Piše: Peter Doggers
Ažurirano: 31. oktobar 2022

IM Michael Basman, jak britanski igrač 1960-ih i 70-ih, osnivač UK Chess Challenge-a, plodan autor, a prije svega inovator na šahovskoj tabli i van nje, preminuo je od raka pankreasa u srijedu u 76. godini. Najpoznatiji po svojim divljim potezima otvaranja, poživio je dovoljno dugo da vidi kako GM Magnus Carlsen usvaja 1.g4 i 1…g5 u Titled Tuesday.
Michael John Basman rođen je 16. marta 1946. godine u Londonu. Njegov otac, jermenski imigrant po imenu Basmadjian, promijenio je prezime u Basman. Michael ga je privremeno vratio kada je u dvadesetim godinama kratko živio u Jerevanu, gdje je naučio jermenski i čak učestvovao na jermenskom prvenstvu.
Basman je bio među najjačim britanskim igračima kasnih 1960-ih, dio generacije u kojoj su bili i GM Raymond Keene i IM William Hartston, George Botterill i Andrew Whiteley. Značajan rezultat bio je njegov remi sa GM Mihailom Botvinikom na Hastingsu 1966/67, nakon čega je šesti svjetski prvak vrlo pohvalio njegovu igru. Basman je kasnije takođe remizirao sa Mihailom Taljem i pobijedio jake velemajstore kao što su Andras Adorjan, Tony Miles i Albin Planinc.
Basman je igrao za engleski tim na jednoj Olimpijadi: Lugano 1968, gdje je bio druga rezerva u timu sa IM Jonathanom Penroseom, IM Cenekom Kottnauerom, Peter Clarkeom, Keeneom i Peter Lee-jom. Basman je postigao 6,5/11.
Na tom turniru Engleska se suočila sa moćnim Sovjetskim Savezom. Basman je igrao protiv sedmog svjetskog prvaka, GM Vasilija Smislova, približio se dobijenoj poziciji, ali je na kraju izgubio partiju nakon što je izbjegao remi ponavljanjem poteza. U izdanju British Chess Magazina iz decembra 1968., Harry Golombek je napisao:
“Kako se i dogodilo, ovaj posljednji rezultat bio je prekretnica u istoriji čitave grupe u pogledu kvalifikacija za finale. Ironično je pomisliti da bi plašljiviji igrač od Basmana odigrao remi i tako osigurao naše kvalifikacije za finale; ali tada, plašljiviji igrač, po svoj prilici, ne bi postigao poziciju protiv Smyslova u kojoj bi mogao iznuditi nerješen rezultat.”
U svakom slučaju, Basman nije kriv jer je u vrijeme kada je prezirao remi imao dobre izglede za pobjedu.
Partija je donijela zabavan kontrast u načinu ponuda za remi. „Igraš li za pobjedu!“ rekao je Spaski Keene-u i riječi su mu jedva izašle iz usta prije nego što ga je igrač Streathama i Brixtona srdačno protresao za ruku. Basman je u kasnijoj fazi igre ponudio Smyslovu remi. Nije bilo odgovora, pa ga je, žestoko stežući za kaput, Basman ponovio svoju ponudu i dobio jednostavno „Ne“ u odgovoru.
Kasnih 1960-ih, Basman je radio kao kompjuterski programer u Chessington Computer Centru, vladinoj organizaciji za informacione tehnologije. Šahovski novinar i fotograf John Saunders, koji je tamo radio nakon što je Basman otišao, rekao je za Chess.com da Basmanova reputacija tamo nije bila sasvim pozitivna, što bi moglo objasniti pomalo neprijateljski stav prema šahu Saundersa koji je otkrio njihov menadžer:
Mike je volio da gomila spise oko svog stola tako da njegovi kolege radnici ne mogu vidjeti džepni šah koji se nalazi odmah ispred njega! Ali ne bi bilo pošteno reći da je bio nepopularan — drugi su ga se sjećali s ljubavlju, bio je kompetentan programer, a kasnije je sa mnom podijelio zabavna sjećanja o raznim ljudima s kojima smo oboje radili. (Ispričao sam Mikeu sve gore navedeno i on se prilično zabavio.)
1970-ih, Basman je pokrenuo nešto prilično revolucionarno: Audio Chess, posao u kojem je pružao šahovsku analizu partija učenika putem kaseta.
Nakon što je 1990-ih postao šahovski urednik, Saunders je bolje upoznao Basmana kako on objašnjava:
Razgovori s Mikeom bili su gotovo jednako zbunjujući kao i njegova teorija otvaranja i volio je da testira moje opšte znanje o šahu. I u toj partiji me je lako pobjedio, ali to je urađeno sa osmjehom i uvek sam uživao u našim razgovorima. Sastajali smo se svake godine ili dvije na velikim šahovskim događajima u Londonu, posebno na London Classicu, a ja sam uživao u kibicovanju kada je obnovio svoje blitz rivalstvo s Peterom Lee-jem, britanskim prvakom 1965. koji je bio Mikeov kolega u timu Engleske na Olimpijadi 1968. godine.
Basman je dodatno uspostavio svoju reputaciju snažnog šahiste kada je dijelio prvo mjesto na britanskom prvenstvu 1973. s Hartstonom, koji je dobio titulu u tiebreaku. Dvije godine kasnije, u meču između Engleske i Francuske odigranoj u Lutonu, Basman je igrao na prvoj tabli, ispred budućih super velemajstora Johna Nunna i Jona Speelmana. Basman je 1980. dobio titulu međunarodnog majstora.

Mike Basman (desno) i Joel Benjamin igraju na Lloyds Bank Openu 1978. godine. Fotografija ljubaznošću British Chess News.
Kako je njegova šahovska karijera napredovala, Basman je počeo sve više eksperimentisati s rijetkim i često bizarnim otvaranjima. On takođe je postao plodan pisac, i tako je postao odgovoran za mnoge ideje u redovima kao što su St. George ili Odbrana Svetog Đorđa (1…b6), Grob (1.g4), ono što je nazvao „Borg“ (Grob obrnuto: 1…g5), i Jezivo puzavo (1.a3, 2.h3, praćeno brzim c2-c4).
1975. Basman je iskoristio St. George da pobijedi jednog od najjačih velemajstora svijeta, GM Ulfa Anderssona.
Na web stranici U.K. Schools Chess Challenge-a je zabilježeno: „Samo nekoliko dana prije njegove prerane smrti šalili smo se o tome kako je čak i svjetski šampion Magnus Carlsen konačno usvojio njegovo otvaranja na nedavnom događaju pod nazivom Titled Tuesday na Chess.com u utorak.“
To je bilo 11. oktobra, kada je Carlsen u svakoj partiji igrao 1.g4 i 1…g5. Nije jasno da li je Basman vidio i ovonedjeljnu Fischer Random partiju u kojoj Carlsen sa 1…g5 uključuje žrtvovanje figura.
Evo Basmana koji pobjeđuje još jednog jakog britanskog GM-a, Speelmana, u britanskom prvenstvu, koristeći 1…g5:
Basman je 1996. godine stvorio U.K. Chess Challenge, turnir za juniore svih standarda i uzrasta koji napreduje u četiri faze. Tokom godina prerastao je u jedan od najvećih juniorskih šahovskih turnira na svijetu. Preko 50.000 djece širom zemlje učestvuje na njemu; više od milion je učestvovalo od 1996.
Basmanova zarada od organizacije, kao i problemi s poreskim vlastima, povremeno su bili predmet kontroverzi, ali se uglavnom slažu da je stvorio nešto jedinstveno.
GM Keene je jednom napisao: „Michael Basman je na mnogo načina najvažnija osoba u britanskom šahu.“
Basman je 2013. godine dobio nagradu predsjednika Engleske šahovske federacije za zasluge u šahu. FIDE je 2020. godine uključila Basmana u grupu koja je imala koristi od podrške FIDE šahovskim veteranima.

Michael Basman. Foto: David Llada/FIDE.
Sarah Longson, koja je sa suprugom Alexom preuzela posao od Basmana prije nekoliko godina, napisala je na web stranici:
Energija, originalnost i radost koju je Mike unosio u sve svoje poduhvate izvor je velike inspiracije. Vjerovao je da mlade umove treba ohrabrivati da budu racionalni, saosjećajni i kreativni i da bi kroz šah i UK Chess Challenge mogao pomoći u razvoju ovih osobina u sledećoj generaciji. Mike je bio borac za tablom ali i van nje – nije se plašio da se založi za svoja uvjerenja.
Mike je iza sebe ostavio nevjerovatno šahovsko nasleđe i znam da će mnogi njegovi bivši učenici, prijatelji i poznanici biti duboko ožalošćeni njegovom smrću. Njegovoj porodici i najbližim prijateljima izražavamo saučešće.
Basman je takođe imao veliko interesovanje za istoriju šaha i volio je da izaziva ljude trivijalnim pitanjima. U februaru ove godine održao je predavanje o britanskom majstoru Henriju Birdu (na otvaranju 1.f4) u šahovskom klubu Kingston koje je naišlo na dobar prijem. Nekoliko mjeseci kasnije također je privatno objavio monografiju o Birdu, koja je vjerovatno bila njegova posljednja šahovska publikacija.
Basman je preminuo u srijedu u bolnici St. Helier u Carshaltonu. Bilo je to četiri mjeseca nakon što je njegov mlađi brat Robert preminuo, o čemu je Michael napisao dirljiv blog na svojoj web stranici. Iza Michaela Basmana su ostale dvije starije sestre Jeannette Bayne i Rosemary Moore, njegov sin Antranig Basman i unuk Thomas Basman.
Autor i komentator GM Simon Williams napisao je za Chess.com:
Mike je bio prvi igrač sa titulom kojeg sam ikada upoznao. Mike je bio ključan u promociji šaha za područje „Wey Valley“ čiji sam dio bio. Od malih nogu Mike je pomagao da mene i ekipu vodi na razne turnire širom zemlje, očito sam puno naučio od velikog čovjeka.
Moje najjače sjećanje bilo je vjerovatno oko 10 godina kada sam pristao na brzi remi protiv igrača sa mnogo višim rejtingom. Mike mi je ljubazno rekao s onom zaštitnom iskricom u očima da je ovo najgora greška koju sam mogao napraviti. Brzo nakon tog ćaskanja moj rejting je skočio.
Mike je bio originalni šahovski Maverick, upravo je Mike prvi odigrao 1.d4 Nf6 2.c4 g6 3.h4!?, potez kojem su se smijali prije mnogo godina, ali se sada smatra jednom od najvećih noviteta moderne ere. Onda je bila ona partija protiv Ulfa na Hastingsu…
Majk je takođe remizirao sa Botvinikom na vrhuncu svoje vladavine. Botvinik je kasnije pomenuo kako je Mike bio briljantno talentovan igrač.
Sjećam se da mi je Mike rekao da je počeo da igra poteze 1.g4, 1…a6 i sve one druge bizarne i divne kreacije kada je teorija počela da preuzima svijet šaha. Mike je želio ostati originalan i to je bio do kraja. Nekako je povezano I to kako je Magnus nedavno počeo da isprobava 1.g4 i 1…g5.
Tokom svog života, Mike se posvetio širenju ljubavi prema šahu širom zemlje među igračima svih uzrasta i snaga.
Ja i njegov dobar prijatelj, Blair Connell, sreli smo ga prošle subote u bolnici. Očigledno je bio jako bolestan, ali je i dalje sijao tim posebnom sjajem.
„Sve što sam želio je da širim svoju ljubav prema šahu na sve, posvetio sam svoj život ovome i želim da me pamte po tome. Takođe želim da ljudi drugačije gledaju na stvari, to sam uvijek radio i ono što želim ljudima da nastavim da radim kada me ne bude.“
Pitao sam Blaira da li želi nešto da doda. „Čovjek, mit, legenda. Prava šahovska ličnost. Inventivan, pozitivan i duhovit. Strašan gubitak.“

Michael Basman (lijevo) i Gerard Welling u Harlemu 2018, koji su zajedno napisali knjigu You Cannot Be Serious — Avangardna strategija u šahu.
Preporučuje se svima koji žele saznati više o kreativnim idejama Basmana. Foto: Rene Olthof.
Autor i trostruki pobjednik Wijk aan Zee GM John Nunn rekao je da je „zaista šokiran i tužan zbog ove vijesti“ i napisao je sljedeće za Chess.com:
Michael Basman je bio inovator i na šahovskoj tabli i van nje. U njegovim ranijim godinama njegov prepoznatljiv stil bio je u stanju da zbuni najjače igrače. Bio je opasan napadački igrač, dobar primjer je partija Basman-Stean, Hastings 1973-4, ali je njegov amorfni stil ponekad vodio do najboljeg šaha. Možda je njegova najnezaboravnija partija bila pobjeda protiv Ulfa Anderssona iz Hastingsa 1974-5, u kojoj nije napravio apsolutno ništa od od 12 do 28 poteza, a zatim je pobijedio prilično ubjedljivo. Kasnije je zagovarao neka ekscentrična otvaranja (1 g4 i 1 h3, ili 1…g5 i 1…h6) i to je umanjilo njegove rezultate, iako je izgledao uvjeren u ispravnost ovih otvaranja i ništa ga nije moglo uvjeriti u suprotno. . Međutim, on je vjerovatno imao najveći uticaj van šahovske table. Uložio je ogroman trud u promociju juniorskog šaha i njegov UK Chess Challenge uveo je ogroman broj juniora u šah. Nema sumnje da je imao svojih mana, ali sveukupno je njegov doprinos šahu bio veoma pozitivan i uvijek je bilo zabavno razgovarati s njim. Nedostajaće mi Michael Basman i njegov čudan i divan šah.
Šahovski autor i komentator Hartston je napisao za Chess.com:
Michael Basman je, na duge staze, bio najkreativniji šahista svoje generacije, što je bila i moja generacija, ali mi je trebalo dosta vremena da ga cijenim. Prvi put smo se sreli na prvenstvu za dječake do 14 godina u Londonu prije više od 60 godina i odmah mi se nije dopao. Prvo, lako me je tukao, ali nisam odobravao i njegovo pušenje i bacanje pepela od cigareta u pepeljaru u obliku lobanje.
Naši šahovski stilovi su se takođe mnogo razlikovali jer je moj uvijek težio korektnosti i tradicionalnim vrijednostima, dok je Basmanov postajao sve maštovitiji i posebniji. Godine 1973. dijelili smo prvo mjesto na britanskom prvenstvu i kada sam se pripremao za naš playoff meč, počeo sam shvatati i diviti se njegovom stilu. Meč je odigran u velikom prijateljstvu i međusobnom poštovanju i ostali smo prijatelji skoro pola vijeka nakon toga.
Njegov pristup i ohrabrenje koje je davao mladim igračima označili su Basmana kao istinskog zaljubljenika u igru, a njegova strast prema šahu bila je možda najveća i najinspirativnija koju sam ikada sreo.
Autor i jedan od najjačih britanskih GM-a, Matthew Sadler, napisao je za Chess.com:
Nisam ga dobro poznavao, ali on je bio neizbrisiv dio britanske šahovske scene. Kao dijete, stvari koje je radio djelovale su mi pomalo kao magija. Dobio sam njegovu knjigu o Svetom Đorđu kada mi je bilo oko devet godina i knjige i partija se živo sećam i dan-danas. Bio je nevjerovatno uvjerljiv autor i nikada ga nisam krivio kada su moji djetinjasti pokušaji da odigram 1…a6 nesrećno propali.
Ono što se tiče njega je naravno bilo to što je bio zaista jak igrač. Ako bi izašao iz svojih ludih otvaranja, od tada je bio sposoban da igra glatku pozicionu igru kao da se ludost nikada nije dogodila. Specifični sistemi koje je igrao ne izdržavaju test vremena u eri mašina, naravno, ali sam otkrio da su koncepti koji stoje iza njegovih ideja (mnogo žrtvovanja piona za čistu aktivnost i otvorene linije, itd.) inspirativno za mnoga druga otvaranja (npr. Moderna).
Bio je neko ko je dao boju šahovskom svijetu i engleskoj sceni. Koristite riječ „basmanski“ i svi znaju na šta mislite i to je možda trajnije nasljeđe od niza pobjeda na turnirima!
Komentator IM Lawrence Trent je napisao za Chess.com:
Danas je tužan dan.
Uopšte nisam dobro poznavao Mikea, ali dok sam igrao juniorske turnire imam živo sjećanje na njega kako je uvijek nasmijan, uvijek bio uključen, bodrio mlade, dječake i djevojčice, pun anegdota i jednostavno nekoga ko je ispunio prostoriju sa ogromnom pozitivnom energijom.
On je sigurno ostavio traga u engleskom šahu i ostaće upamćen po svom dobrom poslu koji je uradio na osnovnom nivou.
GM Keith Arkell, na engleskom šahovskom forumu:
Iako sam nekoliko mjeseci znao da je Mike smrtno bolestan, moja tuga je još uvijek naglašena šokom. Tokom mog šahovskog života uvijek je bio vidljiv u ovom ili onom svojstvu – veći od života, u izvjesnom smislu. (…) Idiosinkratičan, vizionarski, dobrodušan i principijelan, odlazak Mikea Basmana ostaviće veliku rupu u britanskom šahu.
Ispravka: u ranijoj verziji ovog članka stajalo je da je iza Basmana ostala bivša supruga, sestra Rosemary i sin Antranig. Njegovi preživjeli rođaci su dvije starije sestre Jeannette Bayne i Rosemary Moore, njegov sin Antranig Basman i unuk Thomas Basman.