Još jedno izuzetno veče u OŠK Beograd, posvećeno knjigama „Karpov u Dučićevom gradu” i „Magični svet dečjeg šaha”. – Gostovanje velemajstora Milana Draška pretvoreno u praznik
Šahovske večeri Ace Milićevića u prostorijama OŠK Beograd ne prestaju da nadoknađuju ono što nam najviše nedostaje: zajedničko uživanje u skrivenim lepotama drevne igre, daleko važnijim i bogatijim od rezultata i titula. Uvek sa drugačijim povodima i sadržajima, ali upravo onim koji potvrđuju civilizaijski značaj i mesto šaha.
Tako je bilo i ovog petka na Karaburmi, uobličeno dvojnom promocijom šahovskih knjiga, krajnje razičitih po sadržaju, ali bliskih po ljudskim motivima i namerama. Kraći deo večeri, ali ne i zapostavljen po interesovanju mnogobrojnih gostiju, činilo je predstavljanje drugog izdanja knjige „Magični svet dečjeg šaha”, Branislava Francuskog, Milutina Matijaševića i Irene Dubak. O glavnoj temi te knjige, zaštititi ličnosti i interesovanje deteta od preteranih ambicija, govorio je Branislav Francuski, najavljujući mnogo širu promociju u Biblioteci grada Beograda, prekosutra u 19 časova.
Gostovanje velemajstora Milana Draška, sa novom knjigom šahovskih putopisa „Karpov u Dučićevom gradu”, pretvorilo je ovo veče u pravi praznik. Podsetilo nas je na najlepša šahovska vremena, ne samo po sjajnim reportažama koje su nekada pisali naši korifeji, već i po sadržaju knjige koja spaja najlepše krajeve i događaje. To je upravo duh svih šahovskih večeri u OŠK Beograd, zahvaljujući čuvaru vatre „Vukova sa Karaburme” Aci Milićeviću, koji ih stvara i kada nije tu:
– Dragi šahovski prijatelji, večeras, nažalost, nisam u mogućnosti da budem sa vama, pa sam zamolio člana uprave i kapitena ekipe gospodina Duška Kojića da vam prenese moje pozdrave i zahvalnost što ste došli da uveličate, po našem mišljenju, značajni šahovski događaj – promociju dve nove knjige iz sveta šaha. Velemajstora Draška pamtim iz njegovih mladih dana kao izuzetno vaspitanog momka sa divnim glasom, nekom čarobnom mešavinom dalmatinsko, hercegovačkog, crnogorskog dijalekta. Ali nisam ni slutio da pored šahovskog ima i ogroman literarni talenat, koji je iskazao u ovoj toploj a pritom vrlo korisnoj knjizi.

Susret kakav se ne propušta: Mihajlo Vujasinović, Nebojša Baralić, Dušan Kojić, Sanja Vuksanović, Milan Draško, Branislav Francuski i Stefan Đurić u OŠK Beograd
Foto M. Nešić
Zoran Živković:
„Knjiga velemajstora Draška na poseban način potvrđuje osnovno mediteransko načelo, blisko i suštini šahovske igre, prema kojem je kultura zapravo komunikacija”
Reči našeg istaknutog književnika Zorana Živkovića – tople i birane – dale su susretu dimenziju predavanja daleko šireg opsega:
– Knjiga velemajstora Milana Draška, napisana u slavu šahovske igre, predstavlja i jedinstveni spisateljski omaž svetu Mediterana. U taj prvi njegov mediteranski krug, pre svega spada Draškov rodni Mostar i Hercegovina, jer kao da nas stranice iz knjige podsećaju na uvreženo mišljenje da u Hercegovaca osećanje za jezik i istoriju kreće sa majčinim mlekom. Važan deo knjige je Draškov susret sa Italijom, koji podseća da se italijanski predeli čine kao oni na kojima život nije uzaludan na zemlji. Draško svedoči i o lepotama i životu Napulja, tog inače glavnog grada srpskog putopisa, a njegovo oduševljenje obližnjim ostrvom Iskija, spada u najbolje stranice. Knjiga na poseban način potvrđuje osnovno mediteransko načelo, blisko i suštini šahovske igre, prema kojem je kultura zapravo – komunikacija.
Od 24 poglavlja u svojoj novoj knjizi, Draško izdvaja kao najšarmantije poglavlje „Sanja”, najemotivnije „Četrdeset godina je samo tren”, najduhovitije „Kozomarine novinarske bravure”, a najraznovrsnije „Dar trenutka.”
– Posle duge šahovske karijere, osetih da se rađa nova istinska strast. Pregršt je motiva koji iznedre ovakve knjige. Nekad je to muzika, kao u kalabrijskom gradu Kutru. Stojim naslonjen na ogradu posmatrajući beskrajni niz zelenih bregova koji se pružajusve do Jonskog mora. Baš u tom trenutku dopiru zvuci sa klavira iz najbliže kuće. Divna melodija pesme „Lepa, bez duše”, koju je otpevao Rikardo Kočante 1974, uzburka emocije. Drugi put iznenada naletim na kuću u Batumiju u kojoj je pred kraj života boravio Jesenjin. Tu je napisao „Šagane moja”. Ponekad vas skinu s voza ili autobusa na granici ili vas zatekne iznenadni štrajk u Italiji i Francuskoj. Vrhunski motivi su posete grobovima Fišera i Talja, partije sa velikanima i dolazak Karpova u Trebinje, krajem leta 2020. Zanimljiv motiv je i kad vam gospođa iz dalekog Seula, tokom šampionata sveta za mlade, iznenada kaže:„Mi već treći dan sedimo jedno pored drugog”. Gužva je u hotelu „Šeraton”, uvek pronalazim posljednje slobodno mesto. Nisam gledao ljude oko sebe, ali simpatična gospođa jeste, i to vam svakako prija. Knjigu oplemenjuju citati poezije, to je posebni ukras putopisa o Italiji, Sovjetskom Savezu i Francuskoj. Uspomene iz zavičaja, neobični ljudi, oriđinali, izazovu prizivanje slika iz sopstvene mladosti. Najlepši kompliment dobio sam od velemajstora Sanje Vuksanović, moje odane prijateljice:„Tvoja knjiga dotakne najdublje emocije čitalaca”! Velika mi je čast što sam predstavio knjigu u omiljenom kutku šahovskih romantičara. Posebno zahvaljujem Aci Milićeviću i Marjanu Kovačeviću, bez njih bi promocija bila nedosanjani san!
Da program u izvođenju novinara Miroslava Nešića ne bi prošao bez povlačenja poteza, gost večeri nas je počastio analizom partije sa slavnim Viktorom Korčnojem (ovde je prenosimo u vrlo skraćenom obimu), onako kakve analize treba da budu: sa ljudskom notom misaonog dijaloga dve ličnosti, u ljutoj borbi ali uz ogromno uvažavanje. I to nije bilo sve. Gosti su se na brzopoteznom turniru borili za knjige kao nagrade. Sudio je Zoran Sibinović, a pobedio je Milan Simić, ispred Miodraga Poleksića i Branislava Đuraševića.
Za svakog ponešto, za sve velika radost proslavljanja igre bogova, sa malo ličnih ambicija i mnogo blagotvornog druženja, toliko ugroženog u surovom vremenu socijalne distance.
Marjan Kovačević
IZABRANE PARTIJE
Igre s bogovima
Viktor Korčnoj u zrelim godinama postaje fenomen: niko nije igrao tako dobro u kasnim sedamdesetim! Ogromna želja za pobedom, fantastična koncentracija, veliki optimizam, osobine iz najboljih godina karijere. Naša partija igrana je u osmom, pretposljednjem kolu. Korčnoj je na dobrom putu da ponovo osvoji banjalučki turnir (kao i 2007), meni ne ide dobro. Sve su prednosti na njegovoj strani, na mojoj samo ogromna inspiracija.
RETIJEVO OTVARANjE
M. DRAŠKO – V. Korčnoj
Banjaluka, 2008.
1.Sf3 d5 2.g3 c5 3.Lg2 Sc6 4.0-0 e5 5.c4 d4 6.e3!?
Mnogo češće se igra 6.d3.
6…e4.
Razmišljao je 25 minuta. Pozicija je dotle viđena u samo dve partije: Velikov-Kalaj i Kovalenko-Zakarčenko.
7.Se1 Sf6 8.d3 ed3 9.Sd3 Lg4 10.Da4 Ld7 11.ed4 cd4 12.Te1+.
Korčnoj je predložio 12.Db5, navodeći da bi verovatno igrao 12…Le7, žrtvujući pešaka.
12…Le7 13.b4! a6 14.Sc5?!
Sporna odluka, pomera se skakač-bloker iz centra.
14…0-0 15.Sd7 Sd7.
Riskantno bi bilo 15.Sb7 Dc7 16.Sc5 Lc5 17.bc5 i beli je zaostao u razvoju.

16.La3!?
Potez ne deluje estetski. Pitao sam Korčnoja, u nezaboravnoj analizi posle partije, šta misli, odgovorio je: „To je jedini potez”. Belo damino krilo je slabo razvijeno, ali je lovac na g2 vrlo jak. Skladnije deluje 16.a3, ali ne doprinosi razvoju.
16…a5 17.b5 Sb4.
Da se crni uzdržao od poteza a5 beli crnopoljac bi se teško aktivirao, ovako će neočekivano imati odlučujuću ulogu!? Korčnoj je smatrao da već bolje stoji, ali je kasnije korigovao stav. Njegovi prijatelji su mi rekli da je u hotelskoj sobi dugo analizirao i povremeno, sa izvesnom dozom rezignacije, govorio: „Pogrešno sam ocenio poziciju…”
18.Sd2 d3 19.Dd1 Lf6 20.Tb1 Sa2?

Ozbiljna greška, beli snažno zahvata inicijativu.
21.Se4 Sc3 22.Sc3 Lc3 23.Te3.
Prednost postaje odlučujuća.
23…Se5 24.Lf8 Df8 25.Lb7 Td8 26.Ld5 Ld4 27.Te5 Le5 28.Dd3 a4.

29.c5!
Pre 27.Te5 morao sam da uočim ovaj potez, koji me približava pobedi.
29…a3 30.Dc4 g6 31.Te1 a2 32.Da2 Ld4 33.c6 Dc5 34.Lf7+ Kg7 35.Le8 Td5 36.Kg2 Tf5 37.f4 Db5 38.Ld7 Tf7 39.De2 Dc5 40.Dd3 Lf6 41.Te2 Da5 42.Dc4 Dc7 43.Le8 Te7.
Otpornije je 43… Tf8.
44.Te7+ Le7 45.Df7+ Kh8 46.Ld7 Dd8 47.h4. Crni predaje.
Prvi i jedini put, na turniru se prolomio snažan aplauz. „Bogovi su pali na teme”.
Milan Draško,
velemajstor