Bjekstvo

Piše: GM Nikita Vitiugov

Magnus Carlsen ne učestvuje više na turniru u St. Louisu. Čini se da se svjetski prvak nije odlučio na ovaj korak iz zdravstvenih razloga. Zagonetno objašnjenje na Tviteru sa citatom Murinja: „Ako govorim, u velikoj sam nevolji. Ne želim da budem u velikim problemima”, nagovještava nešto, ali ništa ne tvrdi.

Ciklus Grand Prixa s kraja 2000-ih pada na pamet kada je FIDE u toku takmičenja promijenila pravila serije, a kao odgovor na to je mladi Norvežanin, tada nije bio broj 1 na rejting listi, zajedno sa Michaelom Adamsom, istupio.

Normalna reakcija predstavnika civilizovanog svijeta, koji nisu navikli na prevaru. Čini se da je ovaj put drugačije.

U međuvremenu, ja ću se navesti slučaj zbog kojeg sam se pokajao. 2011. godine, 2 kola prije kraja, istupio sam iz kružnog turnira u Saratovu. I dalje se kajem. Nije bilo dobro, pa čak i jako loše, ali olakšanje je bilo privremeno, a malodušje ostaje zauvijek.

Glupo izgleda za posmatrača; klasični šah je po svojoj suštini toliko lišen smisla ako se ne poštuje tradicija, nepisani zakoni, jednom riječju duh igre, i tada šah postaje nešto sasvim drugo. Kažu: „Dobar razlog za odsustvo glumca sa predstave je smrt.“ Volio bih da vjerujem u takvo značenje i u šahu.

U trećem kolu, poslednjem za njega, Carlsen je izgubio bijelim figurama od Hansa Niemanna. Putanja mladog Amerikanca je fascinantna. Nakon što je u martu 2020. ušao u pandemiju sa osrednjih 2459 sa 17 godina, godinu dana kasnije dodao je 50 poena. Nije Bog zna šta! Međutim, usledila su čuda. Od aprila 2021. Niemannov rejting neprekidno raste već godinu i po dana. Krešendo (ili samo epizoda, ko zna) u vidu pobjede nad svetskim šampionom ispostavilo se da je zasjenjena sumnjom u nepoštenu igru. Potkrijepljen demonstrativnim gestom koji nikada ranije nije viđen kod emocionalno stabilnog Magnusa.

Treba naglasiti da bi svaki drugi velemajstor na mjestu svjetskog prvaka u slučaju ovakvog povlačenja rizikovao mnogo više. Svaki turnir bez njega gubi više od njega. Možda situacija sa mečom za svjetskog šampiona ’proganja’ Carlsena. ’Duhovitost’ na internetu neće poništiti istinu – izbjegavši ​​bitku, ne odlaziš, već jednostavno bježiš (izvinite) od poraza. Može se samo žaliti što se strah od mogućeg poraza, a to je iskušenje svih genijalaca igre, pokazao prevelikim za Norvežanina.

Ne postoje ozbiljne mjere protiv varanja koje igračima daju osjećaj potpune sigurnosti u šahu. Čak ni uz, detektore metala, kašnjenje prenošenja poteza. Šah je džentlmenska igra i, generalno, vrlo štrebersko zanimanje „za sebe“. Velemajstori ne posvećuju svoje živote igri na 64 polja zbog slave ili zarade kao takve. To je prije kao neka sekta sa sistemom apstraktnih vrijednosti, u kojoj je uspon po unutrašnjoj hijerarhiji važniji od materijala. Ali „taština je moj omiljeni grijeh“, kako je ’zli’ Al Paćino govorio.

Zbog nje varaju i u emisiji „Šta? Gdje? Kada?“, kako izgleda.

Istovremeno, poređenja kompjuterskih uputstava sa dopingom u sportu su neprikladna. Vrhunske „mašine“ daju garanciju, ali ne povećavaju šanse. Ne  narušava zdravlje sportiste, za razliku od raznih doping-lijekova.

Naivno je i analizirati “procenat poteza prve linije kompjutera” – vještom igraču će biti dovoljno nekoliko trenutaka pomoći kompjutera za jedan potez partije, a ponekad je moguća i svjesna neoptimalna igra. Za one koji žure da proučavaju Niemannovo djelo, otkriću vam tajnu – varanje može biti drugačije. Na savjete kompjutera, ne morate igrati prvu već možete igrati po drugoj ili trećoj varijanti!

Nažalost, sada se na kraju svi takvi slučajevi svode na „vjerujem-ne vjerujem“, što je jasno čak i iz Carlsenovog ćutanja. Ne može se dokazati ni krivica ni potpuna nevinost.

GM Nikita Vitiugov

https://t.me/colchonero_64/29