Dr SLOBODAN ILIĆ: MEČ KOJI SE VOLI

Nije bilo Karlsena, Firouze, Nakamure, niti Gukeša….a ipak smo imali spektakl. Niti je bilo svađa, skandala, pisanja saopštenja, sumnjičenja, nije bilo ni Niemana dakle svega onoga što u današnje tabloidno vreme predstavlja prvu liniju privlačnosti za lajkove i šerove, a opet smo darovani šahovskim slavljem. Za nadoknadu dobili smo viteštvo, beskompromisnu borbu, neprikrivenu emociju.., jednom rečju normalnost sve ređe prisutnom sastojku svakodnevice. Nijedan meč u kompjuterskom dobu nije tako eksplicitno izbacio u prvi plan igrače kao glavne aktere predstave sa svim psihološkim turbulencijama kroz koje su prolazili.

Veliki broj odlučenih parija koji je oduševljavao amaterski auditorijum s obzirom na borbenost i preduzete rizike posledično je dovodio do većeg broja grešaka koje su pod kompjuterskom lupom naglašeno vidljive. Među profesionalcima koji su se u toku meča oglašavali (Anand, Kramnik, Giri, Karuana Aronian, Valeljo Pons….) većinski je bio prisutan afirmativan stav da se radi o izuzetno borbenom raznovrsnom i neobičnom meču sa objektivno nižim kvalitetom od očekivanog pre svega zbog nezaobilazne nervne napetosti. Bilo je i iskakanja i malicioznih komentara. U njima je najdalje otišao velemajstor Dubov inače zvanični komentator FIDE koga je sujeta snabdela neprimerenim metaforama tipa „meč je po sportskom značaju nalik egzibicionom španskom el klasiku koji se igra eto napr u Majamiju“.

U segmentu validnih procena, komentara i zaključivanja i posebno interpretacije objektivnosti, nije na odmet imati u vidu proširenu sliku koja bi pored sudionika izloženih komentarisanju uključivala motivaciju i psihološke projekcije komentatora. I osmotriti ih sa kritične psihofiziološke distance.. Istina ne propoveda dogmu i nisu joj potrebni apologeti. Čežnja za perfekcionizmom samu sebe ne doživljava tako apriori srećnom kako je doživljavaju njeni pobornici zagledani u kompjuterski ekran, poučena iskustvom da se na putu ka savršenstvu propušta mnogo toga nesavršenog što život čini lepšim i bogatijim. Tu paradoksalnu magičnu kutiju otvorili su i njen sadržaj nam nesebično podarili na uvid Ding i Nepo koji su u svakoj partiji unutar svojih mentalnih i emotivnih dometa tragali za autentičnim idealom perfekcionizma. I to je glavni razlog što je šahovska zajednica aklamacijom prigrlila meč.

(Preneseno sa Večitog šaha Vladice Andrejića)