Velemajstor Milan Draško: Tabijasuzi i liske (drugi nastavak)

Velemajstor Milan Draško

Tabijasuzi i liske

        Drugi nastavak

Hebibović je mnogo kasnije objavio knjigu “Mostarski akvareli” Sjajan je njegov tekst o liskama i tabijasuzima, objavljen na portalu “Nova Sloboda”.“Jedan od meni posebno dragih ljudi bio je Sabit Milavić. Gospodin po vokaciji, tabijasuz, ljudina i pravi prijatelj. Naše društvo u kafani se počelo okupljati u šest sati uveče. Konobari su znali šta pijemo i rijetko se kad desilo da neko zakasni na „randes“. Jedne prilike, Sabit je zakasnio kojih desetak minuta. „Gdje si ti bio, što kasniš“, potkači ga Hama Kahrimanović. Sabit u svom stilu, namjesti kravatu, stade skoro po vojnički u stavu mirno i reče: „Pa, nisi mi životna drugarica da se tebi ispovijedam“! Sabit je bio poznat i kao čovjek koji nikad nije prekidao sagovornika. Pustio bi ga da priču dovede do kraja. A ako bi se desilo da je taj rekao nešto neistinito, Sabit bi ustao sa stolice, gledao bi desetak sekundi pravo u oči tog čovjeka i rekao: „Nije meni što ti lažeš, već što misliš da ti ja vjerujem“!

Hebibović simpatično piše o slikaru i šeretu Mehi Sefiću. “Sjedimo tako na velikoj terasi hotela “Neretva”. Ljeto je, a mi se dočepali hladovine. Preko Titovog mosta ide maestro Meho Sefić i baci pogled prema Banji, gdje se okupilo dosta ljudi gledajući smrtovnice. Meho zovnu jednog iz te grupe i, onako kako je samo on znao, reče: „De, boga ti, vidi, ima li mene na toj tabli“?!

Zanimljiv je Sefićev razgovor sa Mišom Marićem o portretisanju Ive Andrića: „Mali Mariću, znaš li ti da je drug Ivo dobio Nobelovu nagradu“? Kažem, ne znam. „Znaš li ko će ga prvi potretisati nakon dobijanja“? „Ko bi mogao drugi, kažem, osim tebe“? „Vazda sam govorio raji kako si plaho pametan i nadaren“, govori on (smijeh).

Maestro Meho Sefić iz mlađih dana

U divnoj knjizi „Mostarenje“, Mišo Marić piše: „Volio je reći da je najbolji pjevač među slikarima i najbolji slikar među pjevačima. Snimio je prvi fonetski zapis na Radio Zagrebu ’45. Bio je jednako ponosan kad se pojavio u enciklopediji Yu slikarstva i intervjuu Ive Robića. Ivo je bio prvi Yu pjevač koji je na Zapadu prodao milion singlica „Morgen“, a potom izjavio da ga je pjevati učio – Meha Sefić. Kad mu je Dubravka Zubović uz pratnju Simfonijskog  izvela kompoziciju „Mostar se smiješi“ bio je već bolan, ali razdragan kao da je priredio samostalku“.

Pamtio je i beogradske godine. „Interesovao se kako je uveče na Terazijama i Kališu? Znam li ko pjeva kod „Tri šešira“, ko sjedi u „Maderi“ i „Mažestiku“? Pojma nisam imao, pričah mu o igrankama u „Braći Stamenković“, na Kalemegdanu i na Karaburmi, gdje je subotom pjevao prvi roker Beograda, Mile Lojpur. – Drekavci, veli. – Nema pjesme nad šansonom, romansom i šlagerom… Samo je Nada Knežević dama, Dušan Jakšić gospodin, a Cicvarić muzika…“

(Sutra nastavak)