In memoriam -GM Andraš Adorjan (1950-2023)

31.03.1950-11.03.2023

Umro je Andraš Adorjan – piše njegov brat – Dobio sam kratku poruku od supruge Andraša Adorana da je sinoć, 11. maja, umro moj mlađi brat. Pošto nam je sestra umrla prije šest godina, ostao sam sam.

Andraš je bio moj polubrat, ali smo odgajani kao braća. Bio je jako dobar dečko, u bašti našeg stana u Kispest-Wekerleu, dugi niz godina je blistao kao golman. Po današnjim standardima, kasno je počeo da igra šah. Gledao je penzionere kako  igraju na klupama na glavnom trgu u selu Wekerle, dok jednog dana neko nije ustao i on je mogao da sjedne na slobodno mesto. Od tada su svi htjeli da ga pobijede – bez mnogo uspjeha.

Njegov prvi klub bio je Kispesti Pedagogus, koji je igrao na regionalnom prvenstvu. Ali ubrzo je dječak postao poznat, a nekoliko mjeseci kasnije bio je među učenicima Bele Pappa, trenera sportske škole Angyalföldi (ASI), koji je igrao u NB II. Ova faza je počela 1962. godine. Čika Bela se dobro snašao. Uvijek ga je stavljao na takmičenja koja su bila ozbiljna provjera snage i gde je istovremeno znao kako da postigne uspjeh.

Andraš je postao šahovski majstor 1966. godine, sa 16 godina, u tom periodu je spontano i efikasno napadao u svim svojim partijama. Godine 1969. završio je na drugom mjestu iza Karpova bez poraza na Svjetskom prvenstvu za mlade. Međunarodni majstor postao je 1970. godine, a međunarodni velemajstor 1973. godine. Godine 1978. bio je član mađarskog tima koji je osvojio olimpijadu u Buenos Airesu, a u sezoni 1979/80 ušao je među osam najboljih na takmičenju kandidata za svjetskog šampiona, gdje je izgubio od Hübnera iz Istočne Njemačke.

Pored Garija Kasparova, radio je i kao sekundant za mnoge vrhunske velemajstore.

Njegova dostignuća i plodovi njegovog rada mogu se dugo nabrajati. Međutim, ne može se zanemariti činjenica da je dugotrajna bolest radikalno uticala na njegove šahovske performanse. U najboljim godinama igrao je za Vasas, zatim za MTK-VM i na kraju 18 godina za Statiszti PSC. Zahvaljujući aktivnostima analitičara i autora knjiga i danas je poznat širom svijeta. Njegova omiljena tema bila je „Crni je OK!“, što je dokazalo efikasnost igre crnih.

Mnogo, mnogo godina živio je povučeno, održavajući odnose sa samo nekoliko svojih šahovskih vršnjaka. Mnogo vremena, novca i energije posvetio je Fondaciji Bela Pap, koja je osnovana 1993. godine, a novac je iskoristio za organizovanje šahovskih turnira u cilju očuvanja uspomene na izuzetno uspešnog učitelja šaha. Bela Pap (1920–1988).

Kako će potomci suditi o efikasnosti njegovog rada kao šahiste i kao teoretičara, ostaje da se vidi. S druge strane, bez obzira na sve druge činjenice i aspekte, on je bio i uvijek će biti moj mlađi brat. Kao njegov brat, sigurno ću čuvati njega i sjećanje na njega u svojim molitvama dok sam živ. Andraše, počivaj u Božjem miru!

(Preneseno sa fejsbuka GM Rashita Ziatdinova)