U Beogradu obilježena stogodišnjica rođenja Svetozara Gligorića

Autor: Milan Dinić

Sto godina od rođenja jednog od najvećih imena u istoriji šaha, prijatelji, igrači, funkcioneri i ljubitelji igre obilježili su okupljanjem u srpskoj prestonici da se sjete Svetozara Gligorića

Velemajstor Svetozar Gligorić, koji je preminuo 2012. godine, danas bi napunio 100 godina. Gligorić je rođen 2. februara 1923. godine u Beogradu, a proslavio se 1950-ih i 1960-ih kao jedan od najjačih šahista tog vremena. Bio je ključan u pomaganju Jugoslaviji da postane druga šahovska nacija z svijetu, nakon SSSR-a – mjesto koje je čvrsto držala tri decenije.

U čast Gligorićevog 100. rođendana, više od sto zvanica, među kojima i predsjednik FIDE Arkadij Dvorkovič i velemajstor Aleksandar Matanović, prisustvovalo je šahovskoj svečanosti u Klubu veterana Beograda gdje je nekada bilo sjedište Gligorićevog šahovskog kluba – Partizan.

Predsjednik FIDE Arkadij Dvorkovič, koji boravi u Srbiji na prvoj šahovskoj olimpijadi za osobe sa invaliditetom, pohvalio je Gligorića za doprinos šahu. „Kada smo razgovarali o organizaciji ove olimpijade, bilo nam je sasvim prirodno da se ona poklopi sa stogodišnjicom rođenja Velikog Svetozara Gligorića“, rekao je Dvorkovič.

Na skupu je govorio velemajstor Aleksandar Matanović, još jedno veliko ime jugoslovenskog i srpskog šaha iz druge polovine 20. veka, šahovski autor i jedan od osnivača Šahovskog informatora. Sa 92 godine, Matanović je najstariji živi velemajstor na svijetu.

Matanović je govorio o svom 64-godišnjem prijateljstvu sa Gligorićem, od prvih dana omladinskih takmičenja do šahovskih olimpijada, mečeva i turnira.

“Bili smo protivnici na šahovskoj tabli, prijatelji, 64 godine. Ova 64 crno-bijela kvadrata su nas spojila i odlučila i njegov i moj životni put”.

Matanović je prisutne podsjetio na Gligorićev moto – ugrađen u naslov jedne od njegovih knjiga – „Igram protiv figura“. Originalna rečenica glasi: „Šah, to je borba sa samim sobom. Nikada ne igram protiv protivnika; Igram protiv njegovih figura”.

Matanović je evocirao sjećanje na partiju kojoj je svjedočio između Gligorića i tadašnje američke šahovske zvijezde, Bobija Fišera, početkom 1960-ih.

“Posle tridesetak poteza, Fišer je rekao Gligi – ‘remi’. Sa glavom u rukama, duboko fokusiran na poziciju, a da nije ni podigao pogled, Gligorić je samo odgovorio „ne“ i nastavio do pobjede“.

Gostima je prikazan inspirativan 13-minutni video novinara Marka Maksimovića koji sadrži isječke iz Gligorićevih intervjua, pojavljivanja na događajima (uključujući i čuvenu fotografiju Che Guevarre kako gleda Gligorića kako igra na Olimpijadi 1966. u Havani), radio talk show-ove (on je bio također radijski novinar) i fotografije iz njegove privatne arhive.

Kada je napunio 80 godina, Svetozar Gligorić je odlučio da odustane od takmičarskog šaha i – za razliku od većine ljudi mnogo prije te godine – nije otišao u penziju. Umjesto toga – odlučio je da ostatak života posveti muzici. U poslednjim godinama života Gligorić je komponovao muziku u rasponu od džeza, fanka i soula do repa. Neki od njegovih objavljenih radova pušteni su na događaju, a jednu od njegovih pjesama možete poslušati ovdje.

Sjećanje: Dan kada je Gligorić umro

(Sjećanje Vladana Dinića, srpskog novinara i pisca)

Poznavao sam Gligu dugi niz decenija, a naše žene su nekada kartale dok smo putovali i sastajali se na turnirima – on, veliki igrač i ja, reporter nacionalnog lista o politici i šahu.

Bio je utorak, 14. avgust 2012. i ja sam sjedio u kafiću u centru Beograda sa Ljubomirom Ljubojevićem, još jednim šahovskim imenom u Jugoslaviji i svijetu. Razgovarali smo o nekim starim imenima sa jugoslovenske šahovske scene – Andrija Fuderer, Milan Matulović, Dragoljub Velimirović, Bora Ivkov, Beka – Aleksandar Matanović, Milunka Lazarević, dr Petar Trifunović… U jednom trenutku mi je zazvonio telefon – bio je neko iz Šahovske federacije Srbije. Glas mi je rekao: „Samo da znaš da je Gliga umro. Molim vas, prenesite ovo Ljubi (Ljubojeviću)”.

Nisam siguran kako sam reagovao ili izgledao, ali Ljubojević me je čuo kako iznenađenim tonom govorim „Gliga“ i verovatno je primetio moju reakciju. Dok sam spuštao slušalicu, pogledao sam Ljubojevića, koji je suznim glasom odgovorio: „Gliga je umro?! Da li je to moguće” kada sam primjetio da su mu oči pocrvenjele.

Vijest se brzo proširila i nevjerica.

Umiranje stare osobe nije iznenađenje, naravno, ali žive legende i heroja – posebno ako ste ih imali prilike da upoznate ili čak živite u njihovo vrijeme – oni nikada ne umiru!

Odjednom sam se sjetio šta mi je Gliga ispričao o tužnom, ali dirljivom događaju iz 2003. godine, kada je provalnik upao u njegovu kuću dok je on bio tamo! Maskirani provalnik je vezao Gligorića za stolicu i krenuo da mu pretura po kući, sve dok se u jednom trenutku nije okrenuo i rekao – „jesi li ti Gligorić, šahista“? Gliga je potvrdio i, kako mi je rekao, provalnik je odjednom pokazao nemir, kao da mu je skoro neugodno i brzo otišao, uzeo nekoliko stvari, ali odustao od pretresa čitave kuće.

Ali ni to strašno iskustvo nije obeshrabrilo Gligorića. To je godina kada je počeo da se posvećuje muzici.

Jedne me noći pozvao u svoj dom da mi pokloni CD sa svojim pjesmama i kompozicijama. Razgovarali smo o koautorstvu knjige „Gliga protiv ruske šahovske škole“. Čak mi je dao neke početne ideje napisane na papiru. Pitao sam ga: „Kako nađeš vremena za sve ovo?“

Rekao je: „Dinja, muzika je danas moja strast, a ne šah. Ali, planirao sam da živim do svoje 102. godine, pa ćemo vidjeti”.

Kada sam čuo te riječi, bio sam siguran da će Gliga doživjeti svoj 100. rođendan. Ali nije. Takav je život.

Kada mi je dao jednu od svojih knjiga – „Igranje protiv figura“, napisao je: „Vladanu Diniću, mom mlađem kolegi…“. Zadirkivao sam druge velemajstore da misli da sam mu ja kolega u šahu, a ne u novinarstvu!

Svetozar Gligorić je bio jedan od ljudi koji su uljepšali šah, koji su uljepšali život i koji su učinili da se drugi osjećaju cijenjenima. Sve dok u životu postoji poštovanje za ljepotu i dobro, njegova muzika, i na šahovskoj tabli i na klaviru, će živeti.

Fotografije: Mark Livšic

https://www.fide.com/news/2207