10. januar 2023,

Bez obzira koliko se brzo razvijao altajski šah, u njegovoj istoriji još uvek postoji jedan velemajstor – to je Aleksej Sorokin, rodom iz Barnaula, koji već pet godina živi u SAD. Danas, sa druge strane okeana, nastavlja da nam daje razloge za ponos, donoseći pobjede i nagrade sa raznih velikih turnira. “AP” vas je već pretprošlog ljeta upoznao sa Aleksejem, a sada je odlučio da vam ispriča kako se život našeg velemajstora promjenio od tada.
Godina dostignuća
Kontaktirali smo Alekseja i saznali da na novogodišnjim praznicima nije skupljao poklone iz čarapa, već se takmičio sa svim silama na Panameričkom studentskom prvenstvu u Sijetlu.
Aleksej Sorokin – Teoretski, na ovom turniru mogu da učestvuju ekipe sa univerziteta iz Sjeverne i Južne Amerike, ali ove godine ih je najviše iz Sjedinjenih Država i nekoliko kanadskih i meksičkih ekipa– objašnjava nam Sorokin. – Već smo odigrali prvo kolo protiv Univerziteta u Torontu, imamo pobjede i poraze. Ove godine naš univerzitet u Teksasu nema tako jak tim, nema dovoljno ljudi, ali još uvijek ima šanse za medalje.
Generalno, za Alekseja je prošla godina bila, iako ne gusta u takmičarskom kalendaru, ali najproduktivnija. On je, igrajući pod ruskom zastavom, uspio da osvoji Otvoreno prvenstvo SAD u Kaliforniji sa nagradnim fondom od 5.000 dolara, podijelio je prvo mesto na Chicago Openu, a krajem decembra bio je drugi na North American Openu turniru u Las- Vegasu.
Aleksej Sorokin – Pobjeda na US Openu je, međutim, bila neočekivana i veoma važna za mene. Ovo je turnir veoma visokog profila sa dugom istorijom i do sada, verovatno, glavni trofej u mojoj karijeri. U Čikagu su bila i prestižna takmičenja i tamo sam pokazao dobre rezultate. Ali odlučio sam da učestvujem na turniru u Las Vegasu samo zato što sam želio da tamo dočekam i Novu godinu. Pa, zapravo, ne takmičim se često na ovakvim takmičenjima – uglavnom igram na studentskim. Tako da je svako takvo iskustvo korisno. Zašto igram dobro bez oscilacija? Da, nešto mi je samo došlo s godinama. Postao je smireniji, pragmatičniji, iskusniji. Recimo, na onim pozicijama gdje bih se prije mučio, sada prelamam partiju u svoju korist.
Ne upiru prstom
Nismo mogli a da se ne zapitamo kako je Alekseju u takvom vremenu živjeti u Americi sa ruskim pasošem.
Aleksej Sorokin -U stvari, većinu Amerikanaca uopšte ne zanima politička agenda. i u skladu sa time, podjednako tretiraju i Ruse i Ukrajince. Ja barem nisam imao nikakve sukobe po tom pitanju i to me se ni na koji način nije ticalo. Nisu upirali prstom u mene.
– Šta vam roditelji kažu? Nisu tražili da dođete kući?
Aleksej Sorokin – Trudimo se da se čujemo bar jednom u nekoliko dana, često komuniciramo, ali se ne dotičemo ovih tema. Ovdje imam sve šanse, tako da bi bilo glupo otići. Ali tamo sam želio doći u posjetu već nekoliko godina, ali još uvijek ne uspijevam. U početku se umiješao covid, a zatim i moj posao. Ali definitivno planiram da ovo uradim kada prođe sva nestabilnost u svijetu…
Veza sa rodnim krajem
Sorokin i dalje živi u istom studentskom stanu (to je stambeni kompleks, a ne hostel) u gradu Labaku, 15-ak minuta hoda od univerziteta. Kaže da je planirao da se preseli, ali iz određenih razloga to nije išlo. Ali prijatelji su u blizini, a čini se da je covid popustio. Zato, između časova preko interneta i priprema za seminare i šah, Aleksej sada često posjećuje teretanu.
U maju će diplomirati programiranje na Univerzitetu Teksas, ali još ne namjerava da radi u struci. Postoje planovi vezani posebno za šah.
Aleksej Sorokin – Želim da nastavim školovanje u šahu. Odnosno, ja još ne planiram da profesionalno igram šah, to je otišlo u drug plan, ali želim da nastavim da predajem. Sada podučavam nekoliko dječaka iz SAD-a i Altajskog teritorija, inače. U budućnosti bih želio da napravim internet platformu za podučavanje šaha. To je teška, komplikovana stvar, ali ako ne uspije, uvijek se mogu vratiti na tablu. Neka budem prosječan programer, ali dobar šahista.
– Podučavate li altajske šahiste, da li pratite generalno razvoj šaha u svom rodnom kraju?
Aleksej Sorokin – Ne mogu reći da ga redovno pratim, ali saznajem o velikim događajima, na primjer, o pobjedi Vike Loskutove na Evropskom prvenstvu ili otvaranju obnovljenog regionalnog šahovskog kluba. Odličan je, volio bih da igram tamo!