Prokofjevljev dnevnik

Piše: GM Rashit Ziatdinov

  „11. april. Sosnicki mi je rekao je Capablanka, juče do pet sati u uživao u “Akvarijumu” sa nekom damom koja ga proganja. Dakle, sjedim u ovom šik restoranu, varljivog naziva „bašta za zabavu“, na Krestovskom ostrvu, gdje šeta peterburška boemija, i čekam Capu, da se, pojavi ovdje sa ovom damom.

Petersburški turnir šampiona, na kojem je Capablanca -mlad, u najboljim godinama. Dugo je zaglavio u Sankt Peterburgu, živi tu od novembra 1913. godine, na diplomatskoj sinekuri – kubanski konzul je, znate, stigao mnogo prije početka turnira, aklimatizuje se, obilazi sa šahovskim simultankama, zabavlja se sa damama iz Petersburga. Tu ima još diplomatsku službu… Ukratko, srećan i opušten, koliko može biti srećan i opušten čovjek sa 25 godina, kome je sve u redu, kome se svi dive i koga svi vole

– Bilo je glasina da je i sama Mademoiselle Kšesinskaja zainteresovana za Capu, ali to su samo glasine. I onda je jasno da je to ona, to je ona – koga će još tri čuvara tako štititi?! Navodno je potpuno izgubila glavu, dovukla se sa njim u noćni restoran.

– Senjor Kapablanka, mogu li da vas pitam nešto?

– vodili smo beskrajne rasprave u klubu: Kako biste pobijedili da je Bernstein igrao g5 u dvadeset petom potezu?

– e5, a na odgovor f6 – dama na d3 – bez prestanka sa osmjehom, odmah je odgovorio Capa.

— Ali kvaka je u tome što ako nastavite ovu varijantu i prebacite svog kralja na h8, onda uopšte nije jasno kako bijeli može pobijediti? Tamo nismo mogli ništa naći. I potpuno je neshvatljivo šta uraditi ako bijeli ne igra f6, već odigra skakačem na f4? Uostalom, onda dobija jednostavno odličnu igru, bijeli ne igra na pobjedu, već se treba spašavati.

Koliko sam partija remizirao ili čak dobio kao crni u našem klubu koji braneći Bernsteinovu poziciju! I Bog mi je svjedok da sam spreman da se kladim na sav novac dobijen u ovim sporovima, a ovo je mnogo novca – oko hiljadu rubalja, da vidim kako ćete vi, senjor Kapablanka, pobijediti u tu partiju protiv mene posle dvadeset i petog poteza g5!

Pet hiljada rubalja – ako me Vi pobijedite jednom iz tri pokušaja u toj poziciji. Pa, ako ne uspjete da pobjedite bar jednom, onda mi ništa ne dugujete, nula. I dalje vam plaćam naknadu od hiljadu rubalja – za zadovoljstvo koje dobijem.

Uostalom, ovo je mnogo više od prve nagrade na Turniru šampiona

  Kapablanka, koji će zbog svog neozbiljnog odnosa prema još nezavršenom šampionskom turniru, veselja po noćnim restoranima, zabava sa damama iz Sankt Peterburga zauzeti „tek“ drugo mjesto, a dobiće nagradu od 800 rubalja. A tadašnji svjetski prvak Lasker, koji je osvojio prvo mjesto, dobio je 1.200 rubalja. Istina, pokrili su im putne troškove i troškove smještaja, a Lasker, jedini od svih, ipak je ispregovarao za sebe neviđene uslove, koji se pamte – 4.500 rubalja „početnih“, odnosno samo zbog činjenice da igra. Dakle, da, pet hiljada 1914. godine – da, ovo nije mali novac, već ogroman novac! To je godišnja plata tajnog savjetnika ako je civil, ali ako je vojnik to je plata – general!“

Lasker je stigao sve na vrijeme, jer je 1. avgusta 1914. Nemačka objavila rat Rusiji.

(Preneseno sa fejsbuka)