Piše: Albert Silver
18.7.2022. – Šta je, pitate se, „Klub dva plus“? Da li je ovo neki seoski klub za usamljena srca, ili tako nešto? Ništa slično. Pobjedom na turniru kandidata po drugi put zaredom, i time se kvalifikujući za drugi izazov za titulu svjetskog prvaka, Ian Nepomniachtchi se pridružio veoma ekskluzivnoj grupi ‘ponovnih’ izazivača. Idemo da pogledamo ko su oni.

| Foto: FIDE / Stev Bonhage
Izazivači prije 1948
Iako sa poštovanjem prema igračima ovog perioda koji su se hrabro borili za titulu, nedostatak odgovarajuće infrastrukture koja bi svim igračima omogućila odgovarajuću priliku značio je da je šampion mogao efikasno birati svoje protivnike. Ovo je (ne)slavno uradio Aleksandar Aljehin, koji je izbjegavao Kapablanku do kraja, dajući mečeve igračima za koje se osjećao da može da ih pobjedi. Dok je Efim Bogoljubov bez sumnje bio u ‘Top 5’ igrača, on nije bio najočigledniji izazivač 1929. godine s obzirom na poznatog Kubanca, a prema Chessmetrics-u, drugi igrač 1933. bio je niko drugi do… Isaac Kashdan !

Aleksandar Aljehin (lijevo) protiv Isaka Kashdana (desno).
Još četiri šahovska majstora stoje s lijeva na desno: José Joaquín Araiza, Samuel Reshevsky, Harry Borochow i Arthur William Dake, koji su se okupili na Svjetskom šahovskom kongresu u Pasadeni u Kaliforniji.
Nije se desilo bez ironije da se Aljehinov plan izjalovio protiv njega 1935. godine, kada ga je poraz od Euwea doveo do toga da se i sam pridruži ‘Klubu Dva plus’, nakon što je prvo izazvao Kapablanku za titulu 1927., a Euwea kasnije 1937. da bi je vratio.
Snimak ceremonije otvaranja meča iz 1935. godine
1948. do danas
Mihail Botvinik – 3 izazova
Očigledno, čak i tokom prvih dana FIDE, bilo je nekoliko neobičnih ličnosti, poput moćnog Botvinika. Niko ne osporava njegovu klasu ili zasluge, ali nije morao da se probija kroz turnir za svoja tri meča kao izazivač. Klauzula u ugovoru o tituli omogućila su mu da dobije revanš meč ako izgubi titulu, a on je to razumno iskoristio da povrati krunu protiv Vasilija Smislova, a zatim i Mihaila Talja.
Njegov treći meč kao izazivača nije uspio jer nije mogao da razotkrije misteriju Tigrana Petrosjana, čime je takođe okončana njegova vladavina.

Mihail Botvinik 1960. (izvor: Ruski operater elektroenergetskog sistema)
Vasilij Smislov – 2 izazova
Postojala je mala grupa igrača iz sovjetskog bloka 1950-ih koji su se borili za titulu ‘najboljih na svijetu’, uključujući Davida Bronsteina, Paula Keresa i Vasilija Smislova. Smyslov je vjerovatno bio taj koji će ostati upamćen po osvajanju ne samo titule 1957. godine, već i po pobjedi na masovnom klasičnom turniru kandidata 1953. u Cirihu, što je zabilježeno u dva remek djela Bronsteina i Najdorfa.

Svi znaju Bronštajnov klasično djelo, ali ništa manje nije zanimljivo djelo Miguela Najdorfa.
massive work by Miguel Najdorf.
Carlsen je mogao biti kritikovan jer nije uspio pobjediti u mečevima svoje protivnike Karjakina i Caruana u partijama sa klasičnim kontrolama vremena, ali Botvinnik je bio u gotovo istoj situaciji nakon što je imao izjednačen rezultat sa Bronsteinom 1951. i Smyslovom 1954., uz pravo da nerješenim rezultatom zadrži titulu. Ali u svom drugom pokušaju, Smyslov je izašao kao pobjednik, okrunivši se titulom svjetskog šampiona.
Boris Spaski – 2 izazova
Dok je većina igrača imala vrlinu, ako se to može tako nazvati, da ih je lakše okarakterisati u svojim stilovima, kao što su Smyslov i njegova ‘hiperaktivna poziciona igra’, ili Mihail Talj sa svojom prepoznatljivom žrtvenom igrom, Spaski je bio poznat po univerzalnoj igri. Bio je sposoban da sve igra, u svemu se izdvajao. Mnogi će ga nažalost pamtiti samo kao gubitnika od Fišera 1972. godine, ali Spaski je sam po sebi bio apsolutni gigant.
Dok Mihail Botvinik nije mogao da smisli kako da pobjedi Petrosjana, Spaski je uspio iz drugog pokušaja. Prvi put je pokušao i nije uspio 1966. godine, ali je u svom drugom uzastopnom pokušaju savladao lukavog pozicionistu 1969. godine.

Boris Spassky (izvor: Wiki Commons)
Zanimljivo je da bi Fischer mogao biti taj koji je igrao 1969. da nije napustio Međuzonski 1967, kada je imao sedam pobjeda i tri remija u deset kola, zbog spora sa organizatorima. Da li bi imao živaca da dođe do meča za titulu? Niko ne može reći, ali on je svakako bio dovoljno jak da to uradi.
Ovo ni na koji način ne umanjuje titulu Borisu Spaskom, koji je vodio svaki meč do kraja.
Viktor Korčnoj – 2 izazova
Korčnojevo nasleđe je dobro dokumentovano, sa više zapisa o dugovečnosti i vrhunskom šahu nego bilo koga drugog. Lasker i Smislov, naravno, imaju svoje rekorde, pa neka ovo bude navedeno uz ogradu da predstavlja lično mišljenje autora. Bez obzira na to, ono što se vjerovatno zaboravlja je da je on lako mogao biti taj koji je mogao igrati sa
Karpovom 1984. umjesto Kasparova da nije bilo njegove ljubaznosti i osjećaja za fer-plej, što ga čini da ima tri izazova.
Kakvo je ovo ludilo?
1982. godine kandidati su se odlučivali u mečevima, a pobjednik finala se suočio sa šampionom. Polufinalni meč između Korčnoja i Kasparova prvobitno je trebao da bude odigran u Pasadeni u Kaliforniji, ali su sovjetske vlasti odbile da dozvole Kasparovu da tamo odleti u tu svrhu. Imajte na umu, to je bilo malo prije nego što su najavili bojkot Olimpijskih igara 1984. u Los Angelesu. Ovo nije bilo usmjereno na Kasparova, jer je u drugom meču Smyslov doživio sličnu sudbinu protiv Zoltana Riblija. Oba sovjetska igrača su praktično kontumacirana i finale bi trebalo da bude između Korčnoja i Riblija, gdje bi Korčnoj nesumnjivo bio favorit. GM Raymond Keene je uspio prikupiti sredstva za oba problematična meča i Korchnoi i Ribli su prihvatili da ih igraju, odustajući od svojih pobjeda kontumacijom, a ostalo je istorija.

Korchnoi u Hoogovens 1985 (izvor: Rob Croes / Anefo)
Dva zvanična meča Viktora Korčnoja kao izazivača su bila 1978. i 1981. protiv Anatolija Karpova.
Anatolij Karpov – 4 izazova
Šta reći o velikom Karpovu i svjetskom šampionu već 10 godina? Ne samo da je vladao od 1975. do 1985. godine sa rekordnim brojem jakih pobjeda na velemajstorskim turnirima, već je bio i na vrhu dva prva mjesta Elo rejtinga od 1973. do 1996. godine, zapanjujuće 23 godine!
Njegov prvi izazov 1975. bio je nedolazak bez ikakve krivice, kada je Fišer neslavno prepustio titulu i postao najpoznatiji svjetski pustinjak, sa viđenjima gotovo mitskim kao i Elvisa Prislija (osim što je bio živ).
Titulu je držao deset godina i pokazao se više nego dostojnim šampionom, sve dok konačno nije izgubio od Garija Kasparova 1985. Sadašnja generacija to neće pamtiti, ali neko vrijeme se zapravo radilo samo o dva imena: Kasparov i Karpov, sa ostalim igračima na velikoj distanci iza.
Dokumentarac o meču iz 1990
Anatolij Karpov će se još tri puta susresti sa Garijem Kasparovim 1986., 1987. i 1990. u pokušaju da povrati svoju titulu, ali bezuspešno.
Vishy Anand – 2 izazova
Stanje 1990-ih i ranih 2000-ih bilo je u najmanju ruku mutno. Kada se Kasparov odvojio od FIDE 1993. kako bi stvorio svoju vlastitu suparničku organizaciju, PCA, to je stvorilo situaciju koja se ne razlikuje od boksa i višestrukih organizacija, sa jednim šampionom koji je ponekad objedinjavao titule, a ponekad ne. To je također dovelo do zabavnih događaja kao što je Svjetsko prvenstvo po nokaut sistemu 1998., koje je teško priznati na istom nivou.
Anandovi nesporni mečevi kao izazivača bili su 1995. protiv Garija Kasparova,i 19 godina kasnije 2014. kada se po drugi put susreo sa Magnusom Carlsenom. U teoriji, može se tražiti treći izazov 1998. godine kada se probio kroz naporne nokaut turnire da bi se u mini-finalu suočio sa Karpovom, koji je bio direktno postavljen za nosioca.
Iako Anand nije uspio da povrati svoju titulu 2014. godine, u trećoj partiji je pobjedio svog norveškog rivala.
Vladimir Kramnik – 2 izazova
Vladimir Kramnik je imao dva meča kao izazivač za titulu, od kojih je jedan bio uspješan 2000. godine protiv Garija Kasparova, a drugi 2008. kada ga je Anand pobjedio, pokazujući da je tada bio najbolji. Kramnikovo ime će uvijek biti sinonim za izuzetnost u igri i kvalitetu, kao i za neusporedivo istraživanje i pripremu otvaranja, što je lekcija koju je dobro naučio od svog prethodnika Kasparova.
Kasparov odaje priznanje protivniku dok objašnjava svoj poraz od Kramnika 2000. godine
Ian Nepomniachtchi – 2 izazova
Nakon njegovog teškog poraza 2021. od Magnusa Carlsena, malo ko mu je dao bilo kakvu šansu da već u sledećem ciklusu ponovo dođe do nove prilike. Ding Liren je bio favorit po statističarima i stručnjacima, a zatim Caruana. Duda bi mogao da bude autsajder koji bi mogao da iznenadi. Ipak, Ian Nepomniachchi ne samo da je osvojio turnir kandidata po drugi put uzastopno, već je to učinio na spektakularan način, potpuno uništivši protivnike i pobijedivši kolo prije kraja.
Kasparov je kasnije izjavio da mu je, gledajući unazad, bilo nevjerovatno što je toliko podcijenio ruskog igrača, ne zbog njegove očigledne sposobnosti, već zbog ogromne količine rada na otvaranjima od čega je Nepo još uvijek imao koristi, jer je igrao meč za titulu samo šest mjeseci ranije.
Kasparov priznaje da nije pravilno procjenio Nepove šanse i objašnjava šta smatra da je ključ njegovog uspeha.
Još jedna stvar se mora istaći: Nepomniachchi je ujedno i prvi igrač u više od 30 godina, još od Karpova, koji je uzastopno bio izazivač za titulu. Kako god da se meč bude odvijao, pokazao je izuzetan karakter i hrabrost da umiri zagovornike i izbori svoj položaj.