Ekaterina Lahno: “Šah je sjajan: skoro da nema ograničenja u godinama, možete igrati i pobjeđivati ​​jako dugo”

Ekaterina Lahno, trostruka svjetska prvakinja u brzopoteznom šahu i jedna od najjačih šahistkinja na planeti, napravila je pauzu od priprema za dugo očekivanu Olimpijadu, koja će se održati ovog ljeta, i razgovarala sa Anastasijom Uglik o tome šta misli o  „Daminom gambitu“

Ekaterina se ne sjeća tačno kada je počela da igra. „Postoje priče da sam sa dvije godine i osam mjeseci već znala da slažem figure i povlačim neke poteze, ali ja to, naravno, ne mogu da potvrdim“, kaže ona. “Učestvovala sam na svom prvom zvaničnom turniru sa četiri godine, sa pet sam se takmičila na prvenstvu Ukrajine.”

Pa, sa dvanaest godina, postala je najmlađa žena velemajstor u istoriji šaha, oborivši naizgled neoborivi rekord Judit Polgar za pune tri godine.

“Sportsko djetinjstvo je uvijek teško. Dobro se sjećam kako sam sa zavišću gledala svoje drugove iz razreda kada su srećni napuštali školu, iščekujući kako će brzo da urade domaći i otrčaće u dvorište da se igraju, jer mene je kod kuće čekala samo šahovska tabla. Ali pošteno rečeno, uvijek sam voljela da se igram. I da osvajam medalje takođe – i na tim ranim prvenstvima i sada, iako je, čini se, bilo vremena da se naviknem.

Na pitanje koja je suštinska razlika između ženskog i muškog šaha, Ekaterina otvoreno odgovara: „Žene igraju lošije. I nije važno da li je to zbog naše emotivnosti, koja utiče na donošenje odluka, nemogućnosti dugotrajnog održavanja maksimalne koncentracije ili možda što u određenoj fazi morate birati između profesije i porodice, jer povratak nakon pauze, na primjer vezanog za rođenje djeteta, nije nimalo lak. Ipak, Ekaterina ima četvoro djece: najstarije od prvog muža Roberta Fontainea, francuskog šahista, i još troje od sadašnjeg Aleksandra Grischuka, jednog od najjačih velemajstora svijeta. “Činjenica da imamo takvu porodicu ima svoje pluse i minuse. S jedne strane, dobro se razumijemo suptilne stvari koje nekom čovjeku izvana mogu izgledati beznačajne. S druge strane, zajedno možemo uroniti u šahovske analize i niko nas neće prekidati. Iako se djeca odlično uklapaju i funksionišu u ovome.”

Lagno je prilično spokojna  kada je u pitanju činjenica što šah ne baš uspješno pokušava da bude više medijski. „Volim umjetničko klizanje, samo sam tu pravi navijač. I kada gledam djevojke na ledu pod bljeskovima kamera i uz vrisku navijača, zadivljena sam njihovom koncentracijom. Ali takva slava nama se neće desiti: kratak program od tri minute mnogo je bolji za gledanje od ljudi koji tiho sjede šest sati za  tablom.

Ipak, radujem se velikoj smotri, Svjetskoj šahovskoj olimpijadi, koja će se održati u julu. “Želim da se ona održi ovaj put – već je odložena zbog pandemije – i sanjam da budem među prve tri. Kao minimum. Bio bi to prekrasan ulazak u središnjicu  ​​moje karijere. Na kraju krajeva, šah je u ovome dobar: skoro da nema ograničenja u godinama, možete igrati i pobjeđivati ​​jako dugo.”

https://bazaar.ru/heroes/harpers-bazaar/ekaterina-lagno-shahmaty-ved-chem-horoshi-vozrastnyh-ogranicheniy-pochti-net-ty-mozhesh-igrat-i-vyigryvat-ochen-dolgo/