Velemajstor Milan Draško: Veležov osunčani šarm (drugi nastavak)

Golova, golova!

„Budimo pošteni, pa priznajmo! Bez obzira na šampionske titule, na veličanstvene generacije Želje i Sarajeva i na rezultate koji ostaju u srcima upisani i onda kad srca prestanu kucati, najbolji tim koji je Bosna i Hercegovina vidjela, najbolja generacija fudbalera, malo je takvih bilo i u klubovima velike četvorke, bila je ona Veležova ekipa iz sezone 1972/73. i 1973/74“. (Miljenko Jergović – „Historijska čitanka 2“).

Forsirajući mlade igrače Sula stvara veliki tim. U sezoni 1967/68. ubacuje Duška Bajevića i    Envera Marića, u narednoj sezoni Franju Vladića, Marka Čolića i Jadranka Topića, a Vlado Pecelj stiže iz trebinjskog Leotara. U sezoni 1970/71. u tim ulazi Boro Primorac, iz Sarajeva dolazi desni bek Aleksandar Ristić. Zatim je angaržovan Momčilo Vukoje iz Leotara, a tim se kompletira ulaskom Vahe Halilhodžića i Džemala Hadžiabdića, 1972/73. Veležovi igrači bili su poznati po nadimcima. Enver Marić-Mara, Aleksandar Ristić, Džemal Hadžiabdić-Čorba, Marko Čolić-Kana, Boro Primorac-Manda, Vlado Pecelj, Jadranko Topić- Ćela, Vahid-Vaha Halilhodžić, Dušan Bajević-Princ sa Neretve, Franjo Vladić-Kulje, Momčilo Vukoje, Ahmet Glavović-Braca.

 Pamtićemo zauvijek trio BMV (Bajević, Marić, Vladić).

Fudbal je sedamdesetih dostigao nevjerovatnu popularnost, hvatala nas je nervoza nekoliko dana prije utakmice. Liga Jugoslavije bila je izuzetno jaka, igrači su mogli otići u inostranstvo tek kad napune 28. godina. Nedjelja ujutro, priča se samo o utakmici. U Mostar dolazi čuvena ekipa splitskog Hajduka, predvođena „malim Napoleonom“, Tomislavom Ivićem. Navalna petorka Žungul, Mužinić, Oblak, Jerković, Šurjak, u halfliniji Peruzović, Holcer, Buljan. Hajduk i Velež su konkurenti za titulu, očekuje se neizvjestan meč. Vedra atmosfera u očevom fiatu 1300, on i njegovi prijatelji su se neprestano šalili. Volio sam gledati kroz prozor auta, prema Neretvi. Drvored borova od Bune do Mostara izazivao je pritajenu radost. U Mostar se nekad ulazilo kao u čarobnu baštu! Parkiramo u Ulici Stjepana Radića i stapamo se sa navijačima koji grozničavo žure prema stadionu. U vazduhu lebdi pitanje; hoće li Velež prirediti još jedan praznik?

Džemal Hadžiabdić-Čorba sjeća se detalja uoči utakmice.“Bilo je užasno vruće, Šurjak, Žungul i ostali igrači Hajduka došli su u bermudama. Onda je naš trener Sulejman Rebac ušao u svlačionicu i rekao: „Gledajte, došli su da vas pobijede kao da su na izletu“. Toliko nas je ta rečenica motivisila, dala nam strašnu snagu“! Mišo Marić piše o Čorbi: Bio je osica lavljeg srca. Sjećam se prvog nastupa na kojem čuva Džajića. Hoda uz liniju, uz najveću tadašnju fudbalsku Yu zvezdu, i nešto mu govori. Interesujem se poslije šta je govorio?

– Pitao sam ga: druže Džajiću, jeste li se Vi umorili?

Zauzeli smo mjesta u centralnom dijelu tribina. Strastveni navijač Veleža, korpulentni i grlati Pavo Cvitanović već je počeo pjevati. Nisu postojale okolnosti zbog kojih bi izostao sa Veležovih utakmica. Pavo je stalno u pokretu i pjeva: „Golova, golova“, a kada je posebno oduševljen: „Ako mi se rodi muško/,nadiću mu ime Duško/. Ako mi se rodi mala/, nadiću joj ime Mara“!

Najbolja igra Veleža koju sam ikad gledao, deklasiran je fantastični Hajduk 5:0! Vladić je blistao, u „Sporskim novostima“dobija ocjenu 10, što se rijetko dešavalo! Da ne dolaze svi sa istim pobudama na utakmicu, pokazala je situacija nakon četvrtog gola. Otac je u posljednjem trenutku primijetio da džeparoš otvara dugme njegovog zadnjeg džepa.

Mart 1974. godine, veliki derbi Velež-Zvezda. Zvezdu još vodi harizmatični Miljan Miljanić, a na terenu predvodi Dragan Džajić. Velež je pobijedio 4:2. Pamtim gol Kane Čolića nakon tipične akcije – Topić prodire po desnom krilu, povratna lopta na ivicu šesnaesterca, pritrčava Kana i jakim, prizemnim udarcem matira Olju Petrovića. Kanin brat Niko godinama je igrao za čapljinski Borac. Na jednoj prijateljskoj utakmici savladao je slavnog Ivana Ćurkovića i dugo se ponosio zbog toga. Najljepše je u čapljinskom kraju izvodio popularnu pjesmu „Bokeljska noć“.

(Sutra nastavak)