Intervju sa Hikaru Nakamurom

„Osjećam veliku odgovornost.“

Autor John Hartmann | 7. juna 2022. |

Napomena urednika: Ono što sledi je intervju sa GM Hikaruom Nakamurom obavljen početkom maja 2022. godine, a pojavio se u izdanju Chess Life-a iz juna 2022. godine. Zahvaljujemo Hikaru što je odvojio vrijeme da razgovara s nama.

Chess Life: Započnimo razgovorom o vašem povratku na Turnir kandidata. Šta vam u ovom trenutku u karijeri znači da još jednom budete kandidat?

Hikaru Nakamura: Prvo i najvažnije, to je vrlo prijatno iznenađenje. Nije mi to bio cilj kada sam odlučio da igram na FIDE Grand Prixu (2022.). Bio sam veoma srećan što mi je predsjednik FIDE Arkadij Dvorkovič dodijelio ‘vajld kartu’. Ušao sam na turnir želeći da vidim mogu li još uvijek da se borim protiv najboljih igrača na svijetu. Kao što većina ljudi zna, mnogo sam ‘strimovao’ u posljednjih nekoliko godina. Nisam znao šta da očekujem, ali i dalje osećam da sam prilično konkurentan sa vrhunskim igračima. Htio sam da vidim kako će to proći, ali zaista nije bilo iluzija — ili zabluda, moglo bi se reći — da se kvalifikujem za turnir kandidata.

Čak i nakon prvog turnira, koji sam pobjedio, te kvalifikacije nisu bile nešto o čemu sam ozbiljno razmišljao. Zatim na drugom turniru, vjerovatno jedan od najgorih mogućih rezultata iz moje perspective, desio se kada je GM Richard Rapport pobijedio, a GM Maxime Vachier-Lagrave i GM Anish Giri su imali prilično… pristojan rezultat.

Prije nego što je počeo treći turnir, znao sam da grupe nisu baš najbolje jer je GM Levon Aronian bio u mojoj. Nikad nisam razmišljao o kvalifikacijama sve dok nisam pobjedio ovu partiju protiv Levona u četvrtom kolu trećeg FIDE Grand Prixa. Prije toga sam znao da postoje šanse. Svi su pričali o tome dok sam ‘strimovao’ i tako dalje, ali to zaista nije bilo nešto o čemu sam razmišljao.

Chess Life: Vratimo se malo unazad, jer mislim da su neki ljudi bili malo iznenađeni što vam je Dvorkovich dao ‘wild card’. Da li je to bilo nešto za šta ste se zalagali iza kulisa ili je to bila ponuda koja vam je došla iz vedra neba?

Hikaru Nakamura: Bila je to manje-više ponuda koja je došla iz vedra neba. Ovdje postoji nekoliko različitih narativa, i siguran sam da ćemo se toga dotaknuti i u drugim pitanjima jer je sve povezano. Postojala je određena priča, barem od nekih ljudi iz svijeta šaha, da sam pokušavao izbjeći igranje šaha za tablom. Ali kada pogledam neke od turnira koje sam namjeravao da igram — kao što je Grand Swiss u Letoniji 2021., koji sam odlučio da ne igram zbog pandemije — više okolnosti su me spriječile da igram, a ne zato što nisam želio da igram.

Mislim da su u FIDE to primijetili. Mislim da su i oni vidjeli moju popularnost u ‘strimingu’, i zato sam dobio ‘wild card’. Ali čak i kada su me prvobitno pozvali, nisam automatski prihvatio. Još je bilo nekih pregovora oko nekoliko malih stvari, stvari te prirode. Zaista je došlo iz vedra neba u smislu poziva. To nije bilo nešto za šta sam se zalagao.

Problem je bio što se FIDE, sa Grand Prix propisima, stavila u veoma lošu poziciju jer su bila tri igrača koji su u suštini bili isključeni: ja, GM Ding Liren i GM Viswanathan Vishy Anand, jer niko od nas nije odigrao potreban broj partija u to vrijeme. Ding je pronašao način da dobije traženi broj. Vishy i ja, vjerujem, nismo. Možda griješim u tome, tako da morate provjeriti činjenice o Vishyju, ali tri igrača nisu uspjela. Bio sam najbolje rejtingovani igrač koji nije bio dio FIDE Grand Prix serije, iako sam bio neaktivan. Mislim da su to zapazili. Vidjeli su moju popularnost i zato su me pozvali.

Kao što ste rekli, niste namjeravali, ali ovo je bio prvi  turnir po klasičnoj kontroli vremena koji ste igrali u više od dvije godine.

Hikaru Nakamura: Da.

Hikaru Nakamura intervju za Chess Life. Zoom call

Image Caption

Intervju Nakamura, održan putem Zooma

Chess Life: Kakvu vrstu treninga ste morali da odradite za Grand Prix? Da li ste morali nešto da modifikujete da biste ušli u formu za igranje tako dugih partija?

Hikaru Nakamura: Iskreno, nisam uradio ništa posebno. … Jedna od najvećih prednosti ‘striminga’ tokom pandemije je to što sam, za razliku od mnogih drugih strimera, igrao protiv igrača vrhunskog nivoa — igrača poput GM Alexandera Grischuka, GM Magnusa Carlsena na Meltwater turnirima. Igrao sam i dosta turnira na Chess.com. Jedno vrijeme sam trenirao za PogChamps, to je bio vrlo kratak period. Da sam tako nešto radio duže vreme, mislim da bi bilo malo drugačije sa nivoom moje igre i, generalno, kvalitet mog šaha bi opao. Ali pošto sam igrao na toliko takmičarskih događaja, zapravo mislim da sam igrao više nego bilo ko drugi tokom pandemije.

Pogchamps 3, 2. april 2021

Nakamura daje komentare tokom PogChampsa 3

Iako je to bilo online u odnosu na šah za tablom, kasnije, to iskustvo je bilo neprocjenjivo. To je zapravo doprinijelo tome zašto sam tako dobro prošao na Grand Prixu. Mislim da je mnogo ljudi pretpostavilo da postoji neka razlika. Meni je to bilo veoma prijatno. Bilo je više manje isto.

Tako da nisam radio ništa posebno po pitanju treninga. Pregledao sam otvaranja, ali manje-više sam se samo pojavio, obavio neke pripreme tokom takmičenja i jednostavno pokušao da igram dobar šah.

Jedna stvar koju bih rekao o ‘strimovima’, i mislim da bi svako ko je gledao moje ‘strimove’ prepoznao — ili barem takmičarske događaje na kojima sam igrao — jeste da je bilo mnogo trenutaka i kritičnih partija koje sam odigrau u blicu- a to se čak dogodilo i juče — osjetio sam da nešto nije u redu sa pozicijom, pa iako je moja intuicija generalno veoma dobra, nisam mogao da shvatim problem u poziciji. U dužoj igri, posebno po klasičnom tempu, gdje možete razmišljati 20 minuta o nekom potezu, otkrio sam da sam uživao u tom dodatnom vremenu i bilo je korisnije od svega. Za mene to nije bilo toliko iznenađujuće, ali mislim da za sve spolja to definitivno nisu očekivali.

Chess Life: Tokom treće etape Grand Prix-a, miješali ste online događaje sa događajima koji se održavaju za tablom. U slobodnim danima ste igrali Titled Tuesday, i igrali ste jedan od rapid švajcarskih turnira na Chess.com. Mislim da bi za mnoge ljude to moglo biti iznenađujuće. Zašto se osjećate ugodno dok to radite?

Hikaru Nakamura: Postoje dvije stvari za to. Prije svega, nisam to radio kada je situacija bila nejasna. … Titled Tuesday je možda bio tokom prvog dijela, ali kada sam igrao Prvenstvo u brzom šahu posebno, to je bilo nakon što sam se već kvalifikovao za kandidate. Sve je bilo određeno.

Bila je to jedinstvena situacija. Na primjer, kada sam igrao sa GM Shakhriyar Mamedyarovom u polufinalu, ili čak GM Wesley So u finalu, osim što sam možda zaradio više novca pobjedom u meču ili pobjedom na turniru, nije bilo ništa drugo stvarno ‘na kocki’. To je zapravo bio jedini najveći razlog zbog kojeg sam igrao. … Da situacija na turniru nije bila jasna, ne bih igrao na tim događajima.

Chess Life: Hoćete li pokušati da to i dalje radite tokom turnira kandidata? Hoćete li ‘strimovati’ tokom tog događaja ili ćete tada biti potpuno koncentrisani?

Hikaru Nakamura: Jedna od stvari koja je bila zaista inovativna, i definitivno je bila jedinstvena u to vrijeme – je da kada igram na turnirima, imam timove koji dolaze i prate moje partije. Ja zapravo ne ‘strimujem’ tokom većine ovih događaja. Pridružiću se intervjuima poslije, ili možda ako bude dan odmora i uradim nešto, ali sam vrlo rijetko na samom ‘strimu’. Sada su mnogi drugi strimeri pokušali da ovo kopiraju.

Tokom turnira kandidata nemam namjeru da budem na svom ‘strimu’. Možda se pojavim na dan odmora da ‘strimujem’, ali inače ću imati moj tim koji prenosi događaj, prenosi moje partije, a ja ću se pridružiti intervjuima tu i tamo.

Chess Life: Postoji nezaboravan video preko interneta  u kojem shvatate da ste jedan od najstarijih igrača na polju kandidata.

Mm-hmm.

Chess Life: Šok na vašem licu je… Mislim da je svako ko je vidio video prilično nevjerovatan, jer za većinu američkih igrača vi ste mlad momak, vi ste onaj drski klinac koji je došao i uznemirio američku šahovsku scenu. Kakav je osjećaj sada biti jedan od starijih igrača i da li je to promijenilo vaš pogled na vašu igru ​​i uspjeh?

Hikaru Nakamura: Što se uspjeha tiče, mislim da ovo nisu velike godine.  Siguran sam da će ovo biti još jedno pitanje, ali ovaj osjećaj uspjeha povezuje se s proširenjem horizonata igre i donošenjem igre  većem broju ljudi. Imao sam veliku sreću jer osjećam da je došlo do prave renesanse u šahu počevši oko 2009. ili 2010., kada su se pojavili Rex i Jeanne Sinquefield, i počeli sponzorisati prvenstvo SAD-a, žensko prvenstvo SAD-a i sve ostalo ostalo. Izgradili su ga, naravno, nešto više od toga. Nedavno ste imali Američki kup, koji je bio sjajan događaj.

Osvrćući se sada na to, pomalo je ludo misliti o sebi kao o jednom od starijih igrača, ali u isto vrijeme, kada se sjetim 2010. ili ranije, da vidim kuda je otišao šah, ili barem američki šah, ja sam veoma ponosan.

Na kraju vrijeme prolazi. Igrati na turniru kandidata, posebno sa nekim kao GM Teimour Radjabov, za kojeg mislim da je malo stariji igrač…

Tačno.

Hikaru Nakamura: Igrao je s mojim bratom na Svjetskom omladinskom prvenstvu u šahu 1996. godine na Menorci u Španiji. Ne sjećam se kada sam prvi put igrao sa njim, ali sam ga znao 1997. ili 1998. godine… davno. Pomalo je ludo razmišljati o svim uspomenama, ali u isto vriemena shvatam koliko je vremena prošlo. Malo je šokantno, ali shvatate da niko nije mlad. Gledam Vishyja, na primjer, ili GM Vladimira Kramnika, ove momke protiv kojih sam igrao. Oni su u svojim 50-im – pa, možda Kramnik nije, ali Vishy je barem sada u svojim 50-im – i postajete svjesni. Još uvijek mislim da sam mlad, ali na kraju krajeva, igram već dugo.

Chess Life: Dok radimo ovaj intervju, udaljeni smo oko mjesec i po dana od prvih poteza u Madridu. Kako se uspijevate pripremiti za to dok održavate tako težak raspored  prijenosa (striminga)?

Hikaru Nakamura: Prvo i najvažnije, malo sam smanjio striming. Osim toga, postoji nekoliko razlika.

Prije svega, sa FIDE Grand Prix-om, za sve, zaista nije bilo jasno kako će reagovati na to što nismo igrali mnogo. Bilo je igrača koji su igrali nekoliko turnira, možda četiri ili najviše pet. Mislim da niko zaista nije igrao više od toga, barem na početku ove godine. Tako da mislim da su svi bili pomalo nesigurni kako će to biti za sve.

Sada, međutim, za turnir  kandidata, postoji nekoliko igrača koji su se kvalifikovali, mislim, u oktobru — GM Fabiano Caruana i GM Alireza Firouzja posebno — koji su imali skoro devet mjeseci da se pripreme za događaj.

I tako se razlikuje od Grand Prix serije, gdje sam u određenoj mjeri osjećao da mogu odraditi neke osnovne pripreme, I zatim samo se pojaviti i igrati. Uglavnom ono što sam uradio jeste da sam malo skratio striming. Još uvijek dosta strimujem, ali ne toliko kao prije, jer čitav pristup mora biti malo ozbiljniji i malo drugačiji nego što je bio prije Grand Prixa.

Skratio sam sate striminga i radim pripreme sa svojim timom. Imam nekoliko ljudi sa kojima radim, jer to je veoma važan događaj.

Kada pogledam širu sliku, čak se i ne radi toliko o pobjedi turniru. Ako bih se vratio u – recimo 2019. godinu, prije nego što se sve zauvijek promijenilo – vjerovatno su dvije stvari koje najviše žalim vezano za taj turnir kandidata.

Definitivno sam rekao ovo mnogo puta na strimu, ali jedno od ovih žaljenja je to što sam osjećao da sam previše promijenio otvaranja. Pokušao sam da igram potpuno nova otvaranja i zaista mi nije išlo baš najbolje.

Drugo što jako žalim je što sam osjećao da sam jednostavno previše nervozan i nisam dao sve od sebe. Imao sam pristojan rezultat, ali nisam imao osjećaj da sam igrao na nivou koji sam mogao odigrati. Zažalio sam zbog turnira kandidata, i to je jedan od razloga zašto sam želio da se tamo vratim.

Sada, s obzirom na situaciju sa strimingom i svim ostalim, osjećam da ću moći igrati mnogo bolje. Bez obzira da li ću pobjediti ili ne, meni lično to ne znači veliku razliku, ali ako budem igrao dobro, onda mi to neće biti smetnja. Neće to biti nešto što me i dalje muči.

Chess Life: Htio sam da vas pitam o ovome kasnije, ali mislim da ima smisla, s obzirom na neke stvari koje ste upravo rekli, da to uradite sada. Bili ste vrlo otvoreni po pitanju pozitivnog efekta koji mislite da je striming imao na vaš šah, a možda čak i na vas kao osobu.

Hikaru Nakamura: Da.

Chess Life: Govorili ste o tome kako tokom partija više ne paničite ako imate lošu poziciju. Postoji određena smirenost koju ste izgradili i koja izgleda koristi vašem šahu. Mislite li da je to dio striminga? Da li se to osjeća u šahu? Da li imate zajednicu za koju znate da je iza vas?

Hikaru Nakamura: To je kombinacija svega.

Prije svega, srećan sam što mogu jako dobro zarađivati ​​od striminga. Imam tu zajednicu, imam sve fanove koji me podržavaju, to igra veliku ulogu. Plus mislim da je najveći faktor, iznad i iznad svega ostalog, kada ne morate da brinete finansijski o ishodima partije ili turnira.

Gledam mnoge igrače koji su među kandidatima – i koristiću jedan primjer, koristiću Richarda Rapporta, mađarskog velemajstora. Poslednjih nekoliko godina mnogo je govorio o nedostatku pozivnica za vrhunske turnire i uopšte o tome kako jedna loša partija može sve pokvariti. Mislim da je to način razmišljanja koji skoro svi imaju. Postoji velika razlika u pogledu težine ili obima turnira kandidata – ako ga pobjedite, dobićete meč protiv Magnusa za najmanje milion dolara (ili negdje u tom rasponu), u odnosu na, recimo, onog ko završi kao drugi ili treći na turniru i zaradi, recimo 50.000 dolara.

To, naravno, nije glavni motiv, ali pošto postoji tako velika razlika, gotovo svi se zaista bore jer finansijska razlika zaista mijenja život.

Reći ću ovo: mislim da su, da nije bilo onog što se dogodilo sa pandemijom i strimingom i svime sličnim, šanse da se zaista kvalifikujem za još jedan turnir kandidata… bile možda pet do 10 posto. Jer kada pogledam nazad na kraj 2019. godine, stvari nisu išle baš najbolje. Mislim da sam imao tri zaista loša turnira zaredom u klasičnom šahu, i uopšte nisam bio toliko inspirisan šahom. U redu, znam da sam dobro prošao u World Rapidu i Blitz-u – završio sam drugi i u blicu i rapidu – ali nisam bio baš toliko optimističan ili pozitivan po pitanju stvari…

Nakamura i Kris Littlejohn, 2021 Rapid i Blitz

Nakamura i dugogodišnji sekundant Kris Littlejohn (ljubaznošću SLCC / Ootes)

Chess Life: Želim da se pozabavim time za minut, ali prije nego što pođemo dalje od turnira kandidata, želio sam pitati o nekim vašim pripremama jer ste govorili o ovome na strimu. Već dugo ste pomalo ikonoklasta po tom pitanju, jer mnogi vrhunski igrači iza sebe imaju timove velemajstora. Ali radili ste sa svojim sekundantom Krisom Littlejohnom, koji je igrač na nivou majstora, ali to nije ista postavka koju ima neko poput Caruane ili Carlsena. Nešto ste pričali o tome da morate sastaviti tim za ovaj događaj. Bez imenovanja imena, kako to ide i kako ste morali mijenjati ili ažurirati procese?

Hikaru Nakamura: Radio sam sa dosta ljudi tokom godina. Postoje ljudi iz prošlosti do kojih mogu lako doći i pitati ih žele li biti dio tima.

Ovo nije opšte poznato, ali sam veoma ponosan na inovacije. Možete govoriti o Fabianu ili čak Magnusu u određenoj mjeri, čiji bi glavni sekundanti mogli biti velemajstori, ali mnogi ljudi danas imaju nekoga ko je malo niže rangiran – majstor, međunarodni majstor, šta god da je to, neko ko je veoma dobar u korišćenju kompjuterskih mehanizama da razumije evaluacije i šta računari zaista misle o određenim pozicijama. Ili čak razlike između samih mašina kao što je Komodo, na primjer, i Stockfish.

Biti u stanju da razumije šta neko na tom nivou može da uradi – ko razumije kako kompjuter razmišlja – važnije je od njihovog stvarnog nivoa rejtinga. Ja sam uzeo taj pristup kada niko drugi nije. Veoma sam ponosan na to, jer sam sve više viđao ljude koji to rade. To nije samo tim sa super velemajstorima – oni imaju nekoga ko je IM ili majstor, i ko jednostavno može vrlo dobro da koristi kompjuterske mašine. Na kraju krajeva, oni ne moraju da igraju partiju ​​- ja moram, ili drugi super-GM mora. Dok god nam mogu predstaviti neku poziciju, to je mnogo važnije od njihove prave igračke sposobnosti… sve dok razumiju

miju računarske procjene. Dobijamo pozicije i radimo svoju magiju. I veoma sam ponosan na to.

Ipak, da se vratim na vaše glavno pitanje o timu. Unajmio sam nekoliko velemajstora koji mi pomažu. Budući da nemam puno vremena za pripremu, a mnogi drugi momci imaju, zaista je važno razumjeti koji su najnoviji trendovi u pogledu teorije otvaranja i pokušati doći do ideja. Kada pogledam neke od ovih velemajstora koji su dio mog tima, oni također igraju protiv mnogo vrhunskih igrača. Oni su vrlo svjesni šta se dešava, i imaju tu kolekciju ideja I razmjenjuju ih između njih, mene i Krisa… to je dobro. Tako da se nadamo da će biti uspješno.

Chess Life: Odrasli ste koristeći mašine. Zapravo, vi ste jedan od igrača koji su zaista izašli na scenu dok su mašine postajale jake kao što su sada. Ali bilo je nekih nedavnih inovacija — Leela Chess, i NNUE revolucija za Stockfish. Kako su one promijenile vaše razumijevanje šaha? Da li je došlo do kvantnog skoka sa mašinama, ili je to samo sledeća velika stvar?

Hikaru Nakamura: Vjerovatno je jedina stvar koja se promijenila za sve, uključujući i mene, to što smo sada malo manje materijalisti. Mislim da svakako pokušavamo tražiti dugoročnu kompenzaciju.

To je jedina stvar koju svi pokušavaju implementirati, bilo da sam ja, bilo da je Magnus, Fabiano… pokušavamo shvatiti gdje možete žrtvovati materijal za, recimo, lovca za nešto vrlo dobro, ili otvoren liniju, nešto što je moguće dugoročno iskoristi u završnici. Stvari te prirode.

Postoje i druge stvari, kao što je guranje vašeg h-pješaka, vrlo konkretno, koje, uglavnom, jednostavno ne razumijemo. Možemo pokušati da to uradimo, ali veoma rijetko uspijeva. Tako rekao bih da najnovije mašine  pomažu u razumijevanju dugoročne kompenzacije, i žrtvovanju materijala za aktivnost.

Jedna stvar koju su svi naučili posebno od Stockfisha, Leele i Alpha Zero je da taj material nije sve, da je intuitivna napadačka kompenzacija, u vašoj igri zaista važna. To je jedina stvar koju pokušavamo da uradimo.

Uz guranje h-pješaka, to su vjerovatno dvije najveće promjene. Ali opet, guranje h-pešaka je nešto što niko zaista ne razumije. Trudimo se da to uradimo kada ima smisla, ali to ne znači da imamo neko fundamentalno razumevanje zašto je to dobro.

Chess Life: Veoma mnogo ste naučili većinu svog šaha kroz igru.

Hikaru Nakamura: Da.

Chess Life: Rekli ste u intervjuima, još 2004. i 2005. godine, da niste pročitali mnogo knjiga o šahu i da smatrate da ne poznajete mnogo istorije šaha. Ali vidio sam brojne vaše strimove u kojima vršite rangiranje igrača. Čini se da ste se ili podcjenjivali, ili ste uradili nešto da poboljšate svoje znanje o istoriji šaha u godinama koje dolaze. Šta se promijenilo?

Hikaru Nakamura: Dozvolite mi da to kažem ovako. Rekao bih da ne čitam knjige od korice do korice… ali malo čitam tu ili tamo. Pregledam partije koje su poznati svjetski prvaci igrali u prošlosti. Oduvijek sam imao opšte znanje, ali, na primjer, ako me pitate za određenu partiju ​​koja se igrala u Cirihu 1953., postoji velika šansa da neću znati tu konkretnu poznatu partiju ​​osim ako je slučajno nisam naišao. Što se tiče opšte istorije, ja sam dosta čitao. Jednostavno ne uzimam u ruke knjigu kao što je GM Garry Kasparov Moji veliki prethodnici i čitam je od korice do korice.

Chess Life: Bili ste jedan od prvih pokretača u svijetu šahovskog striminga. Kao što nedavni članak The New Yorker kaže u svom naslovu, vi ste najpopularniji šahovski strimer na Twitchu. Zašto ste se odlučili okušati u strimingu i zašto mislite da ste tako dobri u tome?

Hikaru Nakamura: Još 2017. godine, Chess.com je imao ugovor sa Twitchom — ne znam tačno kakav je to ugovor bio — ali Chess.com je morao pronaći strimere, ljude koji bi prenosili partije šaha na Twitchu . Želim da kažem bio je jun ili jul 2017., kada mi je došao IM i Chess.com CCO Danny Rensch… došao i pitao da li bih isprobao striming. Prvi strim koji sam imao bio je u julu 2017. Bilo je zabavno. Trajao je jedan sat i to je bilo to. Bio sam gotov.

Ozbiljnije sam se u to upustio krajem 2018. godine, tačnije u oktobru. Mislim da sam strimovao možda šest ili sedam puta. Tog mjeseca imao sam loš rezultat na Ostrvu Man Chess.com Isle of Man Masters što mi je bilo veliko razočarenje. Bio sam izjednačen u vođstvu dva ili tri kola do kraja. Izgubio sam veoma tešku partiju od GM Arkadija Naidicha. Otprilike u to vrijeme, zaključio sam da sam se malo zasitio. Htio sam da strimujem još malo. Danny je došao na taj turnir, tamo smo večerali i, kao što sam mnogo puta rekao na svom strimu, tada je smislio čuveni citat: „Možda možeš biti kao Šahovski Ninja.“

Nakon tog turnira, počeo sam da prenosim (strimujem) mnogo više. Bilo je ljudi koji su mi pomagali, a to se poklopilo i sa Svjetskim šahovskim prvenstvom 2018. između Fabiana i Magnusa. Zbog tog meča bilo je mnogo pompe oko šaha. Počeo sam da strimujem svaki dan oko Svjetskog šampionata.

Nije se čak ni radilo toliko o gledanosti ili bilo čemu sličnom. To je samo nešto u čemu sam uživao. Uživao sam u interakciji tokom  komunikacije (chat) i prenošenja šahovske partije. Kao što sam već rekao, to nije nešto za šta sam rođen. U početku se nisam se osjećao  prirodno.

Ali kako sam to počeo da radim sve više i više, postajalo mi je sve ugodnije da razgovaram s ljudima – iako je to jednosmjerno za razliku od dvosmjerne komunikacije– počeo sam to raditi sve više i više. Čak ni tokom 2019. nisam strimovao svaki dan. Kad bih imao vremena, emitovao bih tri ili četiri sata. Uradio sam to uglavnom zato što sam uživao. Nisam razmišljao o finansijskim nagradama ili bilo čemu te prirode. Uradio sam to jer sam uživao u tome, i to je bilo u vezi sa slobodnim vremenom koje sam imao.

Chess Life: Čini mi se da biti na strimu vrlo naporno. Uz sav chat koji juri i sve što se dešava… zahvaljivanje pretplatnicima i banovanje ljudi koje treba zabraniti… Kako ste uspjeli da to postignete? Kako ste se natjerali da to izgleda tako prirodno?

Hikaru Nakamura: Mislim da mi je najteže bilo naučiti kako biti svoj.  Ne biti previše ukočen… samo biti opušten i u interakciji. Oduvijek mi se sviđao citat Stevea Jobsa: „Možete spojiti tačke samo gledajući unazad, nikad naprijed.“ Razlog zbog kojeg to pominjem je zato što, kada se sjetim vremena kada sam bio mnogo mlađi i kada sam igrao u Internet šahovskom klubu (ICC), jedna od stvari u kojoj sam bio vrlo dobar je kibicovanje – u suštini kucanje naprijed-nazad tokom igre. Ljudi pišu poruke, bilo tokom partije, bilo jedni drugima, i šta ne. Pošto sam imao to iskustvo — iako je malo drugačije, kucanje u odnosu na pričanje — već sam se navikao da gledam te redove teksta na ekranu.

Mislim da je to bilo od velike pomoći. Bez tog iskustva, nisam siguran da bih bio u stanju da uradim ono što sam uradio. Ali pošto sam uradio, mogao sam da razumijem kakav sam, kako da budem opušten i kako da idem sa ‘tokom’. Tada bih mogao da kombinujem to razumevanje sa onim prošlim iskustvom čitanja poruka… Sada odgovaram verbalno nasuprot kucanju, ali pošto sam imao to iskustvo, bilo je zaista neprocjenjivo.

Uglavnom se smišljalo kako ne biti tako ozbiljan. To je jedna stvar od koje svakako pati vrhunski šah. Igrači imaju tendenciju da ga igraju vrlo ‘blizu prsluka’, bilo namjerno ili ne, ali mnogi ljudi su takvi.

Pokušavam da budem sušta suprotnost, gdje pokušavam da u suštini kažem šta mi je na umu. Ne pokušavam da se pretvaram da sam dobro odigrao varijantu otvaranja, ili da sam zaboravio neku teoriju, ili stvari te prirode. Dok definitivno ima dosta vrhunskih igrača koji to rade u svojim intervjuima nakon partije.

Naučio sam kako da pustim da sve teče prirodno. To je nešto u što prerastete kada strimujete svaki dan i imate te interakcije. Ponovo i ponovo viđate iste ljude u svojoj zajednici, postoji ta familijarnost. To je jedna od najvećih stvari — imate tu familijarnost. Zaboravljate da ste na neki način ispred kamere i naviknete se na to.

Chess Life: Htio sam da vas pitam o tome malo kasnije, ali mislim da je vrijedno pitati sada. Šahovska zajednica je mala, a vi ste uvijek bili javna ličnost u toj zajednici. Drago mi je što ste spomenuli ICC jer se sjećam da sam vas gledao na ICC-u kako radite upravo ono što ste spomenuli – kibicujete kroz čitave partije i vodite blitz maratone.

Hikaru Nakamura: Bilo je dosta puta kada bih igrao partiju ​​i  otkucao par stvari za kibicovanje. Ponekad ste mogli vidjeli sav taj razgovor. Zaista sam uživao u tim danima…

Nakamura potpisuje autogram mladom navijaču na američkom prvenstvu 2019


Chess Life: Kako je to biti toliko u javnosti, biti toliko na ekranu i biti toliko  veliki dio života velikog broja ljubitelja šaha sada… kako je to uticalo na vas kao osobu? Kako vas je to promijenilo?

Hikaru Nakamura: Mislim da me to zaista nije toliko promijenilo. Vi to znate, i mislim da to vjerovatno mnogi čitaoci znaju, ali ja dolazim iz šahovske familije. Imam starijeg brata Asuka Nakamuru koji je igrao šah. Bio je jedan od najboljih školaraca u zemlji. Moj očuh FM Sunil Weeramantry, on trenira na Hunteru već otprilike 45 godina, jako, jako dugo.

Sjećam se vremena kada sam bio mlađi i sjećam se da sam svuda viđao šah. Vidjeli biste ga posvuda u popularnoj kulturi. Mislim da je to ono čemu sam se oduvijek nadao da će se desiti šahu. Sada desilo se da sam ja osoba koja je u centru svega toga.

Mislim da se za mene nije mnogo toga promijenilo. Zaista, za mene je jednostavno nevjerovatno vidjeti sve ljude koji prate igru. To se ne dešava stalno, ali rekao bih češće nego ne, kada ovih dana izađem – samo u kupovinu ili na javno mjesto – zaista me prepoznaju. Želim da kažem to se dešava 75- 80% puta.

Jutros sam, na primjer, otišao u Costco i prepoznao me jedan klinac. Vjerovatno je imao 18 ili 19 godina. Rekao je da je gledao puno mojih strimova. Za mene je važnije od svega da imam sve te ljude koji vole igru ​​i koji žele da vide kako šah napreduje dobro.

Tako da ne mislim da se to zaista mnogo promijenilo za mene osim što ne idem na odmor i dosta strimujem. Kao osoba, mislim da se nisam promijenio. Mislim da je to velikim dijelom zato što sam već imao određeni nivo slave ili ozloglašenosti u svijetu šaha. Sada je to veći svijet. To su svi, za razliku od isključivo šahovske zajednice kao prije.

Igrate dosta šaha na strimu.

Hikaru Nakamura: Mm-hmm.

Chess Life: Da li to nekada osjećate kao posao? Kao: „Oh, vrijeme je da napravimo krofne. Moram da uđem u strim, i moram da igram blitz.” Da li vam nekada dođe to na pamet?

Hikaru Nakamura: Svakako da. Najteži dio… bilo je nekoliko veoma teških perioda, ali mislim da je najteži period bio početkom 2021. To je zato što, ako pogledate napredovanje onoga što se dešavalo tokom 2020. godine, to je bila serija novih prekretnica. Bila je to jedna prekretnica za drugom, bilo da se prenosilo do, recimo, 1.000 ljudi, a zatim do 4.000, 5.000, 10.000 ljudi.

Zatim su bili događaji poput PogChampsa. Bilo je finale Meltwater Toura gdje sam igrao s Magnusom u septembru te godine. Bio je to niz novih uspona i, kao i sa svime u određenom trenutku, morao se negdje izjednačiti ili stabilizovati.

Svakako, imao sam dosta trenutaka u kojima mi je taj osećaj da moram da idem na posao pao na pamet. To je uvijek najvažniji faktor. Druga činjenica je da je na kraju šah još uvijek daleko, daleko napredovao… u odnosu na ono gdje je bio, recimo, 2019., barem preko interneta. Više puta se probudim, kažem sebi: „Ne želim strimovati u ovom trenutku“, ali onda se sjetim svih obožavatelja i shvatim da nam još uvijek ide tako dobro. To su najvažniji faktori.

Chess Life: Dozvolite mi da se vratim malo unazad u smislu toga kako se šah promijenio. Botvinik je rekao da šahista treba da odigra možda 50 ozbiljnih partija godišnje. Upravo sam pogledao u MegaBase prije nego što smo počeli. Imate 338 partija iz prva četiri mjeseca ove godine. To uključuje Titled Tuesday i online rapid turnire. Vaš Chess.com nalog ima 42.000 partija. Ne želim ni da razmišljam o tome koliko ste partija igrali na ICC-u tokom godina.

Hikaru Nakamura: Tačno.

Chess Life: Da li je Botvinik pogriješio? Ili se šah promijenio na način da je toliko igranje sada dobro za vas?

Hikaru Nakamura: Mislim da se šah dosta promenio. Postoji  mnogo više informacija koje su vam lako dostupne. Bilo da se radi o početnoj bazi podataka, bilo da se radi o mašinama… čak i rješavanju puzli ili igranju preko interneta . Postoji više resursa koje igrači sada imaju u odnosu na recimo one prije 50, 60 godina.

Mislim da je Wesley So dobar primjer ovoga, neko ko je igrao mnogo turnira. Igrao je mnogo Open turnira, igrao je mnogo online šah i naučio je iz toga. U to vrijeme Botvinikova tvrdnja je vjerovatno bila poštena procjena, posebno zato što su ideje otvaranja vjerovatno bile dobre za dugi vremenski period. Danas, barem na vrhunskom nivou, igrate sjajnu varijantu otvaranja u, recimo, Najdorfovoj… svi će to pogledati sa kompjuterskom mašinom i, vjerovatno za pola sata, znaće šta je obara, ili kako izjednačiti.

Vaše ideje otvaranja nisu tako dobra kao što su nekada bile, a zbog informacija uopšte više nisu iste. Sada ima puno igrača koji samo igraju, igraju, igraju. Mislim da se to posebno vidi kod mladih. Ima puno mladih šahista koji imaju rejting možda 2400 ili 2500, koji nisu mogli da igraju tokom pandemije, ili da igraju za tablom, ali sada igraju i mnogi od njih su dobili 100 do 150 rejting poena. Drugo je vrijeme. Kada je to rečeno to je vjerovatno bila istina, ali sada sa svim informacijama potpuno drugačije.

Chess Life: Prije neki dan sam vidio tvit od IM Levyja Rozmana o budućnosti striminga i htio sam da vas pitam o tome. Rekao je: „Konačno vidimo spori pad šahovskog buma. Brojevi svih su pali. Vječno sam zahvalan za protekle dvije godine i osjećam odgovornost da nastavim da guramo našu igru ​​ljudima koji još nisu bili opčinjeni njome.” Nalazimo se na tački kada se svijet počinje ponovno otvarati.

Hikaru Nakamura: Mm-hmm.

Postoje turniri, gledaoci su dozvoljeni u šahovskom klubu Saint Louis. Svijet se na bolje ili na gore, vraća se u normalu. Hoće li ovo promijeniti šahovski striming? Vidite li efekat u svom strimu?

Hikaru Nakamura: Nekako sam na ovo ranije odgovorio na drugačiji način kada ste me pitali da li je ovo posao. Još jednom gledam na to da je šah na mnogo boljem mjestu na internetu nego što je bio 2019. ili prije buma. Da, brojevi su u padu, ali u isto vrijeme, mislim da je jedna stvar koja se na neki način previđa je činjenica da će uvijek postojati periodi zaista učestalih stirminga i periodi u kojima se manje strimuje.

Da koristim primjer – ne želim se previše baviti statistikom, ali ako pogledate recimo avgust ili septembar prošle godine, definitivno je došlo do velikog smanjivanja u mom strimingu i samom šahu uopšte. Čim se Svjetsko prvenstvo pokrenulo… krajem oktobra, u novembru, sa Svjetskim prvenstvom, sve je ponovo krenulo da se ubrzava. To ćete isto vidjeti kada se igra turnir kandidata.

Chess Life: Rekao bih da smanjivanje striminga nije pravi način da se to okarakteriše. Biće perioda u kojima su brojke zaista velike, gdje će biti mnogo ljudi i mnogo interesovanja, i biće perioda u kojima će to biti malo manje. Baza je sada mnogo veća nego što je bila prije tri godine prije pandemije.

Hikaru Nakamura: Posebno bih rekao, kao što sam već aludirao, čitav život sam u šahovskom svijetu. Vidio sam mnogo bumova ili padova. Pogledajte Kasparova, PCA, Intel Grand Prix, sve te događaje — bilo je nekih veoma velikih sponzora, veoma zainteresovanih. Činilo se da šah ide jako dobro. Sada je tonestalo.

Nedavno sam pogledao Erika Andersona. On i AF4C bili su domaćini i sponzori prvenstva SAD-a početkom 2000-ih. Naravno, i to je nestalo. Kako ja to gledam… kada to koristim kao kontekst, mislim da je važno da se pobrinete da baza ljudi koji to prate uvijek raste. Ne mislim da je baza nužno rasla tokom tih ekspanzija, ali sada mislim da postoji mnogo veća baza nego što je bila prije. Biće održivo

dugoročno.

Da li je postojao drugi dio tog pitanja? Da li se radilo o mom strimingu?

Chess Life: Da ste vidjeli efekte na svom strimu?

Hikaru Nakamura: Da. Svakako da su brojke sve manje, ali kao što sam rekao, očekujem da se povećaju za Turnir kandidata. Moje gledište, dugoročno gledano, je da će biti uspona i padova, ali spori pad, gdje polako opada broj… Ne vidim stvarno da se to dešava u ovom trenutku.

Rekao bih, međutim, i to… i ovo ne bi zvučalo egoistično, ali dosta toga ovisi o velikim strimerima i da li nastavljaju da strimuju šah. Za sebe, bar, nemam nikakve planove da radim nešto drugačije. Ali opet, da upotrebim istoriju šaha, osjećam da uvijek postoji mnogo pojedinačnih gledišta… ovih stresnih tačaka gde ako se nešto desi jednoj osobi, stvari mogu da se raspadnu. Namjeravam da dam sve od sebe da nastavim sa strimingom, da svima približim igru.

Chess Life: Osjećate li određenu odgovornost u tom pogledu, s obzirom na svoje mjesto u sistemu?

Hikaru Nakamura: Da. Jedna od najvećih stvari – bilo da sam ja, bilo da je u pitanju neko poput sestara Botez, koristiću nas oboje kao primjere – jeste da postoje ljudi koji se vrlo malo razumiju u šah koji gledaju naše strimove. To nisu samo ljudi iz šaha… to je mnogo ljudi koji, iskreno, mislim da uopšte ne bi gledali šah, da nismo mi na strimingu.

Osjećam veliku odgovornost. Zato, bar u bliskoj budućnosti, neću ništa mijenjati. Igraću puno za tablom i — siguran sam da ćete  pitati i o ovome — namjeravam li igrati više turnira za tablom. Ali ideja da ću nekako prestati sa strimingom i vratiti se jednostavnom igranju šaha za tablom nije nešto što je realno.

Chess Life: Pejzaž se trenutno mijenja. Nalazimo se na jednoj od ovih prekretnica u istoriji šaha. Imamo Chess.com koji najavljuje ciklus Globalnog prvenstva. Play Magnus je ustanovio ono što za mnoge ljude izgleda kao eventualni pokušaj alternativnog rapid ciklusa Svjetskog prvenstva. Naravno, FIDE nastavlja da vodi svoj klasični prvenstveni ciklus. Postoji mnogo dolara koji privlače igrače.

Hikaru Nakamura: Mm-hmm.

Chess Life: Prošle godine ste se takmičili na mnogim Magnus Tour događajima sponzorisanih od strane Chess24 i Play Magnus ~ed., kao i na raznim Chess.com događajima. Čini se da ove godine uglavnom igrate na Chess.com takmičenjima. Ima li razloga za to?

Hikaru Nakamura: Da. Jedna od najtežih stvari – i opet, trudim se da uvijek budem vrlo objektivan u vezi sa situacijom – za šah uopšte je to što se, budući da je u ovom malom bazenu ili ovom malom ribnjaku, svi osjećaju kao da se takmiče jedni protiv drugih.

Osećam da to nije bila dobra stvar na mnogo načina. Sponzoriše me Chess.com i to već mnogo, mnogo godina. Ali igrao sam na Meltwater turnirima prošle godine. Nažalost, što se tiče ove serije događaja, ili ugovora koji su mi Chess24 ponudili, to nije bilo nešto što bih mogao potpisati, iskreno. Nije mi bilo dozvoljeno da strimujem ili radim druge stvari. Bilo je puno sitnica koje… ne moram da ulazim u detalje, ali su me samo spriječile da to prihvatim.

Ono što je, nažalost, vezano za Chess24 i događaje koje su organizovali je da nisu obratili  pažnju na zabrinutost igrača. Sjećam se vrlo jasno da su me, otprilike u isto vrijeme kada sam odlučio da ne igram, ljudi na Chess.com pitali kakav format mislim da bi bio dobar događaj. Ono na što su nagovestili, ili aludirali, jeste da je bilo dosta igrača koji su bili dio prethodnih Meltwater događaja, i koji nisu bili zadovoljni.

Nažalost, Chess24 nije stvarno uzeo u obzir kako se igrači osjećaju u vezi sa određenim obavezama, a također nije uzeo u obzir povratak šaha za tablom.

To je zaista dovelo do stvaranja Rapid šahovskog prvenstva, koje se igra na Chess.com i Globalni šampionat sada, što je još jedan veoma veliki događaj. Svi se takmiče.

Sledeća godina će biti vrlo kritična, rekao bih. Osjećam da ako onlajn šah ostane tamo gde je sada, ne vidim da će nestati. Ako ništa drugo, to će samo polako i dalje odvajati turnire za tablom i ono što FIDE pokušava da uradi, jednostavno zato što je mnogo lakše dobiti sponzore. Ljudi su spremni da ulože novac u šah koji je preko interneta u odnosu na šah za tablom.

Vrlo je lako. Kada idete na Chess.com strim, ili idete na moj strim, prikazujete 10.000 gledalaca, 20.000, nije toliko važan broj. Možete lako reći da je ovoliko ljudi gledalo u datom trenutku.

Kada pogledate turnire za tablom — turnire u St. Louisu, ili turnire poput Gibraltara, ili čak Svjetsko prvenstvo — jedini brojevi koje zaista možete dati su jedinstveni posjetioci vaše web stranice iz X broja zemalja. Mislim da to nije način da se velike kompanije prodaju uz velika sponzorstva

. Ako šah preko interneta  ostane tamo gdje je, čak i sada sa ovim malo nižim brojevima, mislim da će tu da ostane. Polako će se i dalje razvijati.

Chess Life: Da li je ovo dobro za šah? Ono što mislim pod tim je: imati takmičarske cikluse, imati ugovorne probleme koji mogu spriječiti određene igrače da igraju protiv drugih igrača, ili mogu dati određene prednosti nekim igračima u određenim ciklusima. Na duge staze, da li je ovo dobro za šah? Da li je dobro za ljubitelje šaha? Kakav je efekat?

Nekako sam to ranije nagovijestio. Na kraju krajeva, bilo bi mnogo bolje kada bi svi mogli da se pomire i slože da pokušaju da rade zajedno sa svima, a ne da dolazi do situacije u kojoj osjećam da pobjednik uzima sve. Ako završite u situaciji da pobjednik uzima sve, imaćete vrlo jasnog pobjednika na putu i dvije organizacije će patiti, ili možda čak i bankrotirati. Ne znam da li je to zaista dobro, i volio bih da se ljudi slože…

Chess Life: Izvini, mogu li da pitam…

Hikaru Nakamura: Koja će po mom mišljenju pobijediti?

Da.

Hikaru Nakamura: Ako pogledate opšti trend, kako stvari idu, mislim da će veliki pobjednik biti Chess.com na duge staze.

To je jednostavno zato što su oni najpopularnij sajt i imaju najjedinstvenije događaje. Imaju najviše jedinstvenih korisnika. Oni su finansijski održivi. Definitivno zarađuju mnogo novca. Imaju mnogo investitora. Znam da su u privatnom vlasništvu, ali imaju neke veoma velike investitore koji ih podržavaju.

U bilo kojoj vrsti svijeta gdje pobjednik uzima sve, zaista vidim da Chess.com preuzima sve više i više, a FIDE i Chess24 pate na tom putu. Da li je to dobro za šah, nisam siguran. Nadao bih se da ljudi mogu postići dogovore i razumijevanje, ali to je šah, i mnogi ljudi žele da rade po svome.

Chess Life: U američkom šahu dolazi nova generacija. Već ste govorili o Sinquefieldima i efektu koji su imali na američku šahovsku scenu. Borili ste se sa mnogo ovih nadolazećih igrača tokom godina, posebno preko interneta. Ko vam se čini vodećim talentima za budućnost?

Hikaru Nakamura: Samo da dodam tome malo, zaista je sjajno vidjeti šta se dogodilo otkako sam bio u usponu. Sjećam se kad sam bio FIDE majstor, nakon što sam postao majstor sa 10 godina, da bih igrao na normnim turnirima, morao sam ići u inostranstvo. U to vrijeme u SAD-u u osnovi nije bilo standardnih turnira. Možda ih je bilo na Institutu za mehaniku u San Franciscu, ali to je bilo sve.

Naslovna stranica Chess Life za maj 2022

Pogledajte sve standardne turnire sada, bilo da se radi o mjestima kao što je Charlotte, mjestima kao što su Chicago, St. Louis… zaista je sjajno vidjeti sve ove juniore koji imaju priliku da se takmiče.

Osim toga, postoje neki od ovih juniora koji su sada blizu 2700 FIDE, koji, nažalost, nisu dovoljno jaki da igraju ove velike događaje, ali još uvijek postoje događaji u St. Louisu na kojima se mogu takmičiti da bi dobili rejting poene i poboljšali se. Zaista je dobro vidjeti šta se dogodilo sa američkim šahom.

Što se tiče igrača za koje mislim da su najsjajniji talenti, zapravo želim da kažem da su velemajstori  Jeffrey Xiong, Hans Niemann, možda Sam Sevian… to su vjerovatno tri juniora koji imaju najviše potencijala za napredak, bar sada. Ima dosta drugih koji su u usponu i dolaze, poput GM Abhimanyua Mishre i drugih mladih šahista, ali u smislu onih koji su vrlo, vrlo blizu visokom nivou, to su troje.

Hoće li stići tamo ili ne ostaje da se vidi, ali mislim da na osnovu velikih prilika koje su imali da igraju u St. Louisu protiv najboljih igrača – poput Fabiana, Levona, Wesleya, mene – mislim da bilo ko od njih može napredovati. To je uzbudljivo.

Chess Life: Nešto ranije ste pomenuli da planirate da igrate još neke događaje za tablom. Imate li listu turnira na kojima želite da igrate? Prvenstvo SAD, Grand Chess Tour, nešto slično?

Hikaru Nakamura: Grand Chess Tour već sam odlučio da ne igram. Odlučio sam se prije nekog vremena za to, a postoji nekoliko razloga zbog kojih sam odlučio da ne igram. Ali glavni razlog je što moram da radim ono što je najbolje za mene, a trenutno je striming i dalje znatno bolji od takmičenja na šahovskim turnirima tokom čitave godine. Zbog rasporeda, jednostavno nisam mogao da odvojim toliko vremena od svojih obaveza prema sponzorima kao što su Twitch i TSM i Chess.com…

Moj stav je da ću igrati turnire tu i tamo. Igraću turnire koji su dio ciklusa, naravno, kao što su Grand Prix, Svjetski kup i tako dalje. Osim toga, vjerovatno ću samo birati poneki turnir.

Čak i ako ne igram na određenim turnirima, postoje organizatori koji su mi se obratili u vezi sa svojim događajima. Neki od njih, koje sam igrao pre mnogo godina, su, naravno, manji… ali pokušavam da im dam malo objašnjenje. Mogao bih igrati turnir tu i tamo, pa čak i ako nije događaj na vrhunskom nivou samo zbog toga gdje se nalazim i potencijala da im pružim reklamu. To je takođe važno.

Chess Life: Dakle, dolazite na jedan od mojih turnira u Omahi, to je ono što mi pokušavate reći?

Hikaru Nakamura: Dolazim u Omahu? Možda za godišnji sastanak Berkshire Hathaway sledeće godine. Eto. (smiješi se)

Igraću tu ili tamo, ali nemam određen spisak turnira. Moraće biti nešto u vezi sa turnirom što me oduševljava, osim osvojene nagrade.

Kada razmišljam o turniru koji je nestao na nekoliko godina… očigledno zbog pandemije, ali mislim da se vraća sledeće godine, turnir kao što je Gibraltar, to je definitivno nešto što me privlači jer je to Open turnir. Tamo ima puno igrača, na prilično je dobroj lokaciji i što se tiče vremenskih prilika i mjesta za interakciju s ljudima. Takav turnir bi mi, recimo, bio interesantniji nego… Pretpostavljam da sada nemate turnire u Rusiji, ali, recimo, nekada su bili turniri poput Taljevog memorijala koji se održavao u. Moskvi. Turnir poput Gibraltara bi mi bio mnogo privlačniji od turnira kao što je Taljev memorial.

Chess Life: Još dva pitanja. Odbili ste intervjue s brojnim novinarima dok ste se takmičili za turnir kandidata, uključujući, kako mi je rečeno, Europe Échecs i The New Yorker, ali ste pristali da razgovarate za Chess Life. Zašto?

Hikaru Nakamura: Prvo, The New Yorker, nije mi baš jasno kakva je  to bila situacija. Ovo se odnosi na članak Jacoba Sweeta, “The Most Popular Chess Strimer on Twitch”, objavljen 12. aprila na newyorker.com. ~ur. Primijetio sam neke mejlove koje sam primio na dan kada je članak objavljen. Nisam sto posto siguran kako je to funkcionisalo.

Što se tiče Europe Échecs, glavni razlog je jednostavno zato što sam jako zauzet i što se mnogo stvari dešava, a moje vrijeme je dragocjeno. Ako ću da dam intervju, želim ga dati za onu što smatram jednom od najvažnijih publikacija.

Nakamura na naslovnim koricama u junu 2022. CL

Kada razmišljam o Chess Life-u, sećam se koliko sam puta bio u časopisu, da sam bio na naslovnoj strani ili davao intervjue… to seže sve do vremena kada sam imao devet godina. Bio sam na koricama sa Sunilom ’98, mislim da je to bilo – ili sam možda tada osvojio titlu majstora – sa slikama sa Intrepida, onog gdje nosi taj bijeli džemper… Stvarno bih volio da vidim Američki šah nastavlja I dalje, a Chess Life izgleda kao najprikladnija publikacija za intervju.

Veoma sam ponosan što vidim šta se dogodilo. Ne volim baš da se hvalim u pogledu dostignuća, ali kada pogledam unazad, još jedna stvar na koju sam zaista, zaista ponosan je to što sam se preselio u St. Louis 2010. Bio sam veoma uključen od početka – u smislu onoga što su pokušali da izgrade pomognem i uradim šta mogu za američki šah.

CL 05.1998

… držim izdanje May 1998 Chess Life

Hikaru Nakamura: O, imate ga čak, lijepo.

Chess Life: Otisao sam i pronašao ovo iz mog…

Hikaru Nakamura: Vau. Da.

 Chess Life: Od mojih izgubljenih izdanja.

Hikaru Nakamura: Da. To je jedan događaj za koji bih volio da se u  jednom trenutku ponovi. To je bilo iz onoga što su zvali… je li to bio Chess-a-thon? Mislim da su to tako zvali?

Chess Life: Da.

Hikaru Nakamura: Bila je to gomila simulacija. Sjećam se tog događaja — bilo je tamo toliko majstora koji su davali simulacije, a to je bio tako veliki događaj. Bilo bi lijepo da se jednog dana tako nešto ponovi. Jer mislim da je otprilike u to vrijeme to prestalo da se događa. To je bilo stvarno nezaboravno.

Chess Life: Htio sam da vas pitam, dok sam sjedio ovde i spremao se za ovaj intervju, pogledao sam ovo i vidio vašeg očuha. Igrao sam sa njim prije mnogo godina u šahovskom klubu Nassau.

Hikaru Nakamura: Oh wow. U redu. Igrali ste sa njim na Long Islandu. Da.

Chess Life: Sjećam se da sam vas vidio u Nassauu.

Hikaru Nakamura: Mm-hmm.

Chess Life: Pitam se kako izgleda ovo putovanje kada se osvrnem unazad – govorili ste o “povezivanju tačaka poslije”. Taj citat Stevea Jobsa. Šta sve ovo znači? Osvrćući se na tog 10-godišnjeg klinca, tog klinca svježeg lica koji je na koricama, šta biste mu rekli o svemu ovome?

Hikaru Nakamura: O svemu što se dogodilo? To je slično drugom  pitanju koje mi je postavljeno: „Šta bih sebi rekao prije 10 ili 15 godina kada sam bio tek jak šahista u usponu?“ Mislim da ono što bih rekao je: Veruj u šahovski put. Uživaj jer ćeš biti ovdje samo jednom. Kada se osvrnem na to… čak i sa svojom šahovskom karijerom, osjećam da sam imao dosta perioda u kojima sam imao odnos ljubavi/mržnje prema igri i svemu što to uključuje. Imali ste te trenutke, ali znate da vjerujete u Šahovski put. Pratite taj put do mjesta dokle god može da vas odvede.

https://new.uschess.org/news/i-do-feel-big-responsibility