah?
– Koliko znam, u poređenju sa drugom djecom koja zauzimaju prva mjesta na prvenstvu Rusije, Saša verovatno radi manje. Ima jedan dan u nedelji kada uopšte ne uči – možda samo rješava neke probleme. A ostatak dana je to grupna ili individualna lekcija sa online trenerom. Ispostavilo se da je najmanje dva sata. Plus – oko sat vremena za rješavanje problema.
– Da li voli da igra na internetu, kao i mnogi sada?
– Ponekad – da, iz zadovoljstva igra partije sa bržom kontrolom vremena nego u klasičnom šahu. Ovo je takođe jedan od stalnih oblika zabave.
– Zar ona nema problem, karakterističan za današnje vreme, da se ponovo vrati sa kompjuterskog miša na drvene figure?
– Ipak, tri-četiri puta nedjeljno, Saša ide na časove licem u lice, gde se sve dešava na običnoj šahovskoj tabli. Odnosno, ne može se reći da je ona takva onlajn igračica, a onda – jednom – dođe na turnir da igra ‘drveni’ šah. Naprotiv, ona radi manje na internetu nego sa običnim figurama.
– Išli ste sa njom na prvenstvo Rusije u Kostromu?
– Da, mada je Saša u tom smislu već iskusna šahistkinja (smije se). Ona je treći put učestvovala na ovakvom turniru. Prije dvije godine prvo nismo hteli da igra, shvatajući da jednostavno još ne može postići dobar rezultat. No, treneri su savjetovali da bi to bilo dobro i korisno iskustvo, novi utisci i emocije. Spakovali smo se u poslednjem trenutku i ipak otišli — kao rezultat, od 150 igrača, ona je zauzela 52. mjesto. Sledeće godine Saša je postala treća na prvenstvu Sankt Peterburga, a gradski savez je nju poslao na državno prvenstvo. Ovdje smo već krenuli s nekim ambicijama, ali nešto nije išlo – rezultat je bio tek nešto bolji nego godinu ranije. A sada je već osvojila prvenstvo grada, a sada – prvenstvo Rusije.
– 10 poena od 11 mogućih i prvo mjesto na državnom prvenstvu – ovo je svakako vrlo motivirajući rezultat. Kako je sama Saša reagovala na njega?
– Najviše joj je drago što nije izgubila nijednu partiju. Ali nakon prvog radosnog porasta emocija bila je prilično mirna: „Pa da, pobjedila sam, ali ništa se nije promjenilo u mom životu.” Iako je bila veoma motivisana što je sada ušla u reprezentaciju i ide na Svjetsko prvenstvo koje će se na jesen održati u Egiptu. Dakle, ona već razmišlja kako da se pripremi za ovaj turnir, ne samo u šahovskom, već I u jezičkom smislu: kako da komunicira, kako da pozove sudiju, kako da ponudi remi… Za nju će ovo sigurno biti neko novo iskustvo i faza.